Marjan Mijajlović, komentator: Uveo riječi Dijamant i Vedator u rječnik

Marjan Mijajlović je bosanskohercegovački sportski komentator. Karijeru je započeo na srbijanskom Sport Klubu. Kasnije prelazi na Hayat TV, zatim radi na Federalnoj televiziji, a danas je na Face TV-u. Njegovi prijenosi utakmica reprezentacije BiH u nogometu zaintrigirali su stanovnike svih zemalja u regiji. Količina podataka o igračima i timovima, emocije, boja glasa i zanesenost su nešto što samo rijetki imaju. Barem na razini Marjana Mijajlovića. Zmajevi, Dijamant i Vedator su tri riječi koje skoro svakodnevno možemo čuti. Izmislio ih je upravo Mijajlović tijekom utakmica bh. reprezentacije. O tome kako nastaju ovi nadimci, kako se sprema za tekmu, te planovima za Brazil razgovarali smo s Marjanom Mijajlovićem kojeg smo “uhvatili” na sarajevskim ulicama.

• Kao prvo, kako glas, možete li uopće pričati nakon Kaunasa i zadnje utakmice?

Kašljem malo još, ali to je od cigareta. Dobro je, puno pomažu neka pravila prije utakmice. Nekoliko dana uoči prijenosa nema gaziranih pića i još nekih stvari. To me spašava.

• Znači postoje određene pripreme za svaku utakmicu. Imate li kakve obvezne rituale prije samog početka utakmice?

Prvo, osnovno i jedinstveno je da ne gubimo utakmice koje mi prenosimo i radimo. Senad Hadžifejzović i ja idemo na utakmice autom, uvijek prvi dolazimo, prvi smo na stadionu, travnjaku. To su ti neki rituali. Uoči same tekme se osjeti trema, čeka se pobjeda reprezentacije, ludilo je na tribinama. Sve to traje 4-5 dana, ali se izdrži. Važno je ono što je sada na kraju bilo kada smo svi zajedno skakali, polijevali se vodom. Bilo je iznimno.

• Milijuni su čekali utakmicu i onda nije bilo tona prvih pola sata prijenosa. Što se dogodilo?

Litvanska televizija je zakazala sa signalima. Cijelo sam vrijeme pričao kao da me gledatelji čuju. Međutim, kad se pobijedi, sve se brzo zaboravi. Da je ta greška bila do nas, to bi bilo odmah riješeno ili ne bi prekida nikako bilo. Domaćini su malo zakazali u tome pogledu, ali to me toliko ne čudi. Mogli ste vidjeti stadion, dosta je oskudan. To je zemlja košarke i infrastruktura na stadionima nije nešto. Dobro smo prošli na kraju.

• Kako se slavilo nakon utakmice, jeste li bili s igračima?

Oni su otišli odmah zrakoplovom u Sarajevo. Bila je opcija da netko od nas četvorice iz tima Face TV-a ode zrakoplovom s njima, međutim samo smo mi ostali na stadionu, trebalo je pokupiti opremu i ostalo što smo nosili sa sobom. I Litvanci su bili ovaj put mnogo oprezniji. Mnogo je kafića bilo zatvoreno, ali naletili smo na jedan lokal gdje su bili naši navijači, s njima smo stali, ispričali se, popili nekoliko pića i otišli na odmor. Toliko smo umorni da nemamo baš puno snage za slavlje nakon svega. Može se popiti poneko pivo, ali to je to.

• Kod sportskog komentatora teško je naći toliku količinu emocija koju vi izražavate. Govorite o umoru, koliko je naporno ovo što vi radite?

Tko mene i privatno poznaje, nije začuđen onim što radim. Jednostavno sam takav. Ja sam dugo radio usputno kao komentator, ovo je prvi put da mi je to radno mjesto. Radio sam još dosta nekih stvari. Prije je znalo biti da komentator radi sedam utakmica u tri dana. Pa ni vrhunski majstori ovoga posla to ne mogu podnijeti. Imao sam slučaj dok sam radio na Sport Klubu da me rođeni otac zove i kaže: “Haj ‘skini’ se više s TV-a”. Nije više bilo smisla.

• Dali ste nadimke reprezentaciji, glavnim igračima, svi su ih prihvatili. Smišljate li to prije utakmice ili to samo dođe u onom zanosu?

Ma, to izliječe. Nema nikakvog smišljanja. Mogu razmišljati o utakmici, o tome hoće li biti šansi, ali nema smišljanja nadimaka prije. To se sve događa tijekom samog meča. Trudim se da sve ostane pod kontrolom, nije mi se nikada dogodilo da kažem neku psovku ili ružnu riječ tijekom prijenosa ili nešto slično.

• Što nogometaši kažu na nadimke koje ste im dali? Kako reagiraju vaše kolege, prijatelji?

Ma, to je sve uredu. Ja samo mogu reći da ove priče nikada ne bi bilo da nije bilo Senada Hadžifejzovića. On mi je rekao dođi u BiH, što sam i učinio. Znao sam da će biti paklenih dana i bilo ih je. Sada kada Senad ima svoju televiziju, imam potpunu slobodu za svoj rad, ne moram nekih likovima koji to ne zaslužuju polagati račune. Mnogo stvari se popravilo. Dobio sam toliko poruka iz Hrvatske i drugih zemalja regije da ne mogu vjerovati. Sve se kockice slažu i ljudima je drago što se događa nešto pozitivno.

• Kako ljudi reagiraju na vaš način komentiranja utakmice?

Većina kaže kako ja svoj posao radim ok, kako je to sve normalno.

• Kakvi su planovi za Brazil?

Šef ima nekih planova, ali ne znam još što će biti.

• Imate li vi neki svoj plan?

Ne mogu sada o detaljima, ima nešto, ali treba to još doraditi. Već danas imamo radni dan, nastavljamo raditi na projektu. Ponekad mi bude žao što nemam više vremena da uživam u tim dobrim trenutcima.

• Kakva su vaša očekivanja od nastupa reprezentacije BiH u Brazilu?

Prvo neka se odigra doigravanje, pa izvuku grupe, onda možemo govoriti o nekim planovima. Od 32 ekipe mi ne možemo biti u skupini s Španjolskom , Engleskom i Nizozemskom. Mora biti tu neko iz Azije, Afrike. Nema razloga da se bojimo Čilea, SAD-a, Meksika i takvih reprezentacija. Ne mislim da su te reprezentacije slabe, ali se svakako možemo s njima nositi. Onda kada vidiš tko je otišao iz Europe, vidiš koliki je naš uspjeh veliki.

• Mnogo se govori o financijskoj strani plasmana u Brazil. Koliko je to važno?

Svakome treba taj novac. Pa i Šuker je zavapio kako Hrvatskom nogometnom savezu treba tih 100 milijuna kuna koje bi dobili odlaskom na SP. Ja bih podsjetio da je Srbija čitav centar napravila od novca za odlazak u Južnu Afriku. Odlazak na Svjetsko prvenstvo je veliki financijski dobitak, a ne treba zaboraviti i dolazak novih, velikih sponzora. Ima mnogo toga.

• Može li se reći kako je ovo vrhunski rezultat s obzirom na kojoj razini je bh. Premijer liga i infrastruktura klubova i stadiona u državi?

Moramo dosta poraditi na našoj nogometnoj infrastrukturi. Pa nakon raspada Jugoslavije nije se napravio niti jedan novi veliki stadion. Marakana, Koševo, Maksimir sve to propada ili stagnira. Čini mi se da su samo Slovenci napravili novcem UEFA-e veliki stadion. I to je sve za ovih 20 godina. Pa Srbija je novcem od SP-a stavila reflektore na provincijske stadione. I tako su napravili pomak. I nama je potreban pomak.

• Za kraj politika. Svi govore i o nekoj političkoj dimenziji priče, smirivanju napetosti, jačanju zajedništva. Kako vi vidite tu priču?

Iskreno, mene je politika dosta pratila, nažalost. Nemam ja kome što dokazivati tko sam i što sam. Marjana ima Hrvata, Srba, Čeha, Slovaka. Ja se deklariram kao Bosanac i na to imam pravo. Vjera je moja stvar, i to nikoga ne zanima. I politički se stvari mijenjaju. U Banjoj Luci nije bilo slavlja, ali nije bilo ni nereda. I u Mostaru ovaj put nije bilo incidenata. Ja od Hrvata dobivam puno poruka. Ako netko želi navijati za Hrvatsku ili Srbiju, to je njihov izbor, ali ja vjerujem da navijaju i za zemlju u kojoj žive. To je normalno. Ostalo ne bi bilo normalno. Isto kao što ne bi bilo normalno da netko u doigravanju navija za npr. Island protiv Hrvatske. U ljudima sazrijeva svijest. U četiri godine se mnogo toga promijenilo, shvatilo. Nedavno sam bio u zapadnom Mostaru, obavio intervjue, sve je bilo savršeno. Sada sam bio u Zagrebu s Mirkom Novoselom, Franjom Arapovićem. Nakon pobjede sam od njih dobio i čestitke na pobjedi. Ljudi se normalno ponašaju, podržavaju jedni druge.