Mladen Miljanović, umjetnik - Najtalentovaniji likovnjak u BiH sa činom vodnika

Mladen Miljanović, prepoznatljivo ime u savremenoj umjetnosti u svjetskim kulturnim centrima, rođen je u Zenici 1981. godine. Nakon završene srednje škole u Doboju, odlazi u Školu rezervnih oficira gdje dobija čin vodnika. Kao vodnik tri mjeseca obučava 30 regruta. Poslije završenog roka upisuje Akademiju umjetnosti (Odsjek za slikarstvo) u Banja Luci.

Dobitnik je nagrade Rotary kluba 2005. za postignuti uspjeh na studijima i nagrade Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske za najbolje radove na završnoj izložbi Akademije umjetnosti, Banja Luka, 2006.

Mladen Miljanović dobitnik je i nagrade "Zvono" za najboljeg mladog umjetnika u BiH 2007. godine, Henkelove nagrade za umjetnost 2009. godine, kao najbolji umjetnik iz regiona centralne i istočne Evrope i centralne Azije, na osnovu koje je izlagao u bečkom MUMOK-u.

Smatraju ga za jednog od najzanimljivijih stvaralaca koji su se pojavili posljednjih godina na umjetničkoj sceni Istočne Evrope.

"Otkrio" ga je 2009. godine italijanski istoričar umjetnosti Masimilijano Đioni koji ga je uključio u svoju autorsku trijenalnu kolektivnu smotru evropske likovne scene koju organizuje u Novom muzeju u Njujorku pod nazivom "Mlađi od Isusa" ( znači mlađi od 33 godine).

Učestvovao je na više kolektivnih izložbi i umjetničkih radionica, između ostalih "Halo bing, kako brat", Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, 2005., "Kontinentalni doručak", Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka, 2006.

Ove godine samostalno izlaže u Veneciji, Njujorku, Zagrebu, Umagu i na Cetinju, te kolektivno u Hamburgu, Utrehtu i Beču.

Zaposlen je na Akademiji umjetnosti u Banjaluci kao asistent na predmetima Intermedijalna istraživanja i Teorija prostora.

Miljanović se bavi i društvenim i terapeutskim aspektima umjetnosti kao inicijator radionica i kolonije za osobe sa invaliditetom. Volonter je u udruženju osoba sa onesposobljenjem "Udas", gdje posljednje tri godine vodi slikarsku i vajarsku radionicu.

Mladen Miljanović je jedan od najmlađih predstavnika "ratne generacije" bosanskohercegovačkih umjetnika koji svoj umjetnički rad temelji na vlastitom egzistencijalnom iskustvu: s jedne strane to je iskustvo odrastanja u vrijeme rata i nakon njega u razorenoj, osiromašenoj, etnički i teritorijalno podijeljenoj, spolja izolovanoj zemlji; s druge strane, na formalnom obrazovanju (u jednoj fazi svoga školovanja pohađa Školu rezervnih oficira). Posljedice rata (rad sa invalidima rata) i stečeno znanje u vojnoj školi (korišćenje obesmišljenog vojnog "slikovnog vokabulara" u novom, umjetničkom kontekstu), čine osnovno referencijalno polje Miljanovićevog djelovanja kao umjetnika.

Dva potpuno različita iskustva (polaznika Vojne škole i studenta Akademije umjetnosti), igrom slučaja, ukrštaju se na jednom mjestu - banjalučki Univerzitet se nakon rata useljava u bivšu vojnu kasarnu Vrbas. Akademija umjetnosti smještena je u jednoj od zgrada kasarne. Njegov rad in situ proizilazi iz reakcije na fizičku i funkcionalnu prošlost mjesta, na genius loci. "Povlačenjem paralele između prošlosti prostora i njegove transformacije u dijametralno različitu funkciju danas, preuzimam ulogu medijatora u procesu konstruktivne dekonstrukcije koji (proces) se dešava između dvije realnosti."

"Koristim umjetnost kao sredstvo sublimacije negativnih oblika prošlosti, uzimajući performans, instalaciju, sliku, fotografiju, kao medije kroz koje se redefinišu oblici društvene traume", kaže Miljanović.

Imajući u vidu njegov ukupni angažman, strategije i metode rada, može se zaključiti da Miljanoviću umjetnost nije cilj nego sredstvo suočavanja sa negativnom prošlošću i praktične afirmacije stava "make art, not war".

eKapija.ba/scca.ba