Boris Šiber, urednik omladinskog programa Federalne televizije: Grehota je ostati u kući odmarati

Boris Šiber, urednik programa za djecu i omladinu Federalne televizije i jedan od učenika u humorističkoj seriji "Večernja škola EU" koja se emituje na TV Nova i na FTV-u, brojne obaveze stigne ispuniti tako što gubi na snu. Spava tek četiri-pet sati dnevno.

Šiber je i predsjednik nevladinih organizacija ASK Sarajevo i "Udruženje ljubitelja". Tvrdi da nije iscrpljen, nego malo spava zato što ne može da preskoči noćni život i druženje s prijateljima.

"Mogu ja i više raditi. Samo, po prirodi sam socijalan čovjek. Volim se družiti s ljudima i nije mi mrsko dernečiti do pola noći čak i radnim danima. Toliko je toga dobrog u Sarajevu, dobrih svirki i dešavanja da je jednostavno grehota ostati kući i odmarati se", objašnjava Šiber.

Kaže da je zbog genetskih karakteristika (ne osjeća mamurluk te mu ne treba mnogo sna) ujutro obično dobro raspoložen, bez obzira na to što je možda spavao samo nekoliko sati. Radni dan provede najčešće u radakciji omladinskog programa Federalne televizije. Šiber za sebe kaže da nije pravi šef niti se razbacuje uredničkim autoritetom.

"Kod mene je neki Hare Krišna sistem. Raja sam, ali kad je u pitanju posao i obavljanje posla tu sam zaista strog. U početku je bilo problema i nerazumijevanja, ali smo vremenom uspostavili takav odnos da se zna desiti da ja sav sluđen uđem u redakciju jer sam zaboravio nešto odraditi. Ovi moji mi se smiju jedno vrijeme i onda kažu da su već to uradili", priča Šiber.

Vođenje redakcije u Hare Krišna stilu

Za vrijeme posjete ekipe "Nezavisnih" redakciji omladinskog programa FTV-a imali smo priliku uvjeriti se u Šiberove uredničke kvalitete i Hare Krišna stil vođenja redakcije. Kada iz bifea ni nakon petnaestak minuta nije došlo naručeno piće Šiber je "izletio" među saradnike i pitao ko će piti kafu, sok ili nešto. Javio se jedan novinar na što mu je Šiber odgovorio: "Hajd` onda trkni do bifea i donesi nam sve to."

Šiber je jedan od osnivača "Top-liste nadrealista". Nije angažovan u poslijeratnom projektu "Nadrealiti šou", ali svoju specifičnu vrstu humora praktikuje u emisiji Željka Pervana "Večernja škola". Za potrebe snimanja ove emisije bar jednom sedmično putuje u Zagreb.

"Ta ekipa se nekako potrefila baš dobro. Obično se priča o sarajevskom humoru ali ja sam i među ljudima iz Hrvatske vidio da gajimo sličnu vrstu humora. Možda ljudi misle da imamo neke opake pripreme, ali sve se to dešava spontano. Sastanemo se prije emisije, složimo neki koncept i onda to sve ide glat", ističe Šiber, kojem, iako ima 44 godine, nije ispod časti da zabavlja raju kao nekad u "Nadrealistima", kada je bio gotovo dječak.

Nedavno je pokrenuo "Udruženje ljubitelja", koje će u svojim podsekcijama okupljati ljubitelje raznih hobija. Planiraju imati podsekcije za bilijar, pikado i druge aktivnosti kojima se ne bave baš svi. Kaže da je angažovan u svim ovim projektima jer se voli družiti s ljudima, posebno s duhovitim ljudima.

Najdraže druženje sa duhovitim ljudima

"Humor je čudo. Ovo što se vidi na televiziji u humorističkim emisijama samo je odraz smijeha i humora među običnim ljudima. Najbolje provale koje mi na televiziji pretočimo u skečeve dešavaju se na ulici i u kafani. Družim se sa duhovotim ljudima koji uopšte nisu eksponirani i zaista me fasciniraju", dodaje Šiber.

Tvrdi da je, ma koliko to nekome izgledalo ofucano, mladost zaista stanje duha. Zbog svoje mladolikosti i "dobrog stanja duha" zahvalan je humoru.

"Najvažnije je ne pokušavati ostati mlad. Onda se čovjek umori i postara se. Važno je uvijek oko sebe imati dobre vibracije i duhovite ljude. Ja sam ih uvijek, bez obzira na to gdje sam živio, uspijevao pronalaziti", ističe Šiber.

Tokom cijelog razgovora, kafana se promalja kao motiv oko kojeg se sve vrti u Šiberovom životu. Za sebe kaže da obožava kafanu i da u njoj često pronalazi inspiraciju za posao ali i za život.

"Uvijek je kafana, ne mislim tu na opijanje ili cece mice i ostale gange, institucija socijalnog života. Kafana je mjesto gdje nastaju najveće provale ali i najozbiljnije teme. To je mjesto gdje nastaju vicevi. Uglavnom pravo volim ovakva druženja i moja raja su ljudi od 25 do 55 godina. Uvijek među tom rajom postoji neki povod za slavlje i okupljanje, a ja ih nikad ne mašim", priča Šiber kroz smijeh.

Strastveni zaljubljenik u pikado

Iako je vezan za Sarajevo te je u ovom gradu ostvario i svoje najveće uspjehe, Šiber nije agresivni lokalpatriota. Ističe da se druži sa svim dobrim ljudima. Priča kako je posebno iskustvo u njegovom životu bio sedmogodišnji boravak u Holandiji.

"To je lijepa liberalna zemlja. Tamo sam otišao poslije rata i bio sedam godina. Brzo sam naučio i holandski tako da su me Holanđani prihvatili kao svog. Holandija ti pruža sve mogućnosti - tamo sam završio i studij veb dizajna i internet komunikacija", priča Šiber napominjući da čovjeka u Holandiji niko ne tjera da radi.

"Možda je nama Bosancima upravo zbog toga toliko privlačna ova zemlja", objašnjava.

Tokom svog boravka u Holandiji Boris Šiber je otkrio da je strastveni sportista- zaljubio se u pikado.

"Kafanski čovjek - kafanski sport. Moj prijatelj Rejmond me muntao da s njim igram pikado. U početku je to meni bilo smiješno. Čuj ja da bacam strelice?! Kasnije sam počeo i jednostavno se zarazio. Bio sam čak i član dvije ekipe. Nisi ni svjestan koliko je to komplikovan sport sa puno taktičkih varijanti dok to ne probaš", uvjerava nas Šiber i pokazuje nam pravilnu tehniku bacanja strelica.

Ponosni otac Leonarda Iva

Tokom svojih takmičenja u pikadu obišao je mnoge kafane i gostionice u Holandiji, koja je poznata po najboljim bacačima pikada na svijetu. Običaj je bio da gazda takmičarima plati mezu i piće tako da su se dobro družili.

Iako obožava kafanu i sve što se veže za ovu socijalnu instituciju, Boris Šiber tvrdi da je tek rođenjem sina shvatio šta je pravi smisao života.

"Razveden sam, ali nekako smo zbog sina uspjeli ostati u fantastičnim odnosima, tako da on ima i tatu i mamu. Sve je u životu važno - i posao i izlasci i lijepa druženja i prijateljstva. Ali kada dobiješ dijete shvatiš da je pravi smisao života da život koji ti je darovan širiš dalje", kaže ovaj bivši nadrealista.

S ponosom ističe da svaki trenutak koristi da odvoji vrijeme za svog desetogodišnjeg sina karakterističnog imena Leonard Iv. Nedavno su bili i u Diznilendu u Parizu.

"Postoji anegdota za ime koje smo dali sinu. Kada se on rodio u Holandiji je Leonard bilo totalno rijetko ime. Ovo drugo ime smo mu dali kao sjećanje na moju majku Ivu. Dok smo bili u Holandiji skoro svakodnevno sam objašnjavao da nije Leonard Četvrti. Kasnije mi je dosadilo pa sam u šali govorio kako je mali nasljednik aristokratske loze", dodao je Šiber.

Autor: Davud Muminović

Pogledajte i druge dokumente u rubrici KO je KO