Banjalučka berza – pesimizam bez pokrića?

Određeni porast redovne trgovine na Banjalučkoj berzi u martu 2010. godine ocijenjen je kao "ohrabrujući znak" da se stanje pomjera sa mrtve tačke. Kao da smo tada mislili da će to "pozitivno razmišljanje" zaista uticati da se stanje na Banjalučkoj berzi poslije trogodišnje agonije počne popravljati.

Međutim, april nas je već demantovao. Redovan promet se ponovo srozao na smiješno mali iznos, a ukupan promet se održava samo zahvaljući blok poslu sa akcijama Balkan Investment Bank a.d. Banja Luka u iznosu od 13,5 miliona KM. Ako potraje situacija koju smo imali u martu i aprilu, Banjalučka berza će slobodno moći promijeniti ime u "Berza za trgovinu akcijama Balkan Investment Bank".

Trenutno zaista ne postoji nijedan signal da skora budućnost donosi bilo kakvu značajniju promjenu u kretanju cijena akcija, kao i u rastu obima prometa na berzi. Ako se još uzme u obzir i činjenica da zbog krize u Grčkoj i potencijalnih problema u održavanju stabilnosti eura i sa svjetskih tržišta kapitala zadnjih sedmica dolaze samo crne vijesti, jasno je da ta činjenica dodatno produbljuje pesimizam na domaćim tržištima kapitala.

U ovom trenutku skoro je nemoguće zamisliti činjenicu da su mjesečni prometi na Banjalučkoj berzi prije tri godine premašivali 100 miliona KM, a da su cijene pojedinih akcija bile i deset puta veće nego što su danas, da je berza bila tema svakodnevnog razgovora i da je bilo dosta investitora koji su uložili po 100-200 KM na berzu, pošto su i sa tako malim ulozima očekivali zaradu.

Iz današnje perspektive izgleda kao da se takva vremena više nikada ne mogu vratiti. Čar berzanske trgovine je što to ipak nije tačno i što će ponovo, u nekom trenutku u budućnosti, početi nagli uspon koji će ličiti na situaciju u 2006. i prvoj polovini 2007. godine. Međutim, sadašnje stanje ne ukazuje da će taj trenutak doći brzo.

Jake kompanije čine jaku berzu

Često se u razgovorima o kretanjima na berzi spominje 2006. i 2007. godina kao "zlatno doba" Banjalučke berze. Tih dana su cijene akcija vrtoglavo rasle, a investitori su grozničavo nasto jali da što više prošire svoj portfelj. Kada se realno pogledaju preduzeća čije su akcije tada ubrzano rasle, lako je zaključiti da ona tada nisu mnogo bolje poslovala nego danas, a neka (npr. preduzeća iz sistema Elektroprivrede) su čak i lošije poslovala.

Jasno je da cijene tada nisu rasle zbog dobrih rezultata i finansijskih izvještaja, već zbog špekulativnog optimizma i očekivanja enormnog rasta i zarada na rastu cijena akcija. Međutim, takva situacija se uvijek završava "pucanjem preduvanog balona". Sada je svima jasno da se budućnost Banjalučke berze ne može zasnivati na sličnoj osnovi.

Sada je neophodno da se stvori realna osnova za snažnu berzu, odnosno da imamo što više jakih, profitabilnih i prema malim akcionarima odgovornih kompanija (kao što je npr. Telekom Srpske). To je preduslov da potencijalni investitori počnu svoj novac ulagati ne samo zbog špekulativnih ciljeva brze zarade, već i dugoročno, s povjerenjem da svoj novac ulažu u dobre kompanije, koje će u budućnosti rasti i razvijati se i vlasnicima akcija donositi značajnu dividendu.

Samo tako se, pored velikih investitora (uglavnom iz inostranstva) može zainteresovati i širi krug malih investitora (sa ulozima od nekoliko stotina do nekoliko hiljada KM) da svoj novac, umjesto u banku ili još gore u "slamaricu", ulože na berzu. Trenutno, sa sadašnjim načinom upravljanja akcionarskim društvima i investicionim fondovima, nije realno očekivati da će se to desiti.

Autor: Čedomir Spasojević