
14.03.2012 |
Ličnosti / KULTURA I SPORT
Izvor: Oslobođenje

Desanka Trakilović rođena je u Tuzli, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Školovanje je nastavila na Muzičkoj akademiji u Beogradu, ali je u isto vrijeme radila u gimnaziji u Tuzli.
Raspadom Jugoslavije i početkom rata u BiH, napustila je Tuzlu i sa porodicom neko vrijeme živjela u Beogradu. Nakon nekog vremena, Desanka je došla u Bijeljinu i počela da radi kao direktor Niže muzičke škole. Godine 1993. osnovan je Učiteljski fakultet, a ona je postala profesor metodike i docent. Pošto je željela da postane dirigent, upisala se na postdiplomske studije, položila prijemni ispit kod profesorke Darinke Mati -Marović i završila studije u roku. Te, 1993. osnovala je dječiji hor Srbadija, sa kojim je 1994. pobijedila na takmičenju u Šapcu. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja.
Mentalna higijena
"Meni su nagrade uvijek mnogo značile, mnogi su se pitali zašto, ali jednostavno zbog moje lične mentalne higijene. Mislim da bi bilo nepošteno da otpjevamo turneju, recimo dva koncerta u Hanoveru, i da se tu priča završava. Meni je bitno da smo mi od 2000. dobili toliko nagrada, te da zauzimamo peto-šesto mjesto na ukupnoj svjetskoj rang-listi, gdje ima na hiljade horova, gdje se najmanje 500 horova pojavi na olimpijadi i ja kažem da ću biti prva i zaista tako ubijedim sebe i svoje okruženje u tu činjenicu", iskrena je Desanka.
Smatra da je trema sastavni dio umjetničkog rada, te da je velika odgovornost stati pred ansambl i pred publiku koja ima velika očekivanja. Boriti se sa tremom, za nju znači boriti se sa samim sobom. Svaki umjetnik, ističe Desanka, ima svoje načine da je pobijedi, ona se trudi da misli o svakom detalju, od izlaska na scenu do silaska sa nje, te smatra da je dobra priprema pred nastup, zapravo, ključ nadvladavanja treme.
"Postoje nastupi, poput onih na velikim svjetskim takmičenjima, kada je trema neminovna, ali onda pomislim koliki smo put prevalili, koliki rad stoji iza našeg dolaska i koliko je svakom članu hora stalo da pokaže maksimum svog znanja i talenta u tih pola sata takmičarskog nastupa, znam i osjetim da će sve biti dobro", priča Desanka.
Trakilovićeva kaže da se ne događa da neko u toku koncerta otkaže poslušnost, jer dobro poznaje i ima povjerenja u svakog člana svog hora. Dešava se, međutim, u toku nastupa ponekad i nešto nepredviđeno, neočekivano i na to su uvijek spremni.
Odgovornost i stres
Smatra da je posao horskog dirigenta odgovoran, težak, stresan, ali isto tako i jedan od najljepših, te da hor ne čine samo glasovi uvježbani da na određeni pokret ruke zapjevaju već da je on mnogo više od toga. Prema njenim riječima, posao dirigenta još mnogi doživljavaju kao muški. Upravo iz tog razloga žene dirigenti za nju predstavljaju uzor, a ispred svih je, ističe, njena profesorka Darinka Matić - Marović. Desanka kaže da cijeni rad mnogih velikih svjetskih pjevača, ali su joj po senzibilitetu najbliži domaći pjevači.
"Radmila Smiljanić, koja još sa velikim uspjehom nastupa i čija je ljepota glasa nemjerljiva, te Snježana Savičić, koja me svojom interpretacijom, finim vajanjem fraza i gotovo nestvarnim pijanima uvijek ostavi bez daha, po mom mišljenju, najbolje su operne pjevačice", pojasnila je Trakilovićeva, dodajući da je pijanista Evgenij Kisin svaki put iznova razoruža svojom nevjerovatnom muzikalnošću i besprijekornom tehnikom.
Način na koji ona tumači djela, objašnjava ona, naročito ruskih autora i Šopena, i posebno činjenica da u njegovom izvođenju i najpoznatije muzičke fraze djeluje potpuno svježe, čini ga najvećim pijanistom današnjice.
Desanka se trudi da uskladi poslovni i privatni život, uvije nastoji da sve postigne.
"Na kraju dana, koliko god on težak i naporan bio, ja sam srećna supruga i majka dvoje sad već odrasle djece. Porodica je najčvršća baza iz koje svaki umjetnik crpi snagu i energiju. Imala sam puno sreće u životu i moja porodica me uvje podržavala i razumjela. Prenijela sam ljubav prema muzici na svoju djecu, što mi mnogo znači“, kazala je Desanka i dodala da je veliki emotivac, radohoik i perfekcionista.
Kao i svaki radoholičar, nema puno slobodnog vremena, godišnje odmore ne koristi, a kda se to dogodi, na nagovor najbližih otputuje na more.
"Već drugi dan provodim planirajući šta ću raditi po povratku, koji nas koncerti i takmičenja očekuju, te razmišljajući o novim projektima", zaključuje Desanka.
Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.