Koliko dana godišnjeg odmora je zaista potrebno da biste bili produktivniji?

Dvadeset dana godišnjeg odmora u mnogim europskim zemljama predstavlja zakonski minimum, dok neke države zaposlenima garantuju i znatno više slobodnog vremena. Istraživanja, međutim, pokazuju da za produktivnost nije važan samo broj dana, već koliko redovno zaposleni odmaraju i uspijevaju li se tokom odmora zaista odvojiti od posla.

U poslovnom svijetu odsustvo s posla ponekad se još posmatra kao gubitak produktivnosti. Naučna istraživanja sugeriraju drugačije: kontinuiran rad bez dovoljno vremena za oporavak povećava umor i može smanjiti koncentraciju i motivaciju, dok odmor pomaže obnovi fizičkih i mentalnih kapaciteta.

Noviji pregled istraživanja o godišnjim odmorima posebno ukazuje na značaj redovnog oporavka, a ne samo jednog dugog odmora tokom godine.

BiH ima najmanje 20 dana godišnjeg odmora

U Federaciji BiH radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora.

Globalni pregled kompanije Deel također BiH svrstava među zemlje s najmanje 20 dana plaćenog godišnjeg odmora. Isti minimum imaju, između ostalih, Hrvatska, Belgija, Italija, Rumunija, Češka i Irska.

U pojedinim državama broj je veći. Austrija, Danska, Francuska i Švedska zaposlenima garantuju oko 25 ili više dana, dok u Sjedinjenim Američkim Državama na federalnom nivou ne postoji zakonska obaveza poslodavca da osigura plaćeni godišnji odmor.

Ali imati godišnji odmor i zaista ga koristiti nisu ista stvar.

Strah od nagomilavanja obaveza, rokovi, nedostatak zamjene ili osjećaj da će odsustvo biti protumačeno kao manjak predanosti poslu mogu dovesti do toga da zaposleni ne iskoriste sve dane koje imaju.

Koliko dana nam zapravo treba?

Nauka zasad nema jedan broj koji bi predstavljao idealan godišnji odmor za svakog zaposlenog.

Jedno od često citiranih istraživanja pokazalo je da se zdravlje i osjećaj blagostanja tokom dužeg odmora brzo popravljaju, a vrhunac je zabilježen približno osmog dana. Nakon povratka na posao pozitivni efekti počinju slabiti.

Noviji pregled istraživanja zato sugerira da bi učestalost odmora mogla biti jednako važna kao njegovo trajanje. Više odmora raspoređenih tokom godine može omogućiti ponovljene periode oporavka, umjesto da se sav godišnji odmor ostavi za jedan period.

To znači da 20 dana odmora iskorištenih tokom godine ne mora imati isti efekat kao 20 dana potrošenih odjednom.

Više odmora ne znači nužno manje rezultata

Zanimljivi su i podaci koji dovode u pitanje pretpostavku da najproduktivniji radnici najmanje odsustvuju.

Hintsa Performance navodi analizu 125.000 zaposlenih u SAD-u prema kojoj su radnici s boljim rezultatima u prosjeku koristili 19 dana godišnjeg odmora, u poređenju s oko 14 dana kod zaposlenih sa slabijim ocjenama.

Navode i podatke kompanije Ernst & Young prema kojima je svakih dodatnih deset sati odmora bilo povezano s osam posto boljim rezultatima na procjenama učinka.

Takve rezultate ipak ne treba tumačiti kao dokaz da će dodatni dani odmora automatski povećati produktivnost. Oni prije pokazuju da korištenje godišnjeg odmora i dobar radni učinak nisu međusobno suprotstavljeni.

Odmor može biti dobar i za poslodavca

Za kompaniju godišnji odmor znači nekoliko dana ili sedmica bez zaposlenog, ali dugoročnu računicu čine i angažman, izostanci, fluktuacija radnika i rizik od sagorijevanja.

SHRM navodi da podsticanje zaposlenih da koriste godišnji odmor može donijeti koristi kroz produktivnost i angažman, ali i manje izostanaka zbog bolesti i veću vjerovatnoću zadržavanja radnika.

Harvard Business Review također ističe važnost odmora za blagostanje zaposlenih i održiviji rad, posebno u poslovnom okruženju obilježenom visokim nivoom stresa.

Nije dovoljno samo ne doći na posao

Broj slobodnih dana nije jedini faktor.

Zaposleni može imati 25 dana godišnjeg odmora, ali će korist biti manja ako tokom odmora svakodnevno provjerava e-mailove, odgovara na pozive i rješava probleme iz kancelarije.

Istraživanja zato posebno izdvajaju psihološko odvajanje od posla kao jedan od ključnih mehanizama oporavka. To postaje još važnije s radom na daljinu i službenim telefonima zbog kojih je granica između radnog i slobodnog vremena sve manje jasna.

Je li 20 dana dovoljno?

Četiri radne sedmice, odnosno oko 20 dana, predstavljaju čest europski zakonski minimum, ali nema naučnog dokaza da je upravo taj broj univerzalna granica za optimalnu produktivnost.

Mnogo je važnije da se odmor koristi redovno, da zaposleni tokom njega zaista prestane raditi i da ga nakon povratka ne dočeka takva količina zaostalih obaveza koja će poništiti efekat odmora.

Za poslodavce zato pitanje nije samo koliko dana godišnjeg odmora dati zaposlenima, nego i stvaraju li radno okruženje u kojem ih ljudi mogu zaista iskoristiti.

Jer godišnji odmor koji postoji samo na papiru teško može povećati produktivnost.