
03.03.2009 |
Kapital / BH BERZE
Izvor: Lider poslovni tjednik

Promet dionicama investicijskih fondova u 2007. bio je 250 milijuna maraka, a lani su IF-ovi "okrenuli" samo 40,3 milijuna. Kako su se u njima istopile tri milijarde maraka kapitala? Slab BIFX, očito, nije samo posljedica globalne krize
piše: Elvira Ahmetović
Kapital kojim trenutačno upravlja 11 investicijskih fondova u Federaciji Bosne i Hercegovine vrijedi milijardu maraka. U usporedbi s 2001., kad su se na tržištu kapitala prvi put pojavili fondovi, to je četiri puta manje. Upućeniji kažu da je stanje u IF-ovima još gore nego što se knjigovodstveno prikazuje. Dovoljno je pogledati statističke pokazatelje iz prošle godine, kad je pad cijene dionice svih fondova bio dvociferen, u rasponu od minus 51 do minus 79 posto. Takvo poslovanje IF-ova utjecalo je na BIFX, koji je 2008. bio gubitku 67,34 posto. Indeksi investicijskih fondova nastavili su padati i ove godine, pa izgleda realno da bi BIFX, koji trenutačno vrijedi otprilike 1.810 indeksnih bodova, uskoro mogao pasti ispod svoje početne vrijednosti.
Sporno upravljanje
Premda su u prijašnjem razdoblju u Udruženju društava za upravljanje fondovima govorili da je slab BIFX posljedica globalne krize, a ne lošeg poslovanja fondova, činjenice to demantiraju. Godine 2007. promet dionicama investicijskih fondova bio je 250 milijuna maraka, a lani su IF-ovi `okrenuli` samo 40,3 milijuna KM. Zato se s pravom možemo zapitati kako su se u IF-ovima istopile tri milijarde maraka kapitala. Ne može se reći da su za to krivi sami IF-ovi jer njima zakonskim putem nije bilo na vrijeme omogućeno normalno investiranje. Prvobitni Zakon o fondovima donesen je 1998., u vrijeme kad su se privatizacijski certifikati tek prikupljali, radi investiranja u privatizacijske investicijske fondove (PIF), poslije pretvorene u investicijske. Naziv fondova promijenjen je, ali bit je ostala ista jer su fondovi i dalje bili ograničeni samo na ulaganja u dionice, i to samo u BiH. U prvoj fazi u PIF-ove je uloženo više od dvije milijarde maraka u certifikatima. Cijena dionica današnjih IF-ova trenutačno je jednaka onoj po kojoj se svojedobno otkupljivalo certifikate - od tri do šest maraka, s tendencijom pada. To ne može može biti realna cijena jer fondovi u portfelju imaju od 35 do 150 poduzeća, koliko ima najveći investicijski fond BIG investicijska grupa. Taj je fond u prikupljanju certifikata građana skupio 1.057,327.700 KM, što je tržišni udio od otprilike 25 posto ukupnog tržišta kapitala u FBiH. Fond je upisao i dionice najatraktivnijih kompanija u zemlji: BH Telecoma, Elektroprivrede, Bosnalijeka, Fabrike duhana, Sarajevo-osiguranja, Energoinvesta, Tuzlanske i Bihaćke pivovare itd. Udjeli fondova u državnim kompanijama katkad su se preklapali s ulozima državnog kapitala, pa je katkad teško bilo postići sporazum o adekvatnom upravljanju kompanijom.
Negacija privatizacije
Umjesto da nastave ulagati u državna preduzeća čije su certifikate kupili, fondovi su počeli spašavati ono što se spasiti može, jer takva je bila politika osnivača IF-ova, dakle društava za upravljanje fondovima. Zato se IF-ovi smatraju najvećim primjerom negacije privatizacije jer nije poznato da je ijedan od njih pridonio povećanju proizvodnje ili zaposlenosti u tvrtkama čije dionice posjeduju, a zbog toga ih se osnovalo. Jednako je važno znati da su prihodi ostvareni od isplate dividende emitenata iz portfelja jedini izvor fondovskih prihoda. Nažalost, u FBiH, ali i u cijeloj BiH, malo poduzeća dijeli dividende. To su, prije svega, BH Telecom, i pivovare iz FBiH. Banke su umjesto dividende dodjeljivale besplatne dionice kojima se može trgovati na burzi, što je prošle godine učinio i Bosnalijek. Kako se pod pritiskom financijske krize poslovanje većine preduzeća u zemlji pogoršalo, upitno je hoće li ove godine uopćte pronaći novac za dividendu, a prihod fondova u 2009. još će se više smanjiti.
Imamo li sve to na umu, optimizam s kojim se dočekalo primjenu novog Zakona o investicijskim fondovima veoma je skroman. Sve do kraja prošle godine, kad je prihvaćen novi Zakon o investicijskim fondovima, IF-ovi u Federaciji BiH poslovali su u otežanim i neposlovnim uvjetima. Evo i zašto: u BiH, odnosno u sklopu njezinih entiteta, razlikuju se zakoni o privatizaciji, pa i oni koji reguliraju poslovanje društava i fondova. Fondovi u RS-u nisu pravne osobe, a u FBiH jesu. U RS-u nema ograničenja investiranja u emitent, a u FBIH postoje. U RS-u nema ograničenja vlasništva u fondu, u FBiH ima, a uz to različiti su načini obračuna neto vrijednosti imovine fonda kao i visina i način obračuna provizije za upravljanje koji pripadaju društvima za upravljanje. Jedna je od najvažnijih novosti u federalnom zakonu o IF-ovima što će se fondovima omogućiti da osim u BiH investiraju i vani, a predviđeni su i novi oblici investicijskih fondova (otvoreni fondovi). U Federaciji BIH trenutačno postoje četiri otvorena fonda i svi su u crvenoj zoni. Eurohaus Balanced u minusu je 4,61 posto, Hypo BH Equity 6,81, Ilirika moj fond 0,43, a najstariji otvoreni fond MF Global na najvećem je gubitku - 14,47 posto.
Komisijin diktat
Egzistenciju fondova u pitanje dovodi i novi nacrt Pravilnika o vrednovanju i izračunu imovine investicijskog fonda koji je Komisija za vrijednosne papire uputila u javnu raspravu. Nijedan investicijski fond u Federaciji BiH nema izgleda da preživi zato što nema dionice u vlasništvu bilo kojeg investicijskog fonda kojom bi se u posljednjih 30 dana trgovalo u obujmu od milijun dionica, a upravo to traži Komisija. Protekli je tjedan najlikvidniji fond bio BIG. Ostvario je promet od 77.307 dionica, dakle gotovo 280.000 KM, slijedio ga je IF Bonus s 318 dionica, odnosno 1.590,40 KM, zatim IF Prevent s 329 dionica vrijednih 1.540,30 KM, IF MI Group s 150 dionica, odnosno 764 KM te IF Herbos Mostar sa 100 dionica vrijednih 614 KM. Ako bi se trgovanje fondova odvijalo tom dinamikom, pojedini fondovi ni za godinu dana ne bi uspjeli ostvariti promet od milijun dionica. Nadalje, nijedan fond u posljednjih 12 mjeseci ne posjeduje više od 5,5 posto dionica bilo kojeg emitenta, pa je teoretski nemoguće da u posljednjih 12 mjeseci od dana izračunavanja neto vrijednosti imovine obujam prometa bilo kojeg fonda bude najmanje šest posto od ukupnog broja tih vrijednosnih papira u optjecaju, koliko se zahtijeva novim pravilnikom.
K tomu, ako prihvati li se Pravilnik, vrijednost IF-ova mogla bi se smanjiti na pet do 20 milijuna maraka. Fondovi su prije vrijedili od 60 do 350 milijuna maraka.
Prihvati li ga se u predloženoj formi, fondovi će morati ili međusobno trgovati ili će se društva za upravljanje fondovima spajati da bi mogla preživjeti na tržištu. Realno je očekivati da će se prepoloviti broj zaposlenika u fondovima, kojima za opstanak na tržištu treba najmanje treba 50.000 maraka na mjesec. Posljednja je solucija gašenje fondova. Da bi se fond likvidiralo, dva su uvjeta: zakonski, ako ne ispunjava limit za održavanje visine osnovnog kapitala, ili voljom dioničara fonda. Zakonski je limit za zatvorene investicijske fondove četiri milijuna maraka, a za otvorene milijun. Svi investicijski fondovi, i zatvoreni otvoreni, imaju mnogo veći osnovni kapital od zakonom propisanog. U zatvorenima je od 80 do 450 milijuna maraka, a u otvorenima od 1,5 do 5,5 milijuna. Odluku o likvidaciji fonda mogu na skupštini donijeti i njegovi dioničari većnom glasova, što se do sada nije dogodilo jer nema tolike koncentracije vlasništva u fondovima.
poziv na pretplatu na : http://www.liderpress.hr/bih
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.