Fenomen staklenog plafona - Šta je kome važnije?

Prema istaživanju koje je proveo website MojPosao, pod nazivom "Može li se zadovoljstvo platiti?" , muškarcima su na poslu važne povlastice i nagrade i spremni su žrtvovati slobodno vrijeme da bi se istakli vanrednim rezultatima i povećali plaću, a jednako im je važan i status koji ide uz povlastice. Ženama je, pak, važnije u kakvoj okolini rade, dobar odnos sa nadređenim, te rezultati njihovog rada i priznanje za dobre rezultate rada. Žene su usmjerene na ljude i kreiranje dobrih međuljudskih odnosa, a muškarci veću pažnju posvećuju procesu i ciljevima.

Termin stakleni plafon je ušao u poslovni riječnik još prije 20 godina, kada je ugledni "Wall Street Journal" istraživao prepreke s kojima se žene suočavaju prilikom napredovanja u svojoj karijeri a koje ih sprečavaju da dostignu vrh korporacijske hijerarhije. Od tada su mnoge firme počele uvoditi posebne programe za unapređenje i poticanje jednakih mogućnosti za muškarce i žene. Rezultati nisu fascinirajući, ali sve više žena hoće i zna uzeti svoj dio kolača u businessu. Tako je u čuvenom IBM-u, kako piše web-portal MojPosao, među 40 direktora čak 14 žena, a u General Electricu 14 posto najviših menadžera su žene. Što je najvažnije, ove kompanije manje na to gledaju kao na jednakost spolova, a više kao na nešto što je dobro za posao.

Zato što nema više žena u vrhu velikih kompanija, prema pisanju uglednog magazina "Economist" postoje tri važna razloga:

- u svakoj firmi postoje neformalne mreže važne za napredovanje, a žene su isključene iz njih,

- presude o nesposobnosti žena za liderstvo, zbog čega muškarci, koji čine većinu u odlučujućim organima firmi, nisu skloni postavljanju žena na više i odgovornije položaje,

- većina žena tokom karijere trebaju pauzu za rađanje i odgoj djece, nakon čega im je teško nastaviti karijeru na istom mjestu zbog velike konkurencije. Uz to, nakon povratka na posao najčešće zarađuju znatno manje nego prije odlaska. A šta bi firme mogle uraditi da zadrže ambiciozne i sposobne žene kojima je porodica jednako važna kao i karijera? Mogu da im omoguće fleksibilno radno vrijeme kako bi uskladile posao i porodične obaveze. Jednako je važno da im pruže pomoć pri povratku na posao kako bi se brže vratile "u štos". Što se tiče države, dobro bi bilo da krene za primjerom Norveške - u kojoj je postotak žena na vodećim pozicijama najveći u svijetu, čak 22 posto – koja je donijela zakon po kojem su sve kompanije obavezne da u svoje upravne odbore imenuju najmanje dvije žene. To je u Norveškoj bilo obavezno do kraja 2006, a u BiH, kako sada stvari stoje, dobro bi bilo bar započeti raspravu o tome.

Magazin Azra