Zašto ovaj put sukobi na Bliskom istoku ne utječu na cijenu nafte?

Nedavno bi zatvaranje jednog od najvažnijih svjetskih trgovinskih puteva značajno povećalo cijene energenata, ali to se usred krize u Crvenom moru, zbog koje su tankeri prisiljeni koristiti znatno dulje rute do odredišta, nije dogodilo.

Cijene jesu nešto porasle, ali neznatno, posebno ako se uzme u obzir kriza kakvoj svjedočimo na globalnoj razini. Također, Europa većinu svog prirodnog plina uvozi, ali referentne cijene plina pale su za 28 posto od početka prosinca, kada su pobunjenici hutisti počeli češće napadati brodove u Crvenom moru. Kao dodatni problem, pojačale su se napetosti između Irana i Pakistana, koji raketiraju jedni druge. Ne miruje ni situacija u Gazi, kao što ne miruje ni Hezbolah u napadima i prijetnjama Izraelu.

Svejedno, cijene nafte jedva su se pomakle. Riječ je o svega četiri posto od početka prosinca. Dapače, Amerikancima je bolje nego prije, barel nafte im je čak pojeftinio za osam posto na godišnjoj razini.

“Tržište nafte se u principu ne uzbuđuje kao nekad jer zna da većina tih napetosti obično ne dovodi do smanjenja opskrbe”, rekao je za CNN Homayoun Falakshahi, analitičar iz tvrtke Kpler.

S druge strane, početak invazije Rusije na Ukrajinu poremetio je globalna energetska tržišta i svjedočili smo ekstremnom porastu cijena nafte, plina i drugih roba. Sad je sve bitno drugačije jer, kako navode analitičari, svjedočimo slabijoj potražnji u zemljama poput Kine i Njemačka pa se stvaraju viškovi i oni su dostatni kako bi anulirali događaje na Bliskom istoku. Barem trenutno.

Prema Kpleru, između deset i 12 posto globalnog izvoza sirove nafte, kao i između 14 i 15 posto izvoza naftnih proizvoda poput benzina i dizela, obično prolazi kroz Crveno more. Iako sad putuju duže da bi došli do kupaca, to ne mijenja činjenicu da stižu do cilja. A to je najbitnije jer količine ostaju iste i nema nestašica zbog kojih bi to duže čekanje izazvalo paniku pa samim time “divljanje” cijena. Zanimljivost je i da općenito globalni rast potražnje za naftom slabi.

Prema izvješću Međunarodne agencije za energiju, očekuje se gotovo prepolovljenje globalnog rasta potražnje za naftom tijekom ove godine, dok se istovremeno predviđa da će globalna opskrba naftom doseći rekordne visine, potaknuta rekordnom proizvodnjom u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Također, Agencija navodi da bi, ako OPEC+, čiji su članovi Alžir, Ekvatorijalna Gvineja, Gabon, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Republika Kongo, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela, provede plan o smanjenju nekih od tih smanjenja tijekom drugog tromjesečja, snažan rast proizvodnje iz drugih zemalja mogao rezultirati “značajnim viškom” nafte na globalnoj razini.

Rezultate donose i napori Europe da se odrekne ruskog plina. Pronalaze se alternativni izvori, povećavaju kapaciteti za prijem ukapljenog prirodnog plina (LNG) i pune se skladišta. Zato svjedočimo povijesno visokim razinama pohranjenog plina. Konkretnije, skladišta su na 78 posto popunjenosti u Europskoj uniji, što je osjetno iznad prosjeka od 63 posto između 2017. i 2021.

Zaključno, prema aktualnim podacima i prognozama, u narednih nekoliko tjedana cijena barela nafte mogla bi dosegnuti maksimalno 80 dolara, što je skok za oko pet dolara u odnosu na trenutnu situaciju. A kroz narednih nekoliko mjeseci ne bi trebala premašiti 85 dolara za barel.