Saša Radulović: Bišćanin koji bi Aleksandru Vučiću mogao zagorčati život

Saša Radulović rođen je u Bihaću, odrastao u Sarajevu, radio u Njemačkoj od 1990. do 1994, u Torontu od 1994. do 1996, potom u San Franciscu, Los Angelesu, a u Beogradu živi od 2005.

Među sedam parlamentarnih stranaka koje su prešle cenzus od pet posto i ušle u Narodnu skupštinu Srbije jedno je ime novost za sve one koji površno prate politiku u regiji.

Riječ je o Saši Raduloviću, rođenom Bišćaninu, inženjeru elektrotehnike sa diplomom Univerziteta u Sarajevu, ekonomskom stručnjaku, bivšem ministru ekonomije u vladi Ivice Dačića, a danas, po ocjeni medija, jednom od najartikuliranijih kritičara vlasti Aleksandra Vučića, čiji su trud i energija na nedjeljnim izborima napokon nagrađeni.

AMERIČKI STUDENT

Usred živahnog tuluma na kojem je zasvirao pjesme Pink Floyda i EKV-a svirajući gitaru, Saša Radulović energično se obratio simpatizerima svog pokreta.

– Ako ste pratili izlaganje Aleksandra Vučića, vidite da je nešto kiseo, da nešto ne štima i da pokušavaju ne objaviti rezultate izbora do kraja. Ovo je ispod svake razine i treba ih biti sramota – povikao je vođa pokreta “Dosta je bilo”. Ljutit zbog činjenice da vlast do ponoći nije u stanju objaviti ni neslužbene rezultate izbora, ekspresno se organizirao s predstavnicima preostalih stranaka koje se kreću oko cenzusa od pet posto, te uputio u srbijansku Republičku izbornu komisiju u kojoj je do pet sati ujutro lično nadzirao prebrojavanje glasova.

Ovo je ilustrativna scena za početak priče o 51-godišnjem Bišćaninu koji je prošao put od diplomiranog elektrotehničara na Univerzitetu u Sarajevu u kojem je živio do prije rata, preko zaposlenika nekoliko uglednih svjetskih visokotehnoloških kompanija i sudionika internetskog buma u Silicijskoj dolini, do nove i neukaljane srbijanske političke figure kojoj proriču svijetlu budućnost, navodi tportal.

Poslovnu karijeru započeo je u odjelu za nuklearna istraživanja Siemensa, odakle se odselio na američki kontinent te je zauzimao menadžerske pozicije u softverskim firmama kao što su Antares Alliance, Interpa Medical Network i True Spectre. Godine 2005. vraća se u Srbiju, kako sam kaže, “na godinu, da djeca ne bi zaboravila jezik”, no ostaje radeći kao licencirani stečajni upravitelj, konzultant finansijskog tužilaštva, OESS-a, Vijeća Evrope i američke ambasade.

IZVRSTAN USPJEH

Godine 2013, nakon smjene Mlađana Dinkića, na prijedlog Aleksandra Vučića i njegovog SNS-a imenovan je ministrom ekonomije u vladi Ivice Dačića kao nestranačka osoba. U Vladu stiže ovjenčan medijskim hvalospjevima o vrhunskoj stručnosti, u paru s još jednim povratnikom s američkog kontinenta, finansijskim konzultantom McKinseyja, mladim Lazarom Krstićem, koji postaje ministar finansija. Dvojac vrlo brzo javnosti prezentira svoje viđenje neophodnih rezova u ekonomsko-finansijskom sektoru, koji kod populistički orijentiranog dvojca Vučić – Dačić ne sjeda na plodno tlo, zbog čega Radulović ekspresno napušta vladu, a nešto kasnije Vučić uspijeva izgurati i Krstića koji se zalagao za mjere štednje, masovna otpuštanja državnih službenika, smanjenje penzija i povećanje cijena električne energije.

U narednih nekoliko mjeseci Radulović se profilira kao argumentirani kritičar vlasti i partitokratskog sistema te već za parlamentarne izbore 2014. uspijeva složiti listu jednostavnog imena “Dosta je bilo”, s kojom osvaja 2,5 posto glasova, što je nevjerovatno s obzirom na to da je pokret formiran praktički dva, tri mjeseca prije izbora. Vlast ga pokušava diskreditirati svim mogućim sredstvima, od potenciranja njegove karijere stečajnog upravitelja po tabloidima i prozivki da je “uništio živote radnicima”, do prozivki za neoliberalni pogled na svijet. Okolnosti u srbijanskome političkom životu idu mu, međutim, na ruku: Vučić učvršćuje autokratski tip vladanja, a građanska opcija se raspada na više frakcija, od kojih svaka prirodno odlijeva pomalo glasova ka novoj, rasterećenoj opciji. Za aktuelnu kampanju Radulović uspijeva ojačati regionalnu organizaciju i osvajanjem 16 mjesta u srbijanskom parlamentu ostvaruje izvrstan uspjeh, dodatno ojačan izvrsnim rezultatima u nekim lokalnim sredinama.

Na primjer, pokret “Dosta je bilo” ušao je i u vojvođansku skupštinu, na lokalnim izborima u Novom Sadu osvaja drugo mjesto s čak 20-ak posto glasova, a u nekim beogradskim općinama postotak je još bolji te bez podrške ove opcije na spomenutim razinama niko neće moći formirati vlast.

SRPSKI HIPSTER

Posebno je fascinantno to da je među tradicionalno konzervativnim srbijanskim biračkim tijelom Radulović ovaj uspjeh postigao bez korištenja klasičnih kanala komunikacije – TV oglašavanja, plakata, bilborda – uz kampanju fokusiranu na internet i društvene mreže. Stoga mu nakon izbora veći dio građansko-liberalne javnosti odaje priznanje zbog buđenja dijela pasivnih i razočaranih birača te pružanja nade tome da u Srbiji postoji neko ko će se jednom uspjeti, ako ne suprotstaviti, onda barem zagorčati život Aleksandru Vučiću. Pa makar ga neki nazivali i “vodećim srpskim hipsterom”.

SJEĆANJE NA SARAJEVO

- Rodio sam se u Bihaću 1965. godine, sticajem okolnosti, jer mi je tu živjela baba. Očev put, odnosno vojna karijera ga je dovela do Sarajeva. Rat je tu zatekao moju porodicu. Odrastao sam u Sarajevu. Stan je gledao na Dobrovoljačku ulicu. Preko te ulice sam prelazio gotovo svaki dan bar dva puta. Često i nebrojeno puta. Tu mi je bila osnovna škola, trafika, išao sam tu do samoposluge, do rijeke, u grad. Družili smo se s komšijama muslimanima, živjeli zajedno. Bilo je važno šta znaš, a ne odakle si i ko si. Nismo se dijelili po bilo kom osnovu. Poštovali smo jedni druge. I običaje – oni naše, mi njihove. Politika nas nije interesirala. Interesirao nas je život. Slušali smo Azru i EKV, Buldožer i Kazalište, Clash i Headse. Završio sam fakultet i napustio zemlju 1989. godine, tako da nisam bio u Sarajevu u tom turbulentnom periodu. Radio sam u Siemensu kao inženjer. Ljudi nisu vjerovali da će rat da stigne i u Sarajevo. Niko zapravo nije očekivao da ljudi u tako kratkom vremenu toliko mogu da se podijele. Desilo se sve izuzetno brzo. U nekoliko mjeseci došlo je do potpunog raspada – napisao je Radulović, između ostalog, o svojim sjećanjima na Sarajevo na svom blogu na B92, opisujući stradanje oca Budimira, ljekara i pukovnika JNA, koji je bio načelnik saniteta Druge, Sarajevske armijske oblasti, 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici.

Izvor: krajina.ba