
17.08.2011 |
Ličnosti / KULTURA I SPORT
Izvor: eKapija.ba

Generacije od 50- tih do 90- tih godina dobro se sjećaju Morena Debartolija, nezaboravnog "Malika"- dječaka iz filma "Otac na službenom putu" snimljenog 1985. godine, kroz čiju se svijest i osjećanja prelamaju burne pedesete godine. Dječaka za kojeg su tada mnogi vjerovali da je jugoslovensko filmsko čudo od djeteta, pa čak ga i odredili kao budućeg nasljednika jedinstvenog Slavka Štimca, dječak do kojeg je bilo teško doći 1985. godine, a da ne govorimo dobiti intervju, danas je najškolovaniji kuhar u BiH, šef slastičarne i zamjenik šefa kuhinje u Hotelu Bristol.
Nakon 20. godina života diljem svijeta Debartoli se vratio u svoj rodni kraj, među svoju "raju" u svoju čaršiju i na svoj Mejtaš gdje je proveo najljepše godine svoga djetinjstva.
Ratne 1992. godine, voljom roditelja spakovao je kofere i otišao u Izrael gdje je proveo osam godina života. Školovao se, radio i usavršavao u svom zanatu, a na diplomama mu mogu zavidjeti mnogi.
Znanja sticao na najprestižnim kuharskim akademijama
Završio je prestižne kuharske akademije u Izraelu, nakon čeka je shvatio da kuharu sa njegovim vizijama nedostaje i slastičarstvo. Ponovo je spakovao kofere i otišao u London, gdje je završio jednu od najprestižnijih akademija za slastičare. U Londonu ostaje dvije godine, a potom sa koferima u rukama ponovo ide put Izraela, odakle ponovo nakon šest godina odlazi u Rijeku (Hrvatska) gdje pokreće svoj biznis.
(Moreno i Hodžić: Dobitna kombinacija `Bristola`)
Nakon nešto više od dvije godine života u Hrvatskoj, na prijedlog prijatelja Nermina Hodžića, prihvata poslovnu ponudu u Hotelu Bristol i vraća se u Sarajevo.
U razgovoru za ekapiju otkriva da se u rodni grad vratio kako bi zaokružio jedan krug u svom životu.
"Osjećam se kao da nikada nigdje nisam išao. Sarajevo se, osim nekih ratnih tragova, nije mnogo promijenilo. Nadam se da više nigdje neću ići, ali nikad se ne zna, tada sam bio prinuđen i ko zna šta budućnost može da donese. Ko zna gdje će mi biti kraj", kaže Debartoli.
Na pitanje šta je prevagnulo da se iz glumačkih voda orijentiše na nešto sasvim treće, kaže da ne zna.
"Jednostavno, desilo se i ne volim se pitati šta bi bilo kad bi bilo. Radim ono što volim i zadovoljan sam, a ko zna možda se ponovo okušam kao glumac. Jednostavno kuhanje je bila moja prva ljubav, uvijek sam se motao oko maminih nogu u kuhinji i gledao šta to ona sprema hranu."
Sidran je "odredio" njegovu životnu saputnicu
I nakon 26. godina ljudi ga i dalje prepoznaju kao Malika, čak su ga i u Izraelu poznavali po tom imenu, međutim to mu ne smeta, kaže još je Malik, iako je tekst uloge prilično zaboravio. Sa Mašom (Ruskinjom), junjakinom filma, se ne viđa iako je na neki način zahvalan Abdulahu Sidranu koji mu je filmom i vezanosti Maše (Ruskinje) i Malika odredio sudbinu. Danas je sretnom braku sa Ruskinjom Katjom sa kojom ima dvoje djece, kćerku Lunu i sina Leoma. Upoznali su se slučajno u Izraelu. Radio je gala večeru za prijatelje i ona je bila tamo. Tako je krenulo sve. Ljubav se rasplamsala i krunisala brakom.
Shodno njegovim stalnim putovanjima i promjeni mjesta boravka, djeca govore tri jezika i to: ruski, hebrejski i bosanski jezik. "Koji jezik ćemo u kući govoriti tog dana, obično zavisi na koju nogu smo ustali."
Katja je pravnica, ali se ne bavi pravom, to je porodična tradicija i nju to puno ne interesuje, tako da se danas bavi djecom, a u budućnosti se planira baviti modom i svim stvarima vezanim za modu.
Moreno je jako precizan, to tvrde i njegove radne kolege, tako da kod njega nema recepta od oka. Ima svoj "crni tefter" u koji je ovih godina bilježio neke svoje recepte, kao i one od prijatelja.
(Znanje prenosi na mlađe generacije)
"Naravno uvijek postoji neki `touch` koji svaki kuhar doda u recept i koji je samo njemu svojstven, po kojem ga ljudi prepoznaju i nakon deset godina kada probaju isto jelo", priča Moreno, tvrdeći da toga u BiH nažalost ima malo, međutim on se uvijek drži jedne rečenice svog profesora koja glasi: "Nije najbolji kuhar onaj koji najbolje kuha, najbolji je kuhar onaj koji svoje jelo ponovi najviše puta."
Zbog poslovnih obaveza, u porodici Debartoli kuha supruga, iako i on nekad rado uzme pregaču i pritekne u pomoć. Kaže da ne važi ona stara rečenica: "`Udaj se za kuhara, da bi manje kuhala.` To je suprotno. `Udaj se za kuhara, da bi više kuhala`."
Iako, se ne želi puno hvaliti, otkriva nam da je u njegovoj kuhinji uživali predsjednik i premijer Izraela, gradonačelnik Londona, Bill Clinton, Richard Gere...
Voli kuhati sva jela, a posebno uživa u tradicionalnoj hrani. Za jednu tortu ne treba mu mnogo vremena, a ako bi na torti ostavio čitav dan, onda bi to bila jako skupa torta i teško bi je bilo baš svakome za priuštiti, jer je njegov kuharski sat jako skup. "Najviše vremena se potroši na estetski izgled torte, a ostalo sve ide brzo."
Elvira Kokor
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.