Pad inflacije i na Balkanu, najizraženiji u BiH – zašto i cijene ne padaju?

Inflacija i uopšte inflatorni pritisci polako, ali sigurno popuštaju. Vidimo da brojevi koji su još prošle godine bili dvocifreni širom razvijenog i nama referentnog svijeta, padaju. Osjeti se to i po najavama ili već primijenjenim mjerama smanjenja kamatnih stopa centralnih banaka u Evropi i SAD-u. Pad inflacije je jasno uočljiv i na području bivše Jugoslavije, a najizraženiji u Bosni i Hercegovini, koja po tome prednjači.

"Godišnja stopa inflacije u Bosni i Hercegovini je tokom prošlog mjeseca pala sa julskih 1,8 posto na 1,3 posto i sada je najniža od aprila 2021. Istovremeno, cijene u Bosni i Hercegovini su na mjesečnom nivou u augustu porasle za 0,5 posto u odnosu na juli", objavila je Agencija za statistiku BiH.

Javnost ili barem znatan broj građana ove podatke često ne tumači na ispravan način. Komentari na ovakve vrste, uglavnom agencijskih vijeti su: kako pada inflacija, a cijene rastu i nikada nisu bile više? Ako je uslijedio pad inflacije, zašto ne padaju i cijene?

Nepostojanjem adekvatnog znanja, ali i argumentovanih odgovora, često opisuju i političare, i statističare, i ekonomiste i novinare, vjerujući da ih svi oni redom lažu. Pretpostavimo da građani pribjegavaju osnovnim matematičkim operacijama. ako je inflacija bila 7,5 posto, a sada je dva posto, cijene bi trebale biti niže za 5,5 posto?

"Zamislimo da je u godini A inflacija bila 10 posto, što je uzrokovalo značajan skok cijena. Ako je u godini B inflacija pala na dva posto, to znači da su cijene porasle za dva posto u odnosu na već visoke cijene iz godine A. Dakle, iako je inflacija usporila, potrošači i dalje osjećaju pritisak visokih cijena, jer su one kumulativno mnogo više nego što su bile prije početka rasta", uvodi nas u temu Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar i dekan Sarajevo School of Science and Technology (SSST) iz Sarajeva.

Kao ilustraciju navodi cijenu vekne hljeba u godini A koja je koštala 1,00 neke valute, a zbog inflacije od 10 posto cijena se u godini B povećala na 1,10. Ako je inflacija u godini C pala na dva posto, cijena hljeba će porasti na 1,12. Iako je inflacija usporila, cijena hljeba je i dalje veća nego što je bila u godini A, i to se osjeća u svakodnevnom životu. Pojašnjava da je važno razumjeti neke osnovne razlike, poput inflacije i nivoa cijena, izvještava Al-Jazeera Balkans.

"Inflacija mjeri stopu po kojoj rastu cijene roba i usluga u ekonomiji u određenom periodu, dok nivo cijena pokazuje apsolutne vrijednosti tih cijena u datom trenutku. Kada kažemo da je inflacija opala, to znači da cijene i dalje rastu, ali sporije nego u prethodnim periodima. Drugim riječima, inflacija se usporila, ali to ne znači da su cijene počele padati", navodi Hadžić.

STATISTIKA JE IGRA BROJEVA

Njegova koleginica sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sabina Silajdžić smatra da se ljudi uopšte ne trebaju voditi statističkim obračunima stope inflacije u smislu njihove percepcije o tome da li stopa inflacije odražava ono što oni osjete na vlastitom budžetu u smislu povećanja troškova života?

"Razlog tome leži u činjenici da su metodološki obračuni stope inflacije takvi da se ne može očekivati podudarnost sa onim što mi ‘vidimo’ i sagledavamo kroz život. U obračun ulaze različite grupe proizvoda, iz različitih sektora i sa različitim težištima u statističkim ponderima. Ovi statistički indikatori su korisni i svrsishodni ekonomistima i investitorima, za praćenje trendova i ciklusa u ekonomiji. Obični čovjek treba shvatiti da je statistika igra brojeva u kojemu prosjek brojeva često ne odražava i ne oslikava stvarnost. Slikovito govoreći: hladno vam glavi, a vruće nogama, u prosjeku vam je toplo", pojašnjava profesorica Silajdžić.

Upozorava na još jedan detalj, koji moguće zbunjuje najširu javnost, a pogotovo one koje nemaju osnovna znanja iz ekonomske nauke. Te podatke prenose stručni i specijalizovani portali koji prate ekonomske i poslovne događaje, a preuzimaju ih oni koji targetiraju najširu publiku.

"Mjesečne indikatore ne treba pratiti uopće. Samo kvartalne, i to je bitno. Nema prosudbe o usporavanju i ubrzavanju na osnovu mjesečnih indikatora inflacije. Tako da ukoliko neko tvrdi da inflacija usporava u odnosu na prošli mjesec, takva tvrdnja je neosnovana. Statistički i ekonometrijskih gledano", stava je Silajdžić.

DRŽAVI ODGOVARA INFLACIJA I POVEĆANJE CIJENA

Ako smo razjasnili stajališta ekonomskih teoretičara, statistike i najšire javnosti, i dalje nismo odnos države prema cijenama, te njenih i interesa građana. Pojednostavljeno gledano: državi odgovara inflacija i povećanje cijena. U svoje kase skupe više novca i kreiraju samohvale vrijedne rekordne iznose budžeta. I to bez ikakvog dodatnog rada i truda, samo su se prepustili stihijskim procesima. Uprava za indirektno oporezivanje i entitetske porezne uprave ne propuštaju navesti rekordne prihode. Međutim, dugoročno je to mač sa dvije oštrice.

"Što se tiče uloge države, ona je kompleksna. Država ima interes u stabilizaciji cijena kako bi zaštitila kupovnu moć građana, ali i u prikupljanju poreza. Više cijene mogu dovesti do većeg prikupljanja poreza po osnovu PDV-a, ali to je kratkoročno korisno samo za budžet. Dugoročno, visoke cijene mogu smanjiti potrošnju i ekonomski rast, što nije u interesu države. Zbog toga je važna pažljiva ekonomska politika koja balansira između stabilnosti cijena i zaštite standarda građana", pojašnjava Hadžić koji je nedavno objavio listu proizvoda, šta su građani Bosne i Hercegovine mogli kupiti 2021, a šta danas za 100 konvertibilnih maraka. Razlika je ogromna.

Državni organi mogu posezati za nekim mjerama, koje bi u tržišnoj ekonomiji trebale biti kratkoročne, poput ograničavanja marži trgovcima. U zemljama regije su one uvedene pojavom pandemije i donijele su neke, za mnoge građane nedovoljne rezultate.

U Bosni i Hercegovini je takva akcija u entitetu Federacija BiH nazvana "Zaključavamo cijene", u entitetu Republika Srpska "Društveno odgovorni". Vlada Hrvatske je uvela paket mjera težak 248 miliona eura za ublažavanje uticaja cijena u trajanju od šest mjeseci. U Crnoj Gori je u septembru počela akcija „Limitirane cijene“. U Sjevernoj Makedoniji je prošle godine provedena kampanja "Garantovana cijena", a u Srbiji 2023. godine "Bolja cena – cena za narod", koje sada nema.

Interesantno je da je Narodna banka Srbije (NBS) u periodu izuzetno velike inflacije sa dvocifrenim iznosima, smatrala da su trgovačke marže neopravdano visoke, kao što to smatra i danas, s tim da je Vlada tada smatrala da su trgovačke marže korektne i čak male. Danas, kada je inflacija drastično usporila i Vlada Srbije se pridružuje stavovima NBS-a i smatra da su marže previsoke, ali ne uvodi nove mjere i kampanje.