Idriz Bašić, čovjek u čijoj ergeli se rađaju šampioni trkaćih staza

U svijetu trkaćih konja, prelijepih plemenitih grla, punih pola stoljeća živi Idriz Bašić iz Tomine kod Sanskog Mosta. U ovom selu Idriz već godinama ima ergelu i tu se, uz trenere i ostale pomagače, a on je tu svepitajući i glavni, rađaju šampioni trkaćih staza na prostorima bivše države. 

Povod za priču o Idrizu Bašiću i njegovim lipicanerima nedavna je pobjeda njegovog konja Kiss me Kate na glavnoj utrci na 2.400 metara na 14. memorijalu “Alija Izetbegović" na Bakšaiškim barama u Bihaću.

To je najjača utrka na prostorima bivše Jugoslavije pa je i razumljiva Idrizova radost zbog velikog pehara, ali da budemo iskreni, i 10.000 KM koje mu je njegova kobila zasluženo donijela.

‘’Svom džokeju Slavenu Jovanoviću iz Šapca rekao sam: ‘Idi odmah na čelo’, i poslušao me je. Znao sam da je Kiss me Kate dobra i da neće posustati", objašnjava Bašić taktiku koju je primijenio na Bakšaiškim barama.

On je u konjičkom sportu otkako je prohodao i mogao skočiti na konja. Bio je prvi razred osnovne škole kada ja jahao Stanaricinog konja na sanskom vašaru, u to vrijeme poznato grlo. Jahao je i bio džokej dok nije, kako kaže, 'oteščao'.

"Kad sam bio mali, u Kupres sam pješice odvodio konja na utrke. Dva dana je to trajalo. Spavali bismo na Čađavici pred Mrkonjić-Gradom i onda nastavljali put Kupresa", sjeća se Bašić.

 I kad ga je sudbina sa porodicom odvela u Švicarsku, i tamo su trkaći konji bili njegova okupacija. Bašić, jednostavno, nikad nije mogao, ali ni htio da se riješi konja. Ta ljubav traje i danas, a s vremenom su je prihvatili i svi ukućani, supruga Mine i trojica sinova.

‘’Velika je stvar pobijediti na Memorijalu “Alija Izetbegović”. Meni je ovo druga pobjeda, prvi put sam utekao prije 12 godina sa Sindacom ispred Guliana", govori Bašić.

Mogao je i treći put biti najbolji u Bihaću, ali te 2007. njegov konj Sedes Flam, ko zna zašto, nije izišao iz mašine, a kada je mašina sklonjena, poludio je na stazi i umalo nije prestigao sve konje kojima je dao fore.

Sjeća se Idriz i strelovite Indikane, koja mu je bezbroj puta razgalila srce energičnom borbom na stazi, ali i preteškog rastanka kada je u igri s djecom slomila nogu pa su je morali eutanazirati.

Bašić trenutno radi sa dva prvoklasna šestogodca, koja je kupio u Njemačkoj - Kiss me Kate i Nelke. Zanimljivo, Nelke je platio 17.000 eura u Baden-Badenu, ali ne postiže rezultate kao Kiss me Kate, koja je upadljivo jeftinija.

"Moja veza s trkaćim konjima mnogo je više od jahanja i galopa. To se na da ispričati. Nema ljepšeg osjećaja od onog kada te ta pametna, plemenita životinja gleda svojim sjajnim očima i pokazuje ljubav što se brineš o njoj", zaključuje svoju priču Bašić, čija je kuća puna konjičkih trofeja.