Slađana Grujić, dizajnerica: Oduvijek sam znala čime ću se baviti u životu

Nećemo reći da je dizajnerica Slađana Grujić rijetka “pojava” na našim prostorima, jer svjedoci smo da kreativaca u našoj zemlji ima mnogo, ali sa sigurnošću možemo reći da je Slađanin dizajn, ne samo kao kreativni produkt njenog rada, na dobar način, nesvakidašnji, prepoznatljiv i poseban, a to je upravo ono što dizajnera i čini dizajnerom. Sa Slađanom smo razgovarali o jako zanimljivim temama vezanim uz njenu profesiju i modu:

Za one koji Vas ne poznaju, predstavite  nam se:

Slađana Grujić, 40.godina, nezavisni modni dizajner, živim i radim u Banja Luci, gdje sam 1993. završila srednju Tekstilnu školu- smjer tekstilni tehničar. Trebala sam nastaviti školovanje na studiju za dizajn u Beogradu, ali zbog dobro poznatih uslova u kojima smo tada živjeli to nije bilo moguće. Ne smatram to kao lični hendikep- mnogi poznati modni dizajneri nikada nisu završili taj studij pa se uspješno bave modom dugi niz godina. Pored prirodnog talenta i velikog iskustva koje posjedujem ta diploma bi mi bila satisfakcija, a ne dokaz da mogu i da znam raditi svoj posao… Već duže od 10. godina se aktivno bavim dizajnom i imam odabran krug klijenata sa kojima imam izuzetno dobru saradnju. 2003. sam se prvi put predstavila  kao dizajner na banjalučkom Fashion week-u sa kolekcijom od 10 modela, 2008. sam imala reviju u Beogradu u sklopu beogradskog Design Week-a sa kolekcijom ženskih haljina. Godine 2008.učestvovala sam na međunarodnom konkursu za dizajn Mango Fashion Award gdje sam između 225. kandidata iz cijelog svijeta bila među 50 najbiljih finalista. Važno je napomenuti da su radove birali profesori iz najprestižniji Evropskih škola za dizajn, što je samo još jedna potvrda mog truda i talenta. Bilo je tu još nekoliko međunarodnih konkursa za dizajn na kojima sam učestvovala, gdje sam bila među najboljim, kao što su dizajn haljina za poznatu englesku muzičku grupu Florence and machines, pjevačicu Leonu Lewis, te kolekcija za brend Nelou, koja se bavi internetskom prodajom odjeće mladih dizajnera… Pored mode bavim se i sportom, 9.god. treniram kick-box u KBK „Borac“ Banja Luka i prvi sam ženski sudija za kick-box u BiH. Završila sam kurs za fotografa u Univerzitetskom Foto-kino klubu „Cedubal“ Banja Luka.

Zašto i od kad ljubav prema modi?

Ta ljubav datira još od djetinjstva, počevši od krpica za lutkice, prepravljanja garderobe iz maminog ormara, do skica koje sam uvijek nosila sa sobom i koje još dan- danas čuvam. Nikada nije postojala dilema šta ću biti i čime ću se baviti u životu, to sam jednostavno znala oduvijek, zapisano je u mom genetskom kodu. Oduvijek eksperimentišem i oduvijek sam u potrazi za nečim novim, drugačijim.

Kako je biti dizajner u BiH, u gradu u kojem živite?

Biti modni dizajner u BiH, u Banja Luci je nemoguća misija. Svako ko se bavi bilo kojom vrstom umjetnosti već u samom startu nailazi na brojne probleme. Na prvom mjestu su finansije, zatim nerazumjevanje okoline za ono čime se bavite, jer iz ličnog iskustva znam da se talenat, krativnost, predanost apsolutno ne cijene kod nas. Pošto u Banja Luci više ne postoji tekstilna industrija više se isplati prodavati robu iz Kine i Turske sumnjivog kvaliteta, ali po povoljnim cijenama, nego prodavati odjeću domaćih dizajnera i stvarati brend koji će biti prepoznatljiv kako kod nas tako i van granica BiH. Svugdje u svijetu se izuzetno cijeni dizajn osim kod nas, a nositi dizajnersku odjeću se smatra privilegijom. Spomenula bih medije, čast izuzetcima ali njih je jako malo, koji apsolutno ne podržavaju niti promovišu domaće dizajnere kako bi što više ljudi znalo da i kod nas postoje talentovani ljudi koji mogu da pariraju mnogim poznatim svijetskim dizajnerima. Ja sam prinuđena da sav proces, od izrade skice do gotovog modela, radim potpuno sama u skromnim uslovima, jer ne mogu da plaćam radnike, proizvodni i prodajni prostor. Mislim da mnogi nisu svjesni koliko je težak ovaj posao, nije to samo nacrtati par crteža i evo ja sam modni dizajner. Da bi neko bio uspješan modni dizajner mora da zna sav proces izrade modela od skice do izbora odgovarajućeg materijala i detalja, preko modelinga (izrada kroja), fitinga (proba pripremljenog modela i korekcije) do šivanaja, distribucije i marketinga. Nema određenog radnog vremena- radim po 12h dnevno, nekad i više, nema neradnih dana, često ni godišnjih odmora, a slobodnog vremena jako malo. Neka odricanja moraju da postoje, ako hoću da uradim sve što sam zacrtala. Nemam sponzore koji me finansiraju, niti nekoga ko me „gura“, sve što sam uradila plod je jedinog mog rada. Moram priznati da sam mnogo puta pomišljala da se prestanem baviti ovim poslom, da probam nešto drugo, bilo je zaista teških perioda, ali nekakao sam se izborila i eto, još sam tu.

Šta Vas inspiriše dok kreirate, gdje pronalazite inspiraciju?

Šta je moda i gdje je pronalazimo? Moda je oblik, boja, pokret, zvuk, moda je transformacija iz ničega u nešto. Dakle inspiracija je u prirodi, nauci, muzici, filmu- u umjetnosti uopšte. Moj dizajn se zasniva na oblicima iz geometrije, arhitekture, oštrih i ravnih linija- obožavam furturizam i naučnu fantastiku, što lako možete prepoznati kada vidite moj dizajn. Često mi govore da ih moja odjeća podsjeća na unifome iz Star Trek filmova. U poslijednje vrijeme me jako zanimaju boje i neobični printevi na tkaninama, kao i nove tehnologije u izradi modnih tkanina npr. laserski sječeni motivi na tkanini.

Da li kreirate ono što bi i Vi nosili ili se vodite zahtjevima tržišta?

Uvijek kreiram ono što bih i ja nosila, jer su moje kreacije moj lični identitet, one su produkt moje mašte i krativnosti u čemu i jeste bit bavljenja modnim dizajnom. Uvažavam želje i zahtjeve svojih klijenata, ako mislim da griješe pomognem im da nađemo zajedničko rješenje. Naravno da pratim modne trendove i dešavanja na svjetskoj modnoj sceni- to mi dođe kao domaći zadatak, ali to ne znači da slijepo pratim trenove, već iz njih uzimam ponešto što mi se dopada i što je u skladu sa mojim dizajnom bilo da je to boja, tekstura, materijal ili kroj. Ako bih pratila zahtjeve tržišta, onda bi moj dizajn bio copy-paste, a to je nešto što svakako ne želim i na čemu se ne zasniva moj dizajn. Obično pravim po jedan primjerak određenog komada garderobe, a ako pravim isti kroj onda mjenjam materijal ili boju jer ne volim da se ponavljam…

Imate li neke modne uzore?

Ne mogu reći da imam neke modne uzore ili idole, jer je moda individualna stvar, ali svakako postoje dizajneri čiji rad izuzetno cijenim. Od provjerenih dizajnera to su pokojni Alexander Mcqueen, John Galliano, Giorgio Armani, Vivien Westwood, Mary Katrantzou, Maison Martin Margiela, Gareth Pugh, Alexander Wang, Helmut Lang, Issey Miyake i još mnogi drugi  poznati i manje poznati dizajneri pogotovo iz Japana i Azije. Pošto sam po prirodi perfekcionista i volim da sve bude na svom mjestu te posebnu pažnju posvećujem detaljima, isto tako cijenim ljude koji svoj posao rade predano i dovode ga do samog savršenstva.

Planovi za budućnost?

Trenutno radim na kolekciji za samostalnu modnu reviju koja će se održati 10. avgusta ove godine u Art-caffeu „Que Passa“ u Banja Luci. Biće tu nekih prijašnjih modela koje nisam prikazivala u Banja Luci i novi modeli na kojima sada radim. Što se tiče budućnosti voljela bih da osnujem svoj brend, koji bi pored ženske garderobe imao i donje rublje, nakit, torbe i obuću. Velika mi je želja da radim sa kožom i nekim inovativnim materijalima koji odlično podržavaju formu koja je karakteristična za moj dizajn. Takođe bih voljela da se okušam u kostimografiji kao i modnoj fotografiji i da svoju karijeru nastavim negdje u inostranstvu gdje bih imala više mogućnosti da se bavim dizajnom i nadograđujem svoje znanje, jer ima još mnogo stvari vezanih za dizajn koje me interesuju, a nemam priliku od koga i gdje da naučim. Gradovi koji me najviše privlače su, na prvom mjestu, Tokyo, Dubai, Pariz i London.

(cijeli intervju možete pročitati na http://www.modablic.com)