Liz Truss – Željezna Lady 2.0?

Uzor joj je Margret Thatcher. Do samog kraja je bila lojalna Borisu Johnsonu. A nakon njegovog pada Liz Truss po svaku cijenu želi postati nova britanska premijerka. Podršku joj prije svega pruža desno krilo stranke.

Skurilnih nastupa Liz Truss ne manjka. Na stranačkom kongresu njezinih torijevaca 2014., Truss je kao predstavnica Ministarstva poljoprivrede govorila o kvaliteti britanskih prehrambenih namirnica, oduševljeno pričala o britanskoj pšenici i prodaji Yorkshire čaja u Kinu. I onda je odjednom zagrmjela kako Velika Britanija iz inozemstva uvozi dvije trećine svog sira: „To je sramota!“ Delegati su se doslovno zagrcnuli dok su grickali svoje sendviče.

A tu je i jedan citat iz vremena dok je ona bila u Ministarstvu pravosuđa. Kada su je u Donjem domu parlamenta pitali o mjerama koje se poduzima protiv dronova koje se koristi za transport droge u zatvore, Liz Truss je rekla kako se u jednom od pogođenih zatvora počelo koristiti usluge posebnih pasa čuvara koji počnu lajati u slučaju da se pojave dronovi. Na društvenim mrežama kolaju takvi i slični bizarni nastupi kandidatkinje za premijerku – čiji protivnici pod znak pitanja stavljaju njezin razum, a pitaju se i je li ona uopće sposobna obnašati tu funkciju.

Kontinuirani uspon

Liz Truss se u konzervativnim vladama u posljednjih 12 godina dokazala kao majstorica političkog preživljavanja. Ona se kontinuirano uspinjala u hijerarhiji moći, od pravosuđa preko financija i trgovine pa sve do ministarstva vanjskih poslova. Dok su deseci njezinih stranačkih kolegica i kolega „padali“ na bojnom polju kao žrtve unutarstranačkih političkih borbi i intriga, ona je „preživjela“ čak i posljednji val ostavki nakon rušenja Therese May. U Johnsonovoj velikoj (i posljednjoj) rekonstrukciji vlade upravo je ona najviše profitirala. Liz Truss je uvijek bila na glasu kao lojalna i radišna – iako se doduše te njezine navodne uspjehe nikada nije podrobnije analiziralo.

Neumorno je radila na svom javnom imidžu. Od preuzimanja uloge šefice britanske diplomacije Liz Truss je na Instagramu i Twitteru neumorno „postala" fotografije – s krznenom šubarom na Crvenom trgu u Moskvi ili u vojnoj odori prilikom posjeta britanskih vojnika. Uvijek je u blizini bio neki fotograf.

I dok su njezini protivnici pod znak pitanja stavljali njezine kompetencije, na primjer kada je pobrkala Baltičko i Crno more, Truss bi uzvratila fotografijama koje su nastale tijekom posjeta Ukrajini – te bi se zaklinjala kako će se suprotstaviti Putinu. A upravo to unutar Konzervativne stranke ima veću težinu nego pokoje retoričko i sadržajno „poskliznuće“.

Pobornica Brexita

Pritom se uopće nije moglo očekivati da će Truss uopće napraviti karijeru u redovima torijevaca. Tijekom svog posljednjeg predizbornog nastupa na stadionu Wembley, kada su se Liz Truss i njezin interni kontrahent Rishi Sunak predstavili tisućama članova svoje stranke kao kandidati za preuzimanje vodstva konzervativaca (a time i premijerske pozicije), ona je priznala da nema „tradicionalnu konzervativnu pozadinu". Njezin je otac bio profesor matematike, a majka bolnička sestra. Politički je njezina obitelj bila više – lijevo orijentirana.

Oni su malu Liz vodili na proteste protiv atomske energije, ali s tom fazom prošlosti je već odavno raskinula. Isto vrijedi i za njezine prve korake u svijetu politike, kada je kao studentica najprije ušla u Liberalnu stranku. Tu epizodu je kasnije nazvala grijehom iz mladih dana. Relaksiran odnos prema vlastitim političkim transformacijama one njeguje i po pitanju stavova prema EU: od uvjerene proeuropljanke uoči referenduma o Brexitu 2016., ona se s vremenom pretvorila u jednu od najžešćih zagovornica izlaska iz Unije. Liz Truss je posljednjih godina skretala sve više udesno, u međuvremenu se prezentira kao pobornica čistokrvnog konzervativnog nauka. A to je ono što se sviđa stranačkim članovima u tradicionalnim utvrdama torijevaca na jugu Engleske.

Neodređen program

Na Wembleyu je Truss još jednom jasno rekla što je želi, naime ne želi povećavati poreze. Još jednom je frustrirala sve one koji su pokušali iz nje izvući nešto konkretno po pitanju načina na koji želi riješiti aktualne višestruke probleme, od porasta cijena energije do divljanja inflacije u Velikoj Britaniji. I dok se zemljom širi priča o tome kako će mnogi Britanci tijekom zime moći birati između grijanja i hrane, Truss je samo rekla da nema dobro mišljenje o „poklonima" od strane države, te da je smanjenje poreza isprobano sredstvo za generiranje privrednog rasta.

Truss se vidi kao nasljednicu Margret Thatcher. “Željezna Lady” je u 80-im godinama prošlog stoljeća privatizacijama i deregulacijom vratila privredu na put rasta. Liz Truss se protiv aktualne inflacije želi boriti poreznim olakšicama, iako joj po tom pitanju oponiraju čak i ekonomisti Bank of England, koji strahuju od toga da bi tako samo mogla dodatno ubrzati spiralu rasta cijena. Truss nije rekla kako želi pomoći obiteljima koje uskoro neće moći platiti svoje račune energije. Time će se morati pozabaviti novi ministar financija, rekla je. A on nove milijarde može namaknuti damo tako da se dodatno zaduži. Već i tijekom korona-krize je britanski državni dug naglo porastao, ako se sad budu morali „krojiti“ posebni programi pomoći, to znači da će s kamatama rasti i opterećenje za državnu blagajnu.

Željezna šutnja umjesto Željezne Lady

O svemu tome Liz Truss jednostavno ne kaže – ništa. Samo dodaje da će proračun predstaviti kada (i ako) bude na dužnosti premijerke. Ponavlja da će ljudi nakon poreznih olakšica „u džepu imati više novca“. Ali to ne pomaže baš puno velikoj masi ljudi s niskim plaćama, koji sad odjednom moraju skupiti novac za pokrivanje troškova plina ili struje, koji su drastično poskupjeli. Na te argumente Truss odgovara kako se mora pobrinuti za veću dozu konkurencije na tržištu energije. Planira dati koncesije za brojna nova naftna i plinska polja na području Sjevernog mora. Ekološke kalkulacije tu ne igraju nikakvu ulogu. A kad namjerava reformirati energetskog tržište? To je sve i dalje posve otvoreno.

Ono što je posebno u sadašnjoj situaciji je da Liz Truss ne mora pridobiti povjerenje većina Britanaca. Nisu to opći izbori. Već unutarstranački. Njoj treba podrška većine Konzervativne stranke, koja ima oko 160.000 članova. Regularni parlamentarni izbori se održavaju tek za dvije godine. Iako mnogi već sad sumnjaju da će vlada Liz Truss do tada opstati. Većina konzervativnih zastupnika naime preferira njezinog konkurenta, ministra financija Rishija Sunaka. Hoće li oni (I koliko dugo) slijediti Liz Truss? To je posve otvoreno. Već i u slučaju Therese May i Borisa Johnsona se pokazalo na koji način se oni odnose prema svojim vlastitim propalim šeficama i šefovima vlade.