Zijada Kovač, PR Centralne banke: Uspješna žena u svijetu muškaraca

Zijada Kovač, koordinator Službe za odnose sa javnošću Centralne banke BiH, još je jedna mlada i uspješna žena u svijetu muškaraca.

U intervjuu za magazin Moderna kaže kako interesi vladaju bh. društvom, te kako na Zapadu još vladaju predrasude o BiH.

Posjedujete značajno novinarsko i iskustvo u PR-u, da li se bilo teško odlučiti prestati baviti novinarstvom i preći 'na drugu stranu' profesije? Kakva je razlika i šta je, ako se tako može reći, lakše raditi?

- Svako novo iskustvo je izazov i nosi određenu težinu, pa tako i prelazak iz novinarstva u odnose sa javnošću ili kako kažete na „drugu stranu profesije“. U tome se i ogleda osnovna razlika, novinari su u poziciji da traže informacije, ljudi koji se bave odnosima sa javnošću da ih daju, a obje bi trebale da budu u službi javnosti s tim što je zadatak djelatnika u odnosima sa javnošću što učinkovitije zastupati interese i instutucija, organizacija ili kompanija u kojoj rade i javnosti istovremeno, i jačati komunikaciju sa javnošću.Teško je napraviti poređenje u pogledu težine ove dvije profesije. Sve ono što se u teoriji nauči o novinarstvu ne znači puno bez prakse, i sve ono što se nauči ili pročita o odnosima sa javnošću, ne vrijedi puno bez istinskog iskustva i raznih situacija u kojima se PR-ovci nađu. Sasvim sam svjesna težine novinarskog posla i uslova u kojima oni rade, težine da dođu do informacija i raznih situacija u kojima moraju da rade, reaguju, nepoštivanja profesije i slično. S druge strane, koliko god se nekom činilo da su odnosi sa javnošću lagodan posao, moram reći da nije tako, da zna biti prilično stresan, da PR-ovci mogu biti pod pritiskom javnosti, medija ili same organizacije u kojoj rade. Odnosi sa javnošću su posao koji se ne radi za jedan dan, već ima dugoročne efekte.

Kako zaposlena žena poput vas, čiji je radni dan sigurno ispunjen puno radno vrijeme, uspjeva uskladiti privatne i poslovne obaveze?

- Većina žena koje su zaposlene i imaju svakodnevne poslovne obaveze, u isto vrijeme moraju zadovoljiti i određene potrebe svoje porodice, pa mislim da je sve stvar organizacije. Ono što je važno jeste da dok radimo, ostavimo privatne probleme i obaveze kod kuće. S druge strane, nije uvijek moguće ostaviti poslovne obaveze na poslu i barem ne razmišljati o njima i kad smo kod kuće.

Na Zapadu je PR jako kompleksan posao, koji podrazumijeva mnogo toga, dok se kod nas svodi većinom na portparole koji u rijetkim slučajevima imaju osjećaje za potrebe medija i prvenstveno 'štite' svoje šefove od novinara, umjesto da im omoguće bolji kontakt. Kakva je razlika u uslovima u kojim rade PR službenici kod nas i u evropskim zemljama?

- Odnosi sa javnošću na ovim prostorima se tek u nastanku. U svijetu je komunikacija proširila svoju funkciju dalje od stvaranja publiciteta i upravljanja odnosima s medijima, pa su komunikacijski odjeli odgovorni za komunikaciju sa širim spektrom interesnih grupa, kao što su mediji, potrošači, zaposlenici, ulagači ili političari. Svaki od tih segmenata javnosti ima svoje želje, potrebe i očekivanja koje kompanija ili institucija treba prepoznati i odgovoriti na njih. Većina komunikacijskih profesionalaca, i dalje govorim o prilikama na zapadu, ima širok spektar odgovornosti i zaduženja, i naravno, direktan pristup najvišim nivoima upravljanja. Kod nas se odnosi sa javnošću svode uglavnom na kontakte sa medijima, komuniciranje posredstvom saopštenja i zavisno od situacije, organizovanje medijskih istupa.

Donosi li vam posao više zadovoljstva ili napora? Ili je to nekako izbalansirano?

- Recimo da je još uvijek više zadovoljstva, jer se uvijek može nešto novo naučiti, ima prostora za edukaciju i usavršavanje, ima izazova, kontakti sa ljudima istih i drugačijih profesija su uvijek dragocjeni. Naravno da se jave i momenti zasićenosti, ali generalno, sam posao donosi zadovoljstvo, zapravo je naporno naše okruženje, odnosno stanje u kojem svi mi obavljamo svoj posao.

Predrasude o BiH

U poslu se susrećete i sa političarima i sa ljudima iz svijeta finansija, ekonomije, biznisa. Gdje je, prema vaše mišljenju najviše žena, na kojim poslovima?

- Može biti iznenađujuće, ali poznajem mnogo žena iz svijeta finansija, one su direktorice u bankama, članice odbora, zauzimaju odgovorne pozicije u izuzetno značajnim finansijskim institucijama. Malo ih je u biznisu, pretpostavljam da im je teže pokretati privatni biznis, teže se mogu izboriti za svoje mjesto, nositi sa svim što on nosi, pa mi se čini da muškarci dominiraju svijetom biznisa i ekonomije, jednako kao i svijetom politike, iako i tu primjećujem žene, ali još uvijek nedovoljan broj njih. U svijetu je taj odnos puno bolji u korist žena, dok na ovim područjima žene tek polako počinju izlaziti iz nekih odnosa koji su na ovim prostorima smatrani tradicionalnim, a njihovo učešće u javnom životu daleko je od ravnopravnog.

Jesu li žene u bh. društvu dovoljno cijenjene u odnosu na doprinos koji daju u kući, na poslu, u društvu u cjelini gledano?

- S obzirom na angažman, mislim da nisu. Nekako mi se čini da se sve ono što žena uradi u bilo kojoj sferi - na poslu gdje ima određenu odgovornost, u porodici u kojoj je njen doprinos neizmjeran, u ostalim sferama u kojima nastoji dati doprinos u stvaranju i očuvanju određenih vrijednosti, uzima kao nešto što je normalno, nešto što se podrazumijeva, bez želje i potrebe da se razumije koliko je napora, snage i izgubljenih vlastitih potreba i želja iza toga.

Iako mi nije bila namjera da pričamo o politici, nekako bez toga ne može. Kako Vi kao neko ko je prvenstveno novinar, dakle dobro poznaje sve teškoće onog 'biti novinar' na ovim prostorima, vidite medije u BiH? Ima li medija koji nisu politički indoktrinirani, pod kontrolom političkih partija ili bilo kakvih drugih interesnih grupa? Mogu li se neki mediji izdvojiti po profesionalizmu?

- Mogu reći da su moji odnosi sa medijima, sa najvećim brojem njih, vrlo korektni, a mislim da je to prije svega zbog činjenice da osobe u instituciji u kojoj radim shvataju značaj informacije za javnost i ulogu medija u širenju informacija. Međutim, situacija u medijskom prostoru je takva da se novinari kreću iz medija u medij, tako da je teško uspostaviti neku kontinuiranu saradnju, dalje, novinari uglavnom nisu specijalizirani za određenu oblast, mnogo toga je novog sa čime se svi susrećemo u svijetu finansija i što je potrebno poznavati.  Što se tiče odnosa medija i interesnih grupa, teško da ima medija u našoj zemlji koji nisu pod kontrolom političkih ili drugih interesnih grupa, interesi dominiraju društvom i mediji su jedno od sredstava koje se koristi da bi interesi bili realizovani.

Poslovno ste sarađivali sa dosta stranaca. Kako ocjenjujete da oni gledaju na BiH? Još uvijek kao zemlju neko potencijalno krizno područje ili je ta slika ipak nešto bolja? Ne mislim pri tome na bankare ili političare, nego ljude iz vaše oblasti djelovanja i ljude koje ste sretali na putovanjima?

- Nažalost, percepcija naše zemlje je još uvijek negativna, i dalje nas smatraju nestabilnim područjem, i naravno da sami doprinosimo tome. Međutim, ne malo sam iznenađena koliko ima predrasuda o našoj zemlji u što sam se i lično uvjerila i koliko ljudi formiraju mišljenje o nama na osnovu nerealnih priča ili nedoživljenih iskustava poput onog „prijatelj mog prijatelja je bio u Bosni i kaže da je tamo užasno“ , i tome se vjeruje. No, ako ćemo iskreno, ni ljudi u zemlji nemaju pozitivno mišljenje o svemu što nam se dešava. Dakle, svi mi, sve strukture moraju raditi na stvaranju bolje situacije i pozitivne slike o nama i u zemlji i u inostranstvu, pitanje je da li to baš svi i koliko želimo.