BiH dostigla rekordan nivo uvoza

Bosna i Hercegovina je u 2014. uvezla robe u vrijednosti  16,20 milijardi KM, što je za 1,03 milijarde KM ili 6,78 posto više u odnosu na 2013. godinu, čime je dostigla rekordan nivo uvoza, pišu Poslovne novine.

Najveće povećanje registrovano je u sektoru „mašine, aparati...“ i najvećim dijelom odraz je uvoza opreme za TE „Stanari“ iz NR Kine.

Slijedi uvoz u agroindustrijskom sektoru, koji je ujedno i „najbolnija tačka“ ukupnog uvoza u BiH, a posebno su apsurdni primjeri prekomjernog uvoza vode, piva, vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića, brašna, mlijeka i mliječnih prerađevina, mnogih vrsta voća i povrća, za čiju proizvodnju postoje odlični prirodni potencijali u BiH, a potom i namještaja od drveta, odjeće i obuće.

"Kada govorimo o godišnjim trendovima i oscilacijama, uvoz je u 2008. bio drastično povećan, zatim u 2009. znatno smanjen, u 2010. i 2011. ponovo povećan, u 2012. i 2013. neznatno smanjivan, te je u 2014. opet krenuo uzlaznom putanjom, i to jako izraženom", prokomentarisao je za Poslovne novine savjetnik u Sektoru za makroekonomski sistem Vanjskotrgovinske komore BiH Igor Gavran.

Znatno povećanje uvoza u BiH u 2014. godini u sektoru „mašine, aparati, uređaji…“, u ukupnom iznosu 3.451.142.881 KM, najvećim dijelom je odraz navedenog uvoza opreme za TE „Stanari“ iz NR Kine i po Gavranovim riječima, taj uvoz je utjecao i na ukupna kretanja uvoza, povrata PDV-a i druge ekonomske parametre u BiH.

"Uvoz u agroindustrijskom sektoru, koji je iznosio 2.729.551.401 KM je „najbolnija tačka“ ukupnog uvoza BiH, jer je njegov najveći dio moguće potpuno supstituirati domaćom proizvodnjom u dugoročnoj perspektivi", navodi Gavran.

Uvoz u sektoru „mineralnih goriva i električne energije“ u BiH, koji je iznosio 2.617.993.019 KM, jedan je od onih koji generišu najveći dio ukupnog deficita i koje je nemoguće potpuno supstituirati, niti kratkoročno ili srednjoročno umanjiti.

Po Gavranovim riječima, dvije su komponente toga uvoza potpuno neracionalne i neopravdane, a to je uvoz električne energije i uvoz naftnih derivata.

"Naime, vlastita proizvodnja električne energije znatno prevazilazi potrebe domaćeg tržišta i nema nikakve potrebe za uvozom, a kad je u pitanju nafta, domaća rafinerija nafte ima dovoljne kapacitete da preradom sirove nafte podmiri sve potrebe bh. tržišta. Te dvije promjene, ukoliko bi ih vlasti u BiH uvele, znatno bi umanjile uvoz u tom sektoru. Sada su, nažalost, česti apsurdi paralelnog izvoza i uvoza iste električne energije, uz profitiranje stranih posrednika i više troškove domaće privrede, dok se, kad je u pitanju nafta, trebamo ugledati na pojedine države u regionu u kojima postoje zabrane uvoza derivata, odnosno svi distributeri moraju uvoziti samo sirovu naftu i onda je prerađivati u domaćim kapacitetima", dodaje Gavran.

Uvoz u sektoru „hemijskih i farmaceutskih proizvoda, đubriva, plastike...“, koji je iznosio 2.319.889.752 KM u 2014. godini, jednim će dijelom uvijek biti prisutan.

Osim toga, mišljenje stručnjaka je da brojne hemikalije možda ni ne želimo proizvoditi u BiH, zbog velikog zagađenja koje takva proizvodnja podrazumijeva.

A da država mora ulagati u domaće pogone repromaterijala slaže se i predsjednik Udruženja proizvođača namještaja u BiH Ramiz Grapkić, koji ističe da bi oko 80 posto propratnog repromaterijala, koji se uvozi za potrebe drvne industrije u BiH, s vrlo malo investicija bilo moguće proizvoditi u BiH.

Riječ je o raznim vrstama boja, lakova, metalnim okovima, ručkama i mehanizmima, ali i ekokoži, koži i štofovima, te pločama iverice, medijapan pločama itd.

"Drvna industrija u BiH je grana industrije koja je jedina suficitarna i ima veći izvoz od uvoza, ali to je samo prividno, jer sve repromaterijale koji su potrebni za drvnu industriju uvozimo u BiH. Nemamo tvornice okova, ni tvornice metala za razne mehanizme za namještaj, nemamo niti jedne tkaonice štofova, ni jedne tvornice boja i lakova, a da ne govorim o tvornici ploča iverice, MDF ploča i šperploča, što je znatno skuplja investicija", tvrdi Grapkić.

Po njegovim riječima, apsurd je da je sada neuporedivo lakše investirati u pelet ili briket, jer je pogone moguće otvoriti za milion eura, dok za jednu tvornicu iverice treba uložiti 30 miliona eura.

"Državi bi se investicija u otvaranje pogona za proizvodnju ploča iverice isplatila u roku godinu dana, jer bi bilo otvoreno novih 3.000 do 4.000 radnih mjesta, a bila bi povećana konkurentnost i strateški interes bh. drvne industrije", tvrdi Grapkić za Poslovne novine.