Faruk Tokumbo Shokunbi, vijećnik: Ne bih napuštao BiH

Vijećnik Općinskog vijeća Bihać Faruk Tokumbo Shokunbi jedini je građanin BiH sa crnom bojom kože, a da je uključen u politiku. On je u nju ušao ozbiljno, sa čestitim namjerama, a građani su to prepoznali i masovno ga podržali.

• Možete li nam reći gdje ste rođeni i nešto o sebi?

- Rođen sam u Bihaću, 9. januara (sad će mi i rođendan) 1987. godine. Otac mi je iz Nigerije, odatle potiče moje prezime Shokunbi i moje drugo ime Tokumbo.

• Ima li to ime neko specifično značenje?

- Ima, to je nigerijsko ime. Ono mi je dato da, kada ja odem tamo, oni po imenu Tokumbo mogu prepoznati o kome se radi. To u prevodu znači nešto kao onaj koji je rođen na drugom kraju Zemljine kugle, faktički znači da sam iz Evrope, sa drugog kontinenta, da nisam rođen među njima.

Ambiciozni otac

• A prezime?

- Shokunbi je porodično prezime, iz Nigerije, sa porijeklom iz glavnog grada Lagosa. Moj otac je tamo rođen i došao je prije rata da studira, jer je Jugoslavija tada bila napredna. Imao je stipendiju i sreću da dođe u Bihać, gdje je upisao Višu mašinsku školu, upoznao moju mamu, koja je rođena Bišćanka. Završio je školovanje u Banjoj Luci, mama je završila za odgajateljicu (trenutno radi u bihaćkom vrtiću), poslije je tata radio u Gorenju kao inžinjer mašinstva. Kada se pred rat sve, pa i Gorenje, počelo urušavati, on je otišao van. Bio je ambiciozan i tražio je svoju sreću. I nas je htio voditi, ali je mama imala staru majku, pa je rekla da nema potrebe da idemo svi i tako nas je rat zatekao. Ja sam tad imao četiri godine. Sad ga posjećujem svake godine, radi u Miamiju na Floridi.

• Mnogi bi na Vašem mjestu preselili u Ameriku, a Vi?

- Ja volim putovati i idem u Ameriku barem jednom godišnje. Ali ne, ovdje sam rođen, ovdje sam odrastao i ne bih napuštao BiH. Amerika jeste zemlja mogućnosti, ali se nadam da će i ovdje biti bolje. Dijelim sudbinu svoje generacije, jer i ja sam nezaposlen, a završio sam pedagoški fakultet, odsjek tjelesnog odgoja. Ja sam optimističan i dalje se pokušavam izboriti za svjetliju budućnost.

• Za privrženost Bosni da nije, možda, zaslužna neka djevojka?

- Pa, jesam u vezi sa djevojkom, sve je povezano, ali prvenstveni razlog je moja majka. Majka me je podigla, nosila me je na ramenima, kao mali sam imao bronhitis, žrtvovala se za mene, prošli smo cijeli rat zajedno i sad, kao formirana osoba, ja sam tu za nju, jer ona u tim godinama nije za to da selimo u druga mjesta.

• Imali ste sjajne rezultate na izborima, već ste bili i na prvoj sjednici Vijeća, jesu li Vam se ispunila očekivanja?

- Ja sam u svemu tome nov, nisam imao očekivanja unaprijed, ali sam brzo uvidio da je politika čudna stvar. Tu sam, osjećam da ću moći učiniti nešto za mlade, da im se pokuša pomoći kroz neke projekte. Time sam se rukovodio i kada su mi moji bivši profesori i ugledni ljudi ovoga grada iz SDP-a ponudili mjesto na listi. Nije mi bilo teško da se odlučim, bio sam simpatizer, mnogi moji prijatelji su bili već tu, a ja jesam "unikatna" osoba u Bihaću, tako da sam pristao ući u politiku. Osim toga, i majka mi je rekla da je to čast. I zaista jeste.

Nisam glumac

• I ko su Vaši birači?

- Imao sam oko 1.500 glasova, bio sam među pet koji su dobili najviše povjerenja. Mislim da je to jer sam pozitivna osoba, lijepo odgojena, znaju me svi u Bihaću i svi me i odranije ljubazno pozdravljaju. Nikad nisam ništa glumio, i eto, podržali su me ljudi koji i nikada nisu izlazili na izbore, mnogo mladih, ali i starijih sa progresivnim razmišljanjima. A za razliku od drugih koji ovdje imaju velike porodice pa glasaju za njih, ja osim mame, imam ovdje još samo djeda.

• Nije bilo davno kada je, recimo, prvi crnački američki predsjednik donio nadu cijelom svijetu, mislite li da je taj trend uticao da se ljudi i zbog boje kože, odluče za Vas?

- Pa istina, bilo je toga, mnogi su me i nazivali bihaćkim Obamom, jer moja pojava na izborima ljudima je bila simpatična. Moguće je da ih je i Obama inspirisao, jer on je isto pozitivna ličnost, dobar čovjek, a i meni je lično on politički uzor. Nije to zbog iste boje kože, nego što je prekinuo jednu lošu politiku i što je dobar čovjek. A jesu, i moji su se Bišćani šalili sa mnom, govoreći da ću biti jednog dana, akobogda, naš predsjednik.

• Da li je to moguće, da se kandidujete i za više nivoe vlasti, konkretno za predsjednika, s obzirom na to da i dalje čekamo provođenje presude Sejdić - Finci?

- Ma ne, meni je i ovo iznenada, treba mi mnogo još rada i iskustva. Ali sviđa mi se rad u politici. Možda, jednog dana, i uradim to, ali prvo želim da učinim što god mogu u svojoj lokalnoj zajednici.

• U vezi s tim, u koju grupu etno-nacionalnosti se svrstavate?

- Moja mama je Bošnjakinja, a otac Nigerijac. Ja se svrstavam kao Bošnjak, tako sam prijavljen, rođen sam ovdje i to je moje izjašnjavanje. Ako hoćete i vjeroispovijest, izjašnjavam se kao musliman, kao i moji mnogi sugrađani, to je tako, iako sam specifična osoba. Mislim da je bitno da to kažem s obzirom i na predstojeći popis stanovništva.

• Ima li iko u BiH da je u politici, a da je Vaše boje kože?

- Koliko znam, u BiH ima ljudi u sportu i u drugim oblastima, ali u politici ja sam jedini.