Kad se čuje Željkov glas s malih ekrana ili radioprijemnika, svi ukućani ušute. Pažnji koju ima ovaj vremešni gospodin ne mogu konkurirati ni najduže noge, ni najblistaviji dekoltei. Važno je znati kakvo nas vrijeme očekuje sutra.
- Nikad ne bih izdao tako lijepu ideju i razočarao autora - kaže nam Željko Majstorović kad smo ga pitali da li bi zajedno s Delilom Softić uveo čitatelje "Azre" u novu, a nadamo se, i bolju 2013. godinu.
Pristao je Željko da obuče frak, stavi cilindar i uzme štap te satima strpljivo pozira. Uglađeni maniri, velika energija i poznati smirujući glas, ispunili su prostor u kom smo slikali Željka. Razveselila ga je nova uloga. Ni direktor nije pravio "probleme" da Željko dio radnog dana izbiva s posla, kaže.
Pitali smo ga jesu li zaista bila bolja prošla vremena?
- Ne znam. Kako kaže Miroslav Krleža i njegov junak Petrica Kerempuh, "Nigdar nije bilo da nekak' nije bilo". Dakle, mladim ljudima koji ne pamte drugačije je svejedno. Šta je bilo ranije neka puste starcima da pričaju. Mladim ljudima treba pružati priliku, država treba da digne kredite, ako nema novca, pa da mladi mogu raditi. Rad, sposobnost i stvaralačka energija je ono što nas može spasiti a ne neka nostalgija za nečim što i ne poznajemo.
Željko Majstorović je rođen u Sisku, kako kaže, sasvim slučajno. Mama je bila u gostima kod bake, to jest mame Željkovog oca.
- Na Mejtašu sam završio osnovnu školu, potom III gimnazija, a onda Prirodno-matematički fakultet. Karijeru sam počeo kao profesor fizike u srednjoj školu, onda prešao na Institut za fiziku u laboratoriju za fiziku metala i tu sam se bavio lijepim stvarima - naukom, ali ne samo to. Radili smo privredne projekte. Najviše smo sarađivali s "Energoinvestovim" institutom, ali polovinom 80-ih godina je počela kriza, pa su se ti instituti gasili. Sljedeća moja adresa bila je Hidrometeorološki zavod. Pokazao sam interes za klimatologiju. Radili smo mnogo zanimljivih projekata prije rata - među njima bilo je i zoning Sarajeva u kontekstu klime, pa je istraživanje odgovorilo na pitanje gdje i kako bi se trebalo graditi. Nakon rata je sve bačeno u vodu i gradi se gdje ko stigne - teško je s njim govoriti o bilo čemu, osim o poslu.
Jesu li, uistinu, tako crne prognoze kada je riječ o klimi u svijetu, kod nas?
- Imamo sreću da živimo u veoma dobrom dijelu svijeta. Tornada i uragani su intenzivirani u drugim krajevima. Klimatske promjene i porast globalne temperature za 0,8 ili 0,9 stepeni Celzijusa u 100 godina ne čini se mnogo. Razlika u temperaturi između Mostara i Sarajeva na godišnjem nivou je pet stepeni pa ljudi i u Mostaru živi hodaju. Radi se, dakle, o ukupnom povećanju toplinske energije u čitavoj atmosferi koja dolazi kao posljedica poremećaja bilansa sunčevog zračenja upravo zato što se emisijom štetnih plinova posljednjih 150 godina, koliko traje industrijska revolucija, stvara sloj plinova u atmosferi koji pravi efekt staklene bašte...
Intervju u cijelosti pročitajte u printanom izdanju magazina "Azra" br. 826
