Njegica Balorda je već davne 2004. pobijedila na izboru za Miss BiH. Tada je bila mlada djevojčica i izbjeglica iz Sarajeva u Zvornik; danas je Balorda jedna od najljepših djevojaka u BiH, ali i poslovna žena iz Zvornika koja razvija karijeru u Sarajevu. Nedavno je završila Ekonomski fakultet u Bijeljini i sprema se, ali već i radi poslove u ovoj struci.
Ipak, sjećanja na dane kada je imala krunu najljepše djevojke u BiH u njoj izazivaju pozitivne sjećanja. O tome ali i šta se promijenilo u njenom životu, sama Balorda kaže:
Rekla bih da se nije puno toga promijenilo. I dalje me svi gledaju kao Miss i niko se ne osvrće na to je već prošlo dosta godina od kada sam proglašena za najljepšu djevojku u BiH, što potvrđuje izreku "jednom Miss - uvijek Miss". Također, moram da kažem da je bilo mnogo lijepih iskustava ali kao najpozitivnije izdvajam nevjerovatna prijateljstava koja sam sklopila, kao ii poslovne kontakte. No, bilo je tu i drugih i različitih iskustava iz kojih sam svašta naučila i na kojima sam sazrela.
Danas praktično živite na relaciji Zvornik-Sarajevo. Otkud taj izbor kada znamo da se mnogi koji imaju slično situaciju radije opredjeljuju za vezu sa Beogradom?
Sarajevo je moj grad i ja ga obožavam. Iz njega je sve i krenulo i uvijek se lijepo osjećam kad sam u njemu. Sa Beogradom nemam mnogo dodirnih tačaka, sviđa mi se, rado odem u njega i mislim da bih se i tamo vrlo brzo prilagodila, ali za sada mi je Sarajevo mnogo bliže.
Radili ste na televiziji kao voditeljica zabavnih emisija. Kako sada gledate na ovaj period vašeg profesionalnog rada i života? Da li biste sada neke stvari drugačije radili?
Da, bilo je to divno iskustvo i vrijem provedeno na FTV-u. Kao voditelj muzičke emisije “Folk show”, koja je kasnije promijenila koncept i zvala se “Zvjezdani studio!", imala sam privilegiju da budem dio jedne fenomenalne i vrlo profesionalne ekipe. Jako sam samokritična i mislim da uvijek može više i bolje pa tako smatram da je i taj period mog voditeljskog posla u nekim segmentima mogao biti bolji, ali za sve treba vrijeme i iskustvo.
Ove godine ste imali i svoje prvo filmsko iskustvo, radeći i igrajući u novom igranom filmu Jasmina Durakovića „Krajina, ljubav i smrt“. Kako je bilo igrati na filmu, te otkud saradnja sa rediteljom Durakovićem?
Oduvijek sam priželjkivala da se okušam u glumi, a prošla godina mi je donijela i to iskustvo. Zaista sam uživala, kako u samom snimanju tako i u predivnim lokacijama Krajine i rijeke Une, gdje smo radili. Reditelja Durakovića upoznala sam kada sam bila Miss BiH i kada sam radila na FTV-u, gdje je on u to vrijeme bio direktor.
Njegova procjena je bila da bih mogla da se snađem u ulozi koja nije bila prevelika i primjerena mome iskustvu, tako da sam odlučila da prihvatim taj izazov.
Koliko znamo, igrali ste seosku djevojku koja, u nekoj vrsti historijske rekonstrukcije poznate legende, zavede Muju Hrnjicu i koji zbog toga strada. Da li vam je takva uloga odgovorala, obzirom na njen karakter?
Pa, ja sebe ne vidim kao fatalnu zavodnicu, posebno ne kao neku koja bi namamila nakoga da ga ubiju, ali nije mi bio problem da uđem u priču. Nadam se da sam to uradila kako treba i sa nestrpljenjem iščekujem premijeru kako bih vidjela finalnu verziju...
Nedavno su neki ovdašnji mediji objavili kako ste, navodno, vi svojim vozilom od Sarajeva do Zvornika prevezli jednog od osumnjičeni za ubistvo Borisa Govedarice u Istočnom Sarajevu. Kako ste reagirali na ovu vrstu medijskih natpisa i šta je, zapravo, istina o čitavom ovome događaju?
Cijela ta priča koja se pojavila je do te mjere smiješna da je ja do ovog trenutka nisam ni komentarisala u medijima, jer smatram da je ignorisanje takvih natpisa najbolji odgovor na to. Naravno da me je sve to uzašno uzdrmalo i da sam danima bila u nevjerici, jer je ta informacija apsolutno netačna. Čak sam razmišljala i o pokretanju tužbe, ali sam onda shvatila da bi time samo dodatno dala na značaju onima koji su pokrenuli čitavu priču, a vremenom sam naučila da nije bitno šta se priča i piše, nego ko priča i piše.
Kako podnosite ovu vrstu medijskih natpisa? I kako se sa njima borite?
Nikad nisam bila pristalica teorije da je i anti-reklama, reklama, i samim tim nikad nisam ni davala povoda da se po svaku cijenu nađem u medijima. Najvažnija mi je podrška porodice, prijatelja i ljudi koji me zaista poznaju. Sa nijima je svaki problem manji i upravo ignorisanje, koje sam već pomenula, je možda najbolji način da se čovjek izbori sa zlim jezicima.
(depo portal)
