Izborna kampanja ponovo je donijela veliki broj obećanja namijenjenih različitim kategorijama stanovništva – od penzionera, majki i radnika do najava brojnih infrastrukturnih projekata. Ipak, znatno manje prostora dobile su konkretne sistemske mjere kojima bi buduće vlasti pokušale zadržati mlade ljude u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, kao i tokom prethodnih izbornih ciklusa, među mladima nema naročito velikog interesovanja za samu kampanju. Razloge za takav odnos moguće je tražiti i u pitanju koliko su obećanja iz ranijih izbornih ciklusa zaista realizovana, piše BHRT.
Dok mladi kao ključne probleme izdvajaju stipendije, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, studentski standard i mogućnost izgradnje budućnosti u BiH, realizacija političkih obećanja iz prethodnih mandata ostaje daleko ispod broja najavljenih mjera.
"Postoje mnogobrojna istraživanja koja pokazuju da ispunjenje predizbornih obećanja ne prelazi 10 do 15 posto, tako da njima ništa u kampanji ne znači obećati pa slagati, od penzionera, studenata, radnika, ugroženih kategorija, nikad lakše nije bilo obećati bolje uslove mladima, porodicama sa djecom, tako ni ovaj put obećanja nije manjkalo", smatra komunikolog, Mladen Bubonjić.
Na konkretne probleme ukazuju i studenti. Kada je riječ o studentskom standardu u Banjoj Luci, ocjenjuju da su uslovi studiranja dobri, ali istovremeno izdvajaju pitanja koja još nisu riješena i koja nisu dobila značajniji prostor ni među obećanjima tokom kampanje.
Kako kaže Ana Sibinčić, ispred Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjoj Luci, zdravstveno osiguranje za studente je neophodno.
"To su studentsko zdravstveno osiguranje koje je nužno, dosta studenata ima problema sa pregledima, uputnicama iz drugih gradova, to nam je goruće, a evo bilježimo porast broja studenata na banjalučki Univerzitet, što znači i ono što mi dugo zagovaramo a to je izgradnja petog paviljona studentskog doma."
Dodatni razlog za indiferentnost mladih prema predizbornim porukama vide u tome što je značajan dio pažnje političkih aktera ponovo usmjeren prema starijoj populaciji.
Problem odlaska mladih, međutim, traje godinama. Bosna i Hercegovina ulaže u njihovo obrazovanje, dok dio mladih nakon školovanja odlazi i svoje znanje i rad nastavlja koristiti u inostranstvu.
Na niz dugoročnih problema ukazuje i UNDP u Strategiji angažmana mladih u Bosni i Hercegovini za period 2026–2030. Među izazovima se navode visoka nezaposlenost mladih, nedostatak kvalitetnih radnih mjesta, njihovo nedovoljno učešće u procesima donošenja odluka te neusklađenost obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada.
