Belma Prndelj - Šator, lingvistica: Ljudi su kao rijeka

Dr. Belma Prndelj - Šator, docentica za lingvističke nauke i prodekanesa za istraživački rad na mostarskom Fakultetu humanističkih nauka, obišla je mnoge evropske zemlje, živjela u njima, školovala se, bila i u Americi, ali nigdje nije našla ovakvo parče neba kao što je stolačko, niti, kako kaže, ljepše rijeke od Bregave. O tome kako je postala najmlađi doktor nauka na Fakultetu (sa 29 godina) moglo bi se dugo pričati, ali i o tome da, iako ima brojne pozive za nastavak karijere van Stoca i Mostara, ne razmišlja o odlasku.

"Smatrala bih to izdajom i lošim primjerom za sugrađane koji ostaju i opstaju, prkoseći neprilikama, ne gubeći nadu... Stolac je sudbina svih Stočana, bez obzira na različitosti, na prošlost, na razočarenja i loše uspomene. Ljudi su kao rijeka. Uvijek nađu put jedni ka drugim", kaže Prndelj - Šator, koja se opredijelila za studij germanistike na Filozofskom fakultetu iz ljubavi prema njemačkom jeziku, književnosti, kulturi. "Iako je moj otac potajno želio da to bude ekonomija. Studiranje u Sarajevu otežavao mi je taj dugogodišnji status prognanika, život nomada, s uvijek prisutnom gorčinom nedostatka zavičaja..."

Opet je smogla snage da završi, uz odličan prosjek ocjena. Međutim, željela je nastaviti. Prijavila se na konkurs Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru za mjesto asistenta na Odsjeku za njemački jezik i književnost, kao i na postdiplomski studij, a to je podrazumijevalo i preporuku profesora iz uže naučne oblasti.

"Otišla sam na nagovor prijatelja do prof. Miloja Đorđevića, koji je sa zadovoljstvom napisao vrlo pozitivnu i iskrenu preporuku za mene. To je, pored ostalih referenci, bilo presudno za moj prijem na FHN, ali je to bio i meni tada prijeko potreban vjetar u leđa. Zaista sam mu beskrajno zahvalna. Profesor je u meni, skrušenoj i skromnoj, prepoznao materijal, posvetila sam se učenju i uspjela, uz razumijevanje i veliku podršku roditelja, doktorirati u 29. godini, pa i unatoč izgubljenoj godini školovanja ratne 1992."

Isprva je željela raditi doktorsku tezu iz oblasti njemačke sintakse. Međutim, veliki izazov je bila činjenica da je paremiologija(nauka o poslovicama) lingvistička disciplina još u povoju.

Uska povezanost čovjeka sa životinjom se snažno odražava u poslovicama, kako u njemačkom, tako i u bosanskom jeziku. "S obzirom na oskudnost i manjkavost rječnika bosanskog jezika, pravila sam anketu šrom BiH kako bih dobila što potpuniju sliku sadašnjeg paremiološkog blaga. Zanimljivo je i da obrazovanje i socijalni milje nisu utjecali na broj poslovica koje su ispitanici spontano navodili. Presudna je bila strosna dob. Ispitanici stariji od 55 godina navodili su čak do 40 različitih poslovica, čak i onih dosad nezabilježenih. Poredeći poslovcie sa odabranim leksičkim poljem, uočila sam i sličnosti i razlike, uglavnom kulturološke prirode", kaže ona.

Otkriva da će se uskoro pojaviti nejna knjiga koju vjeruje da će predstavljati dopsinos i poticaj ovoj vrslo zanimljivoj lingvističkoj disciplini. Nažalost zaokupirani smo svakodnevnicom i cjelokupno promišljanje se svodi kako `za leđa baciti` još jedan dan. Stvarnost je puna loših odabira i loših uzora. Najveću satisfakciju imaju oni koji afirmaciju ličnosti vide u bogatstvu ostvarenja vlastite individualnosti , a ne u bogatstvu materijalnog ostvarenja.

Foto: Oslobođenje