Sportski novinar Oslobođenja, PR Edina Džeke i Mirze Teletovića, UEFA ga povremeno traži za saradnju, Sarajlija, navijač Želje, Jasmin Ligata za Backstage o svojim radnim zadatcima koji su često prijateljski i nemaju cijenu.
Ko su vaši klijenti i da li vi imate potpisan ugovor o tajnosti?
- Najprije bih napomenuo da radim sa Edinom Džekom i Mirzom Teletovićem, dvojicom najboljih sportista koje Bosna i Hercegovina ima u ovom trenutku. Međutim, ni jednog od njih ne bih nazvao klijentom, jer se naš odnos zasniva prije svega na povjerenju i prijateljstvu. Samim tim i ne postoji ugovor o tajnosti, jer se on, kada radiš sa prijateljima, nekako i podrazumjeva. Drug Ligata izdati neće, a to znaju i Edin i Mirza.
Šta je praktično vaš posao? Možete li opisati jedan svoj radni dan?
- Teško bi bilo opisati jedan dan, s obzirom na to da je moj prioritet rad u Oslobođenju. Već 12 godina radim kao sportski novinar u ovoj novinskoj kući i ponosan sam na to što sam član jedne novine sa tako dugom tradicijom. Oduvijek pratim sportska dešavanja, a nerijetko sam i aktivno uključen u njih, tako da mi ne pada teško pisati o sportu. Istina, nekad ima i dosadnih dana, ali sport u BiH je takav da se uvijek može pisati o nečemu. Jedan dan to je afirmativan tekst, drugi dan i ne baš toliko, ali i to se mora. Iskreno, najviše bih volio kada bismo mi novinari konstatno pisali afirmativno, jer bi to značilo da imamo vrhunski sport, ali osim bljeskova naših reprezentativnih selekcija u fudbalu, košarci i sjedećoj odbojci, u klupske sportove se nekako uvukla letargija i svi čekaju da se nešto desi, ne preduzimajući sami prvi korak. Upravo zbog toga mi je drago što su se čelnici kluba sa Koševa počeli buditi iz te letargije. Navijač sam Želje, to ne krijem, ali sviđa mi se način na koji Uprava Sarajeva pokušava da napravi pomak.
Na koja pitanja vaši klijenti ne odgovaraju?
- Misliš moji prijatelji?! Ne odgovaraju na pitanja o porodici, s obzirom na to da je sasvim normalno da žele zaštititi svoje najbliže od prevelike medijske pompe. Kad već oni moraju biti u medijima, onda ne mora njihova porodica. I Mirza i Edin često istiću koliko je porodica bitna za njihove uspjehe u karijerama, ali žele svoju intimu sačuvati samo za sebe, što je zapravo i normalno. Edin i Mirza su sportisti i kada mediji pišu na tome treba biti fokus. Na njihovim rezultatima i uspjesima, a ne na tome ko je šta pojeo, skuhao ili s kim se druži.
Da li vam je lagan posao? Podrazumjeva li rad non-stop?
- S obzirom na to da imam jako puno obaveza kao novinar Oslobođenja, te povremeni honorarac UEFA, ali i kao PR Edina Džeke i Mirze Teletovića, onda se zna desiti da non-stop radim. Međutim, nekako sam navikao na taj tempo i kada osjetim da nema baš toliko posla, onda sam sebi pomalo čudan. Otkako znam za sebe jako puno radim. Isprva je bilo, jer sam tako morao, a sada je već postala navika. Novinarstvo je posao koji ti se uvuče pod kožu i novinarstvo moraš voljeti da bi bio uspješan, jer to je način života. Tamo gdje mnogi vide običnu situaciju, novinari nekad vide priču i to odvaja čitatelja od onoga koji piše tekst. Naravno, ne mogu svi ni biti novinari, pa nas ima, baš kao i igrača, dobrih i loših, ali svi imamo mjesto pod nebom. Nečiji se rad više cijeni, nečiji manje, ali ne mogu ni svi igrati za Manchester City ili Brooklyn.
Dugo ste novinar…znate šta znači tražiti informaciju…šta mislite kome je lakše novinarima ili onima od kojih se informacija traži?
- Ja sam od od onih novinara koji traži informaciju, ali ne po svaku cijenu. Svaki moj tekst, svaka moja ispisana riječ je nekoliko puta provjerena. U današnjem novinarstvu, gdje ima jako mnogo portala, tačna informacija je pomalo izgubila na vrijednosti. Nju je zamijenila najbrža informacija, koja u dosta slučajeva i nije tačna ili barem nije potpuna. Kao novinara, za mene je najbitnija tačna i provjerena informacija, a kroz godine rada stekao sam jako puno poznanstava, tako da informacije sada dolaze same. I dalje sam u potrazi za njima, ali mnogo je lakše nego na početku karijere. Uostalom, svaki početak je težak! I da konkretno odgovorim – teže je tražiti informaciju.
Šta medije sa Balkana interesuje o vašim klijentima, a šta medije Evrope i svijeta?
- Mediji u Evropi i regiji se razlikuju, što bismo rekli, u pet deka. Sviju njih interesuju aktuelnosti, pogotovo kad Edinu i Mirzi dobro ide. Ima i onih koji izmišljaju ili proizvoljno pišu informacije, a to je opet njihov problem, jer kada jedan portal ili novina za Edina napiše 20 puta da iz Citya prelazi u Arsenal, Bayern ili neki drugi klub, onda pravi sam sebi štetu. Možda ne trenutnu, ali dugoročnu sigurno da, jer onda čitatelji gube povjerenje u istinitost informacije i samim tim u moru portala i medija, traže onaj koji će im ponuditi vjerodostojnu i istinitu informaciju.
Da li teško sakriti “vijest” od javnosti?
- Zavisi kakva je vijest, ali u suštini nije.
Sa kim biste voljeli sarađivati?
- Već sarađujem sa dvojicom najboljih u našoj državi. Često razgovaram i sa ostalim reprezentativcima naše zemlje, Pjanićem, Begovićem i drugima, gdje razmjenimo mišljenja o aktuelnim situacijama. A u ovom trenutku smatram da je najveća pomoć potrebna možda selektoru Safetu Sušiću, kada je u pitanju PR angažman, s obzirom na to da je itekako eksponiran. Svi žele njegovu izjavu, svi žele intervju s njim i nekad se zna desiti da se neke njegove riječi pogrešno prenesu ili da od silnog umora i opterećenja, neke njegove rečenice ne budu najbolje shvaćene. Sušić je ogledalo naše reprezentacije i njegove izjave u ovim trenucima obilaze cijelu zemaljsku kuglu i zbog njegove osobnosti, bilo bi zanimljivo raditi s njim.
Smatrate li da je netačne informacije potrebno demantirati?
- U većini slučajeva ne, jer vrijeme uvijek pokaže koliko je neka informacija tačna ili ne. Kada demantiraš neku vijest, ili informaciju, znači da pridaješ pažnju tome šta se napisalo, a onda se to može vrtjeti u nedogled. Ignorisanjem lažnih i netačnih informacija, takve vijesti gube na značaju, odnosno vrijednosti i rijetko kad se desilo da sam zajedno sa Mirzom ili Edinom demantovao neke medije. Nema potrebe za tim.
Postoje li neke zanimljive priče vezane za vaš posao?
- Više njih, ali one su poslovna tajna. Kad bih vam ih ispričao, morao bih vas ubiti.
Tekst i foto: backstage.ba
