Adnan Burazerović, direktor agencije Chapter Four BH: U dobru se ne pohasi, a u zlu se ne ponizi

U poslu kojim se bavi Adnan Burazerović, direktor PR&Consulting agencije Chapter Four BH, najvažnije je znati šta reći, na koji način i u kom trenutku. Bitno je na vrijeme prepoznati opasnost, krizu, ali i pozitivne vibracije. Jednom riječju pratiti bilo javnosti, osluškivati i tišinu te čitati između redova.

To su stvari sa kojima se rodite, smatra Burazerović, ali ih je jako bitno "izbrusiti" u nekoj obrazovnoj ustanovi uz podršku profesora.

"Naravno uz radne navike, poštenje i talenat za uspjeh je potrebno i malo sreće, doduše kod nas i `malo više sreće`, jer ovdje vas prvo prepoznaju po `pedigreu`, a onda po stručnosti", ističe on.

Adnan Burazerović rođen je u Sarajevu 16. oktobra 1971. godine. Skoro polovinu života proveo je u sarajevskom naselju Mejtaš, jednom od izuzetno inspirativnih dijelova grada. Kao djeca, on i njegovi drugovi imali su priliku vidjeti i upoznati mnogo svojih kasnijih uzora koji su živjeli blizu njih ili na obližnjim naseljima Višnjik i Bjelave. Neke od njih su Miljenko Jergović, Dražen Ričl – Para, Goran Bregović, Željko Bebek. Išao je u osnovnu školu "Silvije Strahimir Kranjčević", zatim u II Gimnaziju "Ognjen Prica", a nakon toga pohađa Mašinski fakultet u Sarajevu. Uživa u svakodnevnom učenju, jer smatra da "čovjek uči dok je živ".

Kada je kao dijete maštao o budućoj karijeri, dvoumio se između policajca i vatrogasca, a u tinejdžerskoj dobi dvojba je bila rok-muzičar ili glumac. Nešto kasnije zavolio je tehniku i nadao se da će tako promijeniti svijet

"Na koncu sam napravio miks svega toga, jer kao novinar sam morao pronalaziti dokaze, gasiti požare, lijepo ukomponovati priču, a ponekad i odglumiti iznenađenje. Tehnička saznanja sam u novinarski poziv uklopio kroz teme o automobilima i automobilizmu, jer je to moja velika ljubav", priča Burazerović.

Njegovo prvo radno iskustvo je bio reporterski poziv na tadašnjoj "prijeratnoj" 202-ki. To je bio moderan, brz, urbani radio program koji je pokrivao svih deset tadašnjih sarajevskih općina.

"Sve se dogodilo na nagovor gospođe Goranke Oljače, koja me je primijetila na jednoj tribini koju sam moderirao, a sjedio sam u društvu Senada Hadžifejzovića, Ivice Puljića, Miljenka Jergovića, fra. Marka Oršolića i prof. dr. Vladimira Premeca. Nakon toga sam shvatio da će moja karijera biti vezana za medije, što je gospođa Oljača samo potvrdila. Sticao sam radno i životno iskustvo, i dobro i loše, u više kompanija, što me je sigurno ojačalo za dalji poslovni napredak", navodi on.

U toku rata radi kao urednik na radio-stanici ISV, te kao novinar na RTV "Studio 99". Po okončanju ratnih sukoba postaje dio redakcije lista "Dnevni avaz". Klasični novinarski put završava kao novinar na TV OBN i prelazi u poslovne vode.

Prvi angažman imao je u marketinškoj agenciji SV-RSA, a nakon toga redaju se veliki poslovni izazovi: brand manager Sinalco za BiH, producent UFA Media, rukovodilac PR&Consulting odjela u nekim vodećim specijaliziranim bh. kompanijama kao i CEE mrežama.

Trenutno radi u vlastitoj PR&Consulting agenciji Chapter Four BH, koja je dio Chapter Four Communications Consulting GmbH iz Beča, a ujedno su dio i Associate Office Burson-Marstellera koji je najveća ovakva kompanija u svijetu. U ovoj branši izazovi su svakodnevni.

"Prije svega suočeni smo sa needuciranim okruženjem. Ovdje ima mnogo ljudi koji će sebe nazvati velikim `managerima`, no malo je onih koji znaju napraviti čvrstu razliku između PR-a i marketinga. Malo ih je uopće koji uviđaju potrebu komuniciranja sa javnošću i svu širinu djelovanja koje ono donosi. Kod nas se stvari završavaju kafanskim, rođačkim ili, pak, stranačkim vezama i teško je ljudima objasniti nestabilnost takvih veza, a pogotovo poslova koji na njima počivaju. Ukoliko želimo u Europu, to mora postati prošlost", poručuje Burazerović.

Velikim postignućem smatra to što su ga prepoznali vrhunski stručnjaci iz struke koji su mu i ponudili saradnju. Jedina neostvarena ambicija je što nije postao prvotimac KK Bosna. Uz rad i upornost može se postići mnogo, no na sreću po bh. košarku bilo je mnogo talentovanijih od mene, kaže on.

Ipak, njegov najveći uspjeh je složna i stabilna obitelj.

"Uz sve ovo što se u posljednjih 20-ak godina dešava oko nas, jedna stvar je ostala neupitna, a to je ljubav prema obitelji. Upravo je obitelj, ona `luka spasa` kojoj punim baterije za vanjski svijet koji me iscrpljuje. Što se prijatelja tiče, moja je deviza da postoje samo prijatelji iz djetinjstva, a sve su ostalo poslovni partneri. Nažalost, rat me je odvojio od većine prijatelja, a ovo malo što ih je ostalo ovdje čuvam poput najvećeg blaga. Ipak, hvala Facebook-u što nam je omogućio da povremeno kontaktiramo i ove `prekomorske` prijatelje", ističe Burazerović u razgovoru za naš portal.

Voli pogledati dobru nogometnu ili košarkašku utakmicu. U slobodno vrijeme igra basket sa sinom, mnogo čita, obožava plivanje, a u posljednjih šest godina hobi su mu stalni odlasci, kada god uhvati par dana, na otok Lopud pored Dubrovnika. Šetnje po tom otoku su i rekreacija i hobi i sport, a tamo se nalaze njegovi dragi prijatelji.

Njegov omiljeni pisac je Boris Dežulović, te voli pročitati knjigu "Jeb’o sad 1.000 dinara!", koja savršeno opisuje karakter naših "naroda i narodnosti".

"Muzičar? Kada najbolje godine provedeš u 80-tim onda se nudi mnogo odgovora, ali hajde da ih nekako poredamo: Milan Mladenović (EKV), Branimir Johny Štulić (Azra), Dražen Ričl (Elvis J. Kurtovich i Crvena Jabuka), Zlatan Stipišić Gibonni te Toše Proeski, koji je nažalost preminuo prije tri godine tačno na moj rođendan", navodi Burazerović.

U svjetskim okvirima neprevaziđen je Freddy Mercury, a od grupa U2 i Dire Straits. Iako mnogo putuje, još uvijek traži to omiljeno putovanje, no voli sva mjesta gdje su ljudi dobre volje i čista srca.

Poslovnu i životnu filozofija pronašao je u rečenici: U dobru se ne pohasi, a u zlu se ne ponizi.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"