
26.07.2012 |
Kapital / IZVJEŠTAJI
Izvor: eKapija.ba

Upravljač je u rukama Bosanaca i Hercegovaca, EU pruža mogućnost za dodatno ubrzanje", poruka je sa godišnje konferencija Asocijacije za vanjske odnose Jugoistočne evrope na temu "Evropski put regije SEE" održane u Opatiji.
(Mujo Hadžić)
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma prije 17. godina, Evropska Unija (EU) je bila aktivna u BiH i to sa različitim intenzitetom ali je konstantno putem svojih četiri misije prisutnih u BiH pružala podršku jačanju državnih institucija koje imaju značajnu ulogu u procesu evropskih integracija.Istovremeno, komplicirana struktura institucija u BiH značila je da se EU morala prilagoditi kako da istovremeno po jednom pitanju komunicira sa više institucija na različitim nivoima vlasti.
Prilikom svog naučnog izlaganja na engleskom jeziku, u svojstvu člana alumni mreže mladih budućih lidera Asocijacije za vanjske odnose JI Evrope, predstavnik naše zemlje u ovoj akademskoj asocijaciji, Mujo Hadzić, stručni savjetnik za koordinaciju pomoći EU prvi Vladi Brčko Distrikta, prisutnim je kolegama, njih svega 20 iz cijele regije na godišnjoj konferenciji održanoj u Opatiji protekle sedmice vikenda, ponudio odgovor komplikovanom lavirintu: da li dosadašnje prakse kondicionalnosti EU mogu predstaviti riješenja u takvom složenom okruženju?
Uzimajući ovu institucionalnu složenost u obzir Hadžić, inače član ACIPS-a ali i vanjski saradnik nekolicine istraživačkih instituta u SAD-u i zemalja Zapadne Evrope, je u svom izlaganju obrazložio tezu da su jedno vrijeme i BiH institucije ali i EU imale poteškoće da komuniciraju sa jednim glasom, što je u značajnoj mjeri slabilo uticaj EU te obeshrabljivalo BiH institucije koje su ulagale iskrene napore u kako bi se ovaj proces okončao uspješno. No, od strane EU to je otklonjeno uspostavom EUSR tačnije dolaskom odlučnog i kompetentnog ambasadora Sorensena koji je u kratko vrijeme uspio obezbijedti punu podršku kako od samog vrha u Briselu tako i od svih članica EU porodice kako bi evropske intergracije u BiH krenule ka pravom smjeru ali ovaj put i sa odgovarajućom dinamikom. Na tom putu se kao prepreke upravo javljaju i složenost BiH institucija za čije reforme nedostaje političke saglasnosti što dodatno ograničava sposobnosti države da na sam vrh ljestvice dnevnog reda postavi EU pitanja i obaveze koje proističu za BiH. ozbiljno pozabavi sa EU agendom. Dosada se EU susretala sa deklarativnom podrškom ovim procesima od strane pojedinih političkih predstavnika no sada je iskernost političara stavljena pred oči javnosti usvojenom mapom putu u kojoj će se brzo prepoznati kočničari procesa evropskih integracija. Tu su i novi politički akteri koje vrijedi pomno pratiti u njihovom ispunjavanju preuzetih obaveza što će im ili dati pojačani kredibilitet ili ih poistovječiti sa već postojećom političkom elitom.
Ovoj zamršenoj slagalici kao neizbježan problem dodaje se i pitanje regionalne političke saradnje koja dodatnim otvorenim i nezariješenim pitanjima pored procesa evropskih integracija u sliku povremeno uvijek vraća i pitanje sigurnosti. To je do sada pojedinim političarima u BiH davalo prostora da se bave simboličkim pitanjima na koja skreću pažnju javnosti umjesto da se bave pronalaženjem zajedničkih riješenja kako bi unaprijedili situaciju u zemlji i tako barem u maloj mjeri unaprijedili živote građana koji u oba entiteta ali i u Brčko distriktu BiH, teško žive. Hadžić je ovu situaciju u Bosni i Hercegovini opisao kao "Catch-22": međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini predano radi na unaprijeđenju institucija ali svako malo se mora suočiti sa realnošću da ponekada i same te institucije koče taj proces bez očiglednog razloga pa čak i kada se otklone političke prepreke.
U praksi Hadžić je ponudio više primjera iz prakse koji se u različitim omjerima mogu smatrati kao uspjesi poput pokušaja OHR i EU da se 2007.godine izvrši reforma policije pa do liberalizacije viznog režima. Potpuni uspjeh desio kada je EU u fokus stavila pogodnosti ispunjavanja obaveza za ostvarivanje viznog režima za građane BiH te je na takav način primjenom internog i eksternog pritiska privolila političare na saradnju, davanje ustupaka i konačno usvoje tražene reforme. Uspjeh EU kondicionalnosti, prema Hadžiću, ovisit će u velikoj mjeri i od sposobnosti EU da izgradi partnerstva sa civilnim društvom kako bi se ponovno stvorila atmosfera poput one koja je prevladavala tokom projekta vizne liberalizacije. Uzimajući u obzir stručnost, dosljednost i iskustvo američke administracije u proteklom periodu u BiH, Hadžić je posebno naglasio da EU mora usko sarađivati sa SAD-om.
Svoje izlaganje Hadžić je priveo kraju prisječajući se dijela govora američkog ambasadora u BiH Patrick Moona sa studentima i građanskim aktivistima o evropskom putu BiH održanog krajem prošle godine prilikom kojeg je naglašeno da je uloga međunarodne zajednice da pomognu BiH i njenim građanima da postignu napredak na putu ka članstvu u NATO i EU. Ali, kao što je i državna tajnica Clinton rekla za vrijeme posjete Sarajevu prije malo više od godinu dana, taj posao je na Bosancima i Hercegovcima-
InfoBrcko
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.