Novi izbori – stara škola darivanja (ali nema za sve)

Vlada Tuzlanskog kantona već petu godinu uzastopno svojim najugroženijim penzionerima pokušava pomoći bar malo u popravljanju njihovog srozanog životnog standarda. Naravno, Vlada to i ovaj puta čini bez obzira što penzijsko osiguranje nije u izvornoj nadležnosti Kantona, a da se to ne dešava već petu godinu (od kojih su – slučajno – tri izborne), neki bi mogli i pomisliti da se to neko namjerno dodvorava najmasovnijoj glasačkoj populaciji!

Ukupan broj svih penzionera na području Tuzlanskog kantona iznosi 76.852 korisnika, a prema podacima sa kojima raspolaže Federalni zavod PIO/MIO, struktura svih penzionera u TK izgleda ovako: starosne penzije prima 42.605 korisnika, invalidske 10.327 korisnika i porodične penzije čak 23.920 korisnika, a za isplatu svih penzija na području Tuzlanskog kantona mjesečno se izdvoji oko 61 milion KM.

Međutim, od ukupno 76.852 penzionera Vlada TK je već potpisala Sporazum sa Zavodom PIO/MIO Federacije BiH, prema kojem će se izvršiti isplata jednokratne pomoći od po 100 KM za 39.043 (ili 50,8% od ukupnog broja penzionera ovoga kantona), a pravo na pomoć će ostvariti samo oni penzioneri kojima se u Federaciji BiH isplaćuju iznosi najniže penzije u rasponu od 449,83 do 690,10 KM, kao i korisnici kojima se isplaćuje razlika penzije u skladu sa članom 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (takozvane srazmjerne penzije).

Dakle, (bar tako izgleda prema onome kako piše) svi oni penzioneri čija je penzija manja od 449,82 KM ili veća od 690,10 KM, a to je gotovo polovina ovdašnjih penzionera, neće biti „pomognuta“ od strane matičnog im kantona. No, pošto se ovakav način selekcije prava na jednokratnu pomoć u TK „odomaćio“, već pola decenije, oni penzioneri koji nisu obuhvaćeni isplatom se mogu samo: čuditi (po peti put zaredom), žaliti (ali samo na svoju „zlu“ sudbinu), plakati (i to sami u kući), ili činiti bilo šta - od čega neće imati baš nikakve koristi. Naravno, nimalo nam nije žao svih onih umirovljenih političara koji se baškare sa „penzijetinama“ od dv'je i po pa do tri i po hiljade KM, ali za sve one penzionere do „žalosnih“ 449,82 KM i od 690,11 KM pa bar do iznosa prosječne samostalne penzije u FBiH koja iznosi 881,89 KM... valjalo bi se malo zamisliti (bar kada je pravičnost i ravnopravnost ove najugroženije kategorije stanovništva u pitanju)!?

Da našim federalnim penzionerima „ne cvjetaju ruže“ – i to svi znamo

Od pokušaja da se dođe do zvaničnih podataka o broju penzionera i iznosu pojedinačnih penzija u Tuzlanskom kantonu, i to po kategorijama ili grupama, što bi možda otvorilo širu (javnu) raspravu o tome gdje je zapravo „prestaje“ granica ugroženih penzionera, a gdje „započinju bogatiji“ penzioneri – nema ništa. Nema ništa konkretno i stoposto tačno, ali pošto je Federalni zavod PIO/MIO na stranici https://www.fzmiopio.ba/wp-content/uploads/2026/07/Mirovine-07-26.pdf ipak objavio zvanične mjesečne biltene s preciznim brojem korisnika razvrstanih u neke (tačno raspoređene) kategorije za nivo Federacije BiH, onda bi se neke računice i mogle izvesti.

S time u vezi, a na osnovu strukture ukupnog broja od 471.578 korisnika koji su primili julsku penziju u FBiH kao i fiksnih zakonskih kategorija, može se „stvoriti“ finansijska slika i procjena raspona na nivou cijele Federacije BiH (pa i Tuzlanskog kantona), pa bismo mogli (okvirno) zaključiti:

• da do 690,10 KM (što je zapravo najniža penzija) ubjedljivo dominira kategorija penzonerskih primanja, i to sa više od 50% od ukupnog broja penzionera;
• da od 690,11 KM do 823,59 KM (a to je garantovana penzija) slijedi kategorija u kojoj se nakon julskog uvećanja od 3,5% nalazi fiksna garantovana penzija od 823,59 KM, te da ovi penzioneri čine oko 25% cjelokupne populacije penzionera;
• da od 823,60 KM pa do blizu 3.000 KM (uključujući znači prosječnu penziju) koja iznosi 881,89 KM, imamo „neku srednju i polutešku“ kategoriju penzionera koja zahvata i blizu 25% od ukupnog broja penzionera;
• te da je broj korisnika koji primaju maksimalan iznos ili iznose blizu maksimalnog (iznad 3.000 KM) na nivou cijele države BiH izuzetno mali broj, i da se mjeri u promilima (jer procjena je da takvih penzionera ima tek nekoliko stotina korisnika na nivou cijele FBiH, a u TK možda tek pedesetak).

Međutim, može se doći i do egzaktnih podataka

Jer ono što Federalni zavod PIO/MIO objavljuje na već navedenom linku nudi i vrlo precizne podatke. Problem je (jedino) u tome što te podatke mediji, ali i brojna penzionerska udruženja i asocijacija, pa i oporbeni političari vrlo malo konzumiraju čak i u svrhu suhoparnog izvještavanja i praznog nadmudrivanja, a do neke ozbiljnije analize ovih podataka i argumenata koji dotiču gotovo pola miliona glasača – izgleda da nikome nije stalo. Iz niza tabelarnih prikaza selektirali smo samo neke brojke koje govore više od hiljadu riječi:

IZNOSI PENZIJE PO RASPONIMA	UKUPAN BROJ PENZIONERA	Postotak udjela (%)
do 50 KM	20.846	4,42
50-100 KM	16.564	3,51
100 KM - 400 KM	44.644	9,47
400 KM - 690,10 KM	19.750	4,19
690,10KM (min. penzija - pravo do 31.12.2025)	213.494	45,27
690,10 KM - 823,59 KM	22.315	4,73
690,10 KM - 900 KM	1.834	0,39
823,59 (zajamčena - pravo do 31.12.2025)	17.271	3,66
823,59 KM -900 KM	13.950	2,96
900-1200 KM	45.233	9,59
1200 KM - 1500 KM	24.709	5,24
1500 KM - 2000 KM	19.099	4,05
2000 KM - 3450,47 KM	11.501	2,44
3450,47 KM (maksimalna penzija)	368	0,08
UKUPNO:	471.578	100,00

Podaci o brojnom stanju penzionera prema skupinama navedenim u tabeli poprilično su račaravajući u smislu standarda penzionerske populacije, s obzirom da 82.054 penzionera (ili 17,4% njih) primaju penzije koje su manje od 400 KM, s time da četvrtina od toga broja (20.846 penzionera) ima iznos penzije ispod 50 KM. Naravno, ovom prilikom se ograđujemo od uslova pod kojima su stečene ovako niske penzije – mi govorimo samo o socijalnom aspektu ovih penzionera!?

Inače, dominantan je broj penzionera koji nisu „dobacili“ ni do zajamčene penzije, a za takvo nešto nema nikakvih garancija ni kada uslijedi okončanja preračuna nakon nedavnog takozvanog akontativnog usklađivanja od 3,5%.

Od sve djece, mi u BiH smo „najgori“

Kako bi se imao jasan uvid u stvarnu sliku federalnih penzija, samo primjera radi navedimo da su penzije u Federaciji nešto više nego u entitetu RS, ali su nažalost i dalje znatno niže nego u zemljama regije. Tako naše komšije: penzioneri u Hrvatskoj u prosjeku primaju 722 eura, oni u Sloveniji oko 900 eura, dok u Crnoj Gori prosječna penzija iznosi 562 eura, a u Srbiji je prosječna penzija oko 484 eura.

No, iznos penzije nije jedino mjerilo životnog standarda penzionera, jer ono novaca što ostaje nakon što se podmire troškovi hrane, režija, lijekova i druge osnovne potrebe, kao i činjenica da troškovi života svakodnevno rastu - priča su za sebe.

Naše penzije slabo mogu popraviti jednokratne pomoći, sve da su i veće i češće, ali sve bi moglo bar...

„Tanko“, al' jednako

Neki podaci s nivoa Federacije BiH ne bi se mogli smatrati u potpunosti primjenljivim i za Tuzlanski kanton, no itekako mogu koristiti za analitički eksperiment za (ograđujemo se) samo našu pravičniju računicu, i to na temelju raspoloživih sredstava u TK.

Stoga smo malo objedinili pojedine raspone, te smo procentualno učešće pojedinih kategorija penzija po visini isplate primijenili na ukupan broj isplaćenih penzija u TK, kojom prilikom smo zadržali kategoriju penzija od 449,83 do 690,10 KM, koja je od strane Vlade TK precizirana kao jedina kategorija kojoj treba pomoć.

Zatim smo prema procentualnom učešću pojedinih raspona izvršili raspored novčanih sredstava za određene raspone, te smo te iznose podijelili sa brojem isplaćenih penzija u pojedinoj kategoriji i pomnožili ih sa „našim koeficijentom“ koji zapravo označava koliko se puta prosječna penzija sadržava u maksimalnom iznosu određenog isplatnog raspona.

I, šta je pokazala naša računica, može se vidjeti iz tabele koja slijedi, a računica je pokazala da jednokratna pomoć (koja i nije ništa drugo do „socijala“) zapravo bi bila podijeljena upravo na način kako to socijalni momenat i diktira:

Naravno (i naprimjer), da se može ići u eksperimentalnu ili oglednu računicu i sa „isključivanjem“ iz isplate svih onih penzionera čija penzija premašuje prosječnu penziju, čime bi se vjerovatno mogao postići takav balans da bi najugroženije kategorije penzionera (čija je penzija ispod 449,82 KM) ostvarivali pravo na pomoć od cca 130 KM, oni sa najnižom penzijom bi dobili pomoć od cca 80 KM, te bi penzioneri s prosječnom penzijom ostvarili pravo na nekih 60 KM jednokratne pomoći.

Mi o svemu ovome pišemo samo zato što nam je jednokratna pomoć penzionerima u TK bila povod za ovakvo razmišljanje;

Pišemo i iz razloga koje nam nameće struka i aktuelni trenutak;

A udruženjima i savezima penzionera, te političarima, koji to jesu i onima koji to kane u budućnosti biti, poručujemo da o svemu ovome vrijedi razmisliti – možda njima „sine“ neka još bolja ideja.