Marić: Zakon o konverziji kredita iz CHF u KM protuustavan

U parlamentarnoj proceduri u Federaciji BiH već duže vremena nalazi se Prijedlog zakona o konverziji  kredita sa valutnom klauzulom u CHF u KM. Istovremeno, Addiko Bank,  koja je naslijedila „CHF portfelj“, aktivno radi na dobrovoljnoj konverziji, te je do sada riješila više od 90 posto CHF kredita. Prema nedavno prezentiranim podacima, trenutno Addiko bank Sarajevo ima još 777 aktivnih CHF kredita.

Istaknuti pravni stručnjak, advokat Branko Marić kaže da mu je nejasno što se ovakva vrsta zakona uopće stavlja na dnevni red parlamenta.

"On je, čini se, rezultat  određenih populističkih nastojanja pojedinih  poslanika, ali je potpuno jasno da je takav zakon protivustavan. Svaka promjena pravnih odnosa koji su zasnovani u nekom prethodnom vremenu, jednostavno po Ustavu nije moguća. I jedna i druga strana su ravnopravne. I jedna i druga strana su pristupile zaključenju određenog ugovora. Ne može se sada, nakon proteka toliko godina,  sat vraćati unazad i na drugačiji način rješavati nešto što je dogovoreno prije dugog niza godina. Jednostavno kada bi se zakoni donosili na takav način, to bi izazvalo haos u kompletnom pravnom sistemu", ističe Marić. 

Vrhovni sud FBiH 2016. godine dao je obavezujeće mišljenje po kojem su krediti s valutnom klauzulom ocijenjeni kao dopušteni. Vrhovni sud RS je krajem maja 2017. godine  presudom također potvrdio zakonitost valutne klauzule. Marić naglašava kako je to sasvim očekivan stav, te da je valutna klauzula dozvoljena po našem zakonu. 

"Dozvoljena je u svim modernim pravima. To je izričito potvrđeno od strane naših vrhovnih sudova i ne vidim šta bi se uopće moglo razmatrati vezano za valutnu klauzulu. Jednostavno, ona je dozvoljena i sada, ako neko, radi rješavanja nekog konkretnog problema, hoće da promijeni kompletan  pravni sistem, onda je to jedan totalni nonsens", naglašava Marić.

Jedan od ključnih argumenata koji se ističe u raspravi u vezi sa  zakonom jeste  koliko on može dovesti do pravne nesigurnosti i kakav bi to imalo utjecaj na potencijalne investitore.

Marić upozorava da je, ipak, sigurnost za stranog investitora najvažnija. 

"Stabilan politički i efikasan pravni sistem je u svim teorijama stranih investicija dominantan faktor koji opredijeljuje da li će investicija biti izvršena u određenu zemlju.  Investitori traže da imaju unaprijed poznate i stabilne uslove za poslovanje: oni žele da tačno znaju kolika je cijena radne snage, transporta, sirovina, kakav je porezni sistem i druge faktore koji utiču na poslovanje, da bi na kraju došli do neke kalkulacije isplativosti svoje investicije.  Ako poremetite jedan od tih segmenata, može da dođe do dramatičnih promjena u konačnom rezultatu. Za investitora je vrlo problematično kada nakon izvršene investicije vi izvršite promjene za ubuduće. Takve promjene mogu biti legitimne i opravdane sa stanovišta zemlje u koju je investirano, no svejedno ruše kalkulaciju profitabilnosti investotora i stvaraju problem. Ali ukoliko neko pokuša da retroaktivno izmjeni uslove, onda je to jednostavno katastrofalno, potpuno nedopustivo. To je način da se svaki investitor otjera iz ove zemlje", kaže advokat Marić. 

Federalna vlada nedavno je upozorila kako ovakav zakon može dovesti u opasnost budžet FBiH koji bi potencijalno bio izložen tužbama za naknadu štete. Marić također dijeli ovaj stav i kaže da je to upravo ono što neposredno prijeti. 

"Poslanici u Parlamentu moraju biti svjesni činjenice da svi domaći zakoni moraju poštovati odredbe međunarodnih ugovora. BiH ima zaključene bilateralne ugovore o zaštiti stranih investicija sa većinom zemalja, u kojim ugovorima je izričito predviđena nadležnost tzv. Vašingtonske arbitraže za rješavanje investicionih sporova. Ovi sporovi nose velike opasnosti za državu koja svojim postupanjem nije ispoštovala i odredbe ovih sporazuma. Prema tome,  ovo je jedna od tipičnih situacija gdje bi strani investitori sasvim sigurno podnijeli tužbu ovoj arbitraži. Hrvatska i Crna Gora, koje su ranije usvojile zakon, već se susreću sa arbitražnim sporovima u vezi sa ovim  pitanjem. Samo vođenje takvog arbitražnog postupka nosi ogromne troškove, a naknada štete koju država može biti obavezana da plati stranim investitorima može biti određena ogromnim iznosima.  Ovdje treba voditi računa o tome da, bez obzira na to ko je napravio štetu stranom investitoru -  da li je to općina, kanton, entitetet ili država -  država je uvijek adresa kojoj se ispostavlja račun za pretrpljenu štetu. Znači uvijek će biti tužena BiH i postoje velike šanse da zbog ovakvog ponašanja bude osuđena na plaćanje ogromnih iznosa", kaže Marić.