Stela Zelenika - Prva taksistica u gradu Mostaru

Veliko iznenađenje ovih dana u gradu Mostaru te zanimljiva priča među Mostarcima postala je Stela Zelenika, prva taksistica u ovom gradu.

Osmjesi građana, pozitivne reakcije, pozivi za kavu, pa čak i večeru, samo su dio anegdota koje je ova vozačica doživjela u tjedan dana koliko radi za tvrtku “Moj taxi”. Upravo zbog posebnosti prve taksistice na ovim područjima, u razgovoru sa Stelom popričali smo o tome što ju je to privuklo da se bavi ovim poslom.

Kako je zapravo potekla ideja da počnete radit kao taksistica?

- Prvo su me oduševili taksisti po gradu, a i inače volim voziti automobile i komunicirati s ljudima. Kada te dvije stvari spojite, dobijete taksisticu. Prilikom prijavljivanja na ovaj posao moje prvo pitanje bilo je “primate li žene”, na što je moj šef pozitivno odgovorio. Oduvijek volim vožnju i zaista sam u svom automobilu proputovala cijelu Europu. Došavši u tvrtku morala sam kao i svaki taksist proći testove i bila sam primljena.

Kada ste došli u tvrtku i prijavili se za posao, kakva je bila reakcija Vaših nadležnih?

- Nisu me gledali nikako drukčije zbog toga jer sam ja žena. Kolege su me također odlično prihvatili, bilo im je drago jer postoji žena koja vozi taksi. Na prvi pogled bilo je reakcija kao 'žena je', ali sada je sve odlično. Od prvog dana od svojih kolega imam punu potporu, i što god da mi treba, mogu im se obratiti za pomoć. Također me uvijek pitaju znam li gdje je što i s njima je uistinu odlično raditi. Radim samo tjedan dana i za sada ih nisam stigla dobro upoznati, ali moj prvi dojam o radu s njima je odličan.

Nakon što ste dobili posao, kako je protekao Vaš prvi radni dan i kako su reagirali građani?

- Kad sam dobila posao, bila sam oduševljena, nisam sumnjala u svoje sposobnosti i bilo mi je uistinu drago. Iskreno, nisam se nadala da ću proći, mislila sam da ne primaju žene, ali ohrabrili su me i dalje se planiram nastaviti baviti ovim poslom.

Što se tiče prvog radnog dana, malo sam bila pod stresom. Nisam željela da misle da nešto ne znam. Ja sam inače samouvjerena žena i ne sumnjam u svoje sposobnosti. Također volim komunicirati s ljudima i to je odlično za ovaj posao. Svjesna sam toga da sam uvela veliku promjenu u gradu i zaista sam sretna zbog toga.

Obitelj Vam je zasigurno bila velika potpora. Kakve su bile njihove reakcije kada ste dobili posao?

- Svi su uistinu bili oduševljeni. Mama je bila malo skeptična, mislila je da je opasno, ali su sve reakcije bile uistinu pozitivne. Imam veliku potporu obitelji, prvenstveno svog sina, on se stvarno oduševio tom idejom i čak se vozio sa mnom u taksiju. Sve su reakcije bile uvelike pozitivne.

Još uvijek ne radite noćne smjene, no bi li Vam to bio problem?

- Ja ne želim da me odvajaju od drugih taksista, odnosno želim biti ravnopravna sa svima. To što sam ja žena ne znači da trebam, niti želim, ikakve privilegije. Isključivo sam se prijavila da vozim i želim pokazati svoju profesionalnost. Što se tiče noćnih smjena, za sada ih ne radim, ali ja sam izrazila želju da bih mogla u budućnosti. Sada ih ne radim čisto iz sigurnosnih razloga jer smo sredina kakva jesmo.

S obzirom da svi žene gledaju kao osobe koje ne mogu raditi sve poslove, kako Vi na to gledate?

- Ja sam zaista sretna što sam baš ja ta koja je uspjela žene podići na neku veću razinu, odnosno što su žene ravnopravne muškarcima. Ne znam zašto ljudi općenito imaju bilo kakve predrasude niti zašto misle da ne mogu obaviti jednak posao kao muškarci. Oni jesu fizički jači, ali ne znam koji posao žene ne bi mogle obavljati. To je u Europi normalno, kod nas još uvijek to nije tako. Ovim želim pokazati da žene mogu sve.

Najčešći upiti građana

- Najčešća pitanja klijenata jesu je li me strah i je li opasno. Ne znam čega bih se trebala bojati. Znam da ima svakakvih ljudi i da su temperamenti različiti, ali moje najveće oružje protiv svega toga jest osmjeh. Događa se svašta, ali se samo prilagođavaš klijentu i ne možeš imati problema.

Što se tiče anegdota, kakve su one i kako ljudi reagiraju kad po njih dođe vozačica, što do sada nije bilo uobičajeno?

- Imam svakakvih anegdota u tjedan dana svog rada, ali za sada je sve pozitivno. Doživljavala sam stvarno smiješne situacije i od mlađih i od onih malo starijih. Primjerice, bio je jedan gospodin koji je ušao u auto i kada je vidio da sam žena, izišao je i rekao: “Dajte, ovo je skrivena kamera”, što je uistinu bilo smiješno. Izdvojila bih još i jednu baku koja nije htjela ući u vozilo te me pitala: “Kćeri, znaš li ti stvarno voziti?”.

Mogu izdvojiti svakojake primjere, kao par cura koje nisu htjele izići iz auta, nego su tražile da se vozimo po gradu, a nije rijedak slučaj da ljudi nazovu bazu i onda traže da ja dođem po njih. Prilikom vožnje u ovih tjedan dana doživjela sam i dosta poziva na večeru, kavu, ali sve na jedan lijep način. Mnogi građani ostanu šokirani, ali su svi oduševljeni kada me vide. Do sada nije bila niti jedna pritužba. Vidim da ljudi podržavaju to i smatraju da treba biti još više žena koje će voziti taksi, jer ovo gledaju kao da grad ide nabolje. Često dobijem sve pohvale i drago mi je zbog toga što ljudi cijene taksistice. Kada me vide na ulici u drugom automobilu, trube mi i oduševljeni su, a to je zapravo uistinu odlična stvar jer vidiš da ljudi podržavaju tvoj posao i cijene to što radiš.