Koliko stvarno treba biti iskren prema klijentu

Sigurno znate da ne možete reklamirati pokvarenu robu u garantnom roku u većini prodavnica ako pored uredno ispunjenog garantnog lista ne ponesete i fiskalni račun.

Sve prodavnice imaju kamere. Točno se može utvrditi kada ste kupili taj uređaj. Ali bez računa ne ide reklamacija. Prodavačica će reči-Takva su pravila.  Koja glupost!

Tek nedavno sam čuo da polica običnog osiguranja vozila ne pokriva štetu prema trećoj osobi, ako ste vozili alkoholizirani. Na taj način se izjednačujete kao i da nemate registrirano vozilo. Koristim vlastito vozilo skoro 15 godina, ali nikad mi niko ovo nije rekao. Osiguravajuće društvo će isplatiti štetu oštećenoj strani, ali može pokrenuti protiv vas zahtjev za refundiranjem sredstava zbog vožnje u alkoholiziranom stanju.

Ko vam je to rekao ikada kada ste plaćali policu? Da vaše osiguranje neće vrijediti ako popijete jednu pivu? Ja ne znam nikog da mu je rečeno.

Klijenti cijene iskrenu ponudu

Ozbiljni klijenti će uvijek cijeniti iskrenu ponudu. Dakle, kada mu se kaže sve. I što mu ide u korist, i što mu ide u kontru.

Znao sam na osnovu iskrene ponude izgubiti dosta klijenata. Ali većina je cijenila našu iskrenost. Možda najvažnije, oni koji su sa nama NIKADA nisu doživjeli neugodnost. Nikad niko nije rekao- to mi nije rečeno.

Iskrenim pristupom od početka stvaramo korektan ODNOS sa klijentima.Iskrenim pristupom stječemo POVJERENJE klijenata.Iskrenim pristupom IZBJEGAVAMO NEUGODNOSTI da nas kupci proglase lažljivcima.

Kada kupujem neki proizvod volim znati šta sve dobivam. Kao kupac volim znati šta mi se uobičajeno može desiti u korištenju  tog proizvoda u garantnom periodu. I na kraju najvažnije-želim znati pod kojim okolnostima neću moći koristiti garanciju.

Kupci traže da ih se poduči u stvarima koje ne poznaju (zbog toga su valjda i došli baš vama).

Kupci žele čuti cijelu priču-ne samo ono što im pripada, nego i teret koji im spada na vrat.

Ipak, zašto prodavači ne govore ovo svojim klijentima kada se zaključuje prodaja?

Odgovor je jednostavan-loši prodavači nisu sigurni u sebe.

To je glavni razlog zašto ne govore loše strane svoje ponude klijentu. Boje se da će klijent pobjeći kada čuje moguće loše vijesti.

Znam da ima velikih prevaranata. Ali isto tako znam da je većina potrošača korektna. Nije li budalasto sve svoje klijente strpati u isti koš, zbog šačice loših? Nije li pametnije riješiti se loših klijenata čim prije?

I na kraju-nemojte misliti da su ljudi glupi. Pogotovo ako imaju mogućnost izbora. Poslije jedne loše kupnje kod vas, nikada vam se neće vratiti. Pokušat će čak i svoje prijatelje spriječiti da ne dožive iste neugodnosti kao oni. Budu li kojim slučajem zadovoljni-imaćete doživotnog besplatnog komercijalistu!

Govorite li cijelu istinu vašim klijentima?

Piše: Miroslav Raguz, Fiskus