Ali Hasanović, književnik - Danas je teško biti slobodan čovjek

Ali Hasanović, književnik je rođen u Mostaru 1977. godine. Školovao se u Tuzli i Sarajevu. Objavio je knjigu priča "Kodirane hagiografije" (IK Omnibus, Sarajevo), zbirku pjesama "Pred vratima srca" (vlastito izdanje) i roman "Putevi ružinog mirisa" (IK Dobra knjiga, Sarajevo). Radi kao profesor Bosanskog jezika u Tuzli.

Njegov novi roman se nedavno pojavio u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva. Naslov romana je "Putevi ružinog mirisa" čiji naslov sugerira da je riječ o putu čovjekovog duha, koji je vrlo često propraćen i formalnim prelaženjem kilometara i daljina.

Telefon na vikendici

Možemo li danas uopće osjetiti miris ruže u ovome posve "kontaminiranom vremenu"?

- Može se osjetiti onoliko koliko nas nisu uspjeli uplesti u Mrežu ovog globalnog ludila u kojem živi ova civilizacija. Danas je vrlo teško, možda teže nego ikada prije, biti slobodan čovjek, iako se toliko govori o demokratiji, slobodama manjina, pravljenju vlastitog izbora. Nekada je rob bio u lancima i nisi morao biti dovoljno pametan da vidiš u čemu si stvarno. Ali, danas, demoni ovog vremena, koji se kriju iza banaka, politike i velikih korporacija su vješto iscenirali ovaj naš film, tako da smo dobili jednu prividnu sreću iza koje stoje stogodišnji krediti, gubitak slobodnog vremena, djetinjstvo ispred računara, penzija sa daljinskim upravljačem uz kablovsku TV. Tako da nemate kada razmišljati o sebi i svrsi svog života, jer brinete o fudbalskim transferima, holivudskim brakovima, sreći junaka iz turskih serija.

Čak i kada odete na vikendicu da udahnete svjež zrak, zvoni vam telefon, jer neka budala vam nudi besplatnu večeru kako bi promovirala nekakav super usisivač ili električni jorgan. Ne radi se uopće o tim prozvodima, nisam protiv kvalitetnih stvari, već jednostavno njihov cilj je da vas nigdje ne ostave na miru i da vam ne dozvole da duboko razmislite o sebi i svom okruženju...

Vatrena voda u avionu za London

Roman se nekako odveć tiho pojavio kod nas. Tu tišinu ćutimo naročito u Tuzli, gradu u kojem baš i nisu tako česti književni događaji ovakve vrste. Kako to pojašnjavate iz jedne čisto autorske perspektive?

- Nisam sklon kukanju, jer je svako vrijeme, pa i ovo naše, jedan veliki izazov sa kojim se moramo nositi. Ali, nažalost, živjeti u ovoj državi u ovo vrijeme, često me podsjeti na indijanske rezervate iz vestern filmova i stripova koje je čitala moja generacija. Negdje je tamo za nekim stolom nešto odlučeno i uspostavljena je mapa našeg kretanja i svih naših dometa. Kako vrijeme prolazi sve je oštrija žica i na sve veće kompromise pristaju naši predstavnici, koje se potkupi, onako usputno, u nekom avionu za London, uz šampanjac, žensko društvo i osmijehe. A Indijancima koji su jahali konje, lovili u svojim šumama i disali život, prodaje se vatrena voda, daju im se dolari i kocka, da zaborave i umrtve svoju tugu.

To je pozadina svih dešavanja u ovoj državi, i kada je u pitanju sport, kultura, privreda, bilo šta…Prije dvanaest godina, kada sam objavio svoju prvu knjigu, naprimjer, sve je bilo mnogo lakše, jer su i izdavačke kuće bile u mnogo boljem položaju, a i novac za projekte u kulturi nekako je brže doticao. Sada su stvari tako uspostavljene da ako hoćete na lahak način da objavite knjigu, morate ili govoriti o pravima gejeva i evropskim integracijama, ili s druge strane, morate mahati zastavom neke političke stranke, da bi vam se oni smilovali pa uplatili neku stoju na vaš račun. Odatle i dolazi ta tišina u kojoj izađu mnoge studije, prijevodi djela, romani itd. Ali, ja sam ipak optimista, još uvijek u Bosni ima korektnih ljudi i mislim da će ono što zaslužuje pažnju, izaći na vidjelo, prije ili kasnije.

(Izvor: Bportal.ba, akos.ba)

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"