Josip Brkić: Njegova vina traže se i na drugom kraju svijeta

Vino je u svijetu velika stvar. Ljudi prođu pola svijeta da bi došli na mjesto gdje se proizvodi vino koje oni vole ili žele probati, kaže u razgovoru za Akta.ba Josip Brkić, vlasnik "Brkić obiteljskih podruma" iz Čitluka.

On je jedan od najmlađih, a mnogi kažu i jedan od najintrigantnijih bh. vinara. Jedan je od rijetkih koji se drži isključivo autohtonih hercegovačkih sorti, žilavke i blatine jer, kako kaže, njih najviše poznaje. Sa 'velikim sortama' ne želi raditi jer je je svjestan da sa njima ne može biti među najboljima. 

''Danas su autohtone sorte apsolutni hit, a to će biti još i više u budućnosti", ističe Brkić dodajući da to pokazuje njegovo vlastito iskustvo, ali i trendovi u svijetu. 

Vi danas, svugdje možete piti merlot, cabarnet, chardonay..., ali zna se tko radi najbolja vina od tih sorti. Oni čije su to sorte od davnina.  Kada se pojavi žilavka, mala nepoznata sorta, iz neke male zemlje u Europi, u recimo SAD-u ili u Kini, ljudi koji sebi to mogu priuštiti, dat će novac da to vino i probaju.

Europa tj. Stari svijet je uvijek bila kolijevka vina. Iz tih razloga proizvodim vina od autohtonih sorti, objašnjava Brkić koji je i prvi bh. vinar koji se okrenuo biodinamičkoj proizvodnji i to još 2007.  

Mjesečar je prvo vino obiteljskog podruma Brkić koje je proizvedeno na potpuno organski način, po načelima biodinamičke proizvodnje, uz svesrdnu pomoć Mjeseca po čijim su mijenama radili sve radnje u vinogradu, od obrezivanja, okopavanja do berbe.

ORGANSKO VINO RAĐENO ZA VRIJEME MJESEČEVIH MIJENA 

Boba po boba grožđa ručno je stavljana u bačvu, a vino je proizvedeno na vlastitom talogu koje mu služi kao zaštita, bez dodatka sumpora, punjena prirodnim padom i bez filtriranja. Zanimljivo je da preporučuju da se konzumira za vrijeme najpovoljnijih dana po mjesečevom kalendaru.

''Tada je jako malo ljudi uopće znalo o čemu se radi. Danas, na sreću, imam svoju publiku i ljude koji znaju šta radim i koji to cijene'', navodi on.  Govoreći o biodinamičkoj proizvodnji kaže da taj pravac u poljoprivredi ima svoje zakonitosti koje se trebaju poštovati, ali taj pravac u vinarstvu daje i slobodu vinaru da radi vino kako on shvaća tu filozofiju. "Zbog toga su ta vina drugačija od svih drugih'', objašnjava on.

Na pitanje koje mu je najdraže vino kaže: "Moje ili tuđe? "Od mojih jednostavno ne mogu odabrati, svako radim na najbolji i najiskreniji način. Od tuđih, volim sve probati". 

Moto po kojemu se vodi  je da čovjek mora biti pošten i iskren i u životu i u poslu. Iako treba malo pričekati, to se uvijek, u oba slučaja, na dobar način vrati, smatra on. U slobodno vrijeme, ako ga i ostane, kaže, opet se sve vrti oko vina.

Govoreći o uzorima u vinarstrvu ističe da ih ima puno, ali da će uvijek biti zahvalan nekolicini vinara iz Goriških brda koji su mu prvi pokazali 'pravi put' kada je, kaže, bio na nekoj svojoj stranputici. Oni su mu i danas, na neki način, uzori. Inače, najviše cijeni i prati vinsku scenu koja se vrti oko prirodnih tj. organskih vina.

NASTAVIO OBITELJSKU TRADICIJU PROIZVODNJE VINA

Njegov ulazak u posao sa vinom nije bio klasičan ulazak u posao jer se rodio u obitelji koja se time bavila generacijama tako da je to jedna druga dimenzija posla.  ''Rodiš se u obitelji koja se time bavi generacijama, zavoliš to, nastaviš raditi i pokušavaš da podigneš na jedan veći nivo. To isto očekujem od svoje djece'', priča nam ovaj vinar.

Njegova vina su veoma cijenjena kako na domaćem tako i na tržištu SAD-a, a u posljednje vrijeme interes postoji i sa kineskog tržišta.

Svoja vina, jednom do dva puta godišnje, izvozi na tržište SAD-a. Ta količina će ubrzo, priča nam, dosegnuti nivo od 50% njegove proizvodnje.

''Ostalih 50 posto ne mogu izvoziti jer moram ostaviti za bh. tržište. Žao mi je što moje količine ne mogu zadovoljiti ostala tržišta kao što su HR,Srbiju, Sloveniju, EU..., ali za sada su količine takve da neće biti dovoljno'', navodi on.

Postoji interes i sa velikog kineskog tržišta koji je uslijedio nakon što ga je prošle godine posjetila jedna delegacija iz Kine koji su htjeli da uvoze njegova vina.

''Međutim, kada sam im rekao da za sada nemam dovoljno, inzistirali su da im dam makar neku minimalnu količinu koju su avionom prevezli u Kinu i ta vina će biti poslužena na otvaranju njihovog novog poslovnog centra u gradu Ningbo'', navodi on.

Napominje da je njegovo osnovno tržište  BiH što je i prirodno te zatim SAD, jer ima izuzetan odnos sa uvoznicima i kupcima tamo koji su prihvatili njegova vina.  ''Oni su korektni prema meni, a ja to moram cijeniti.  Kada budem u mogućnosti imati više vina, bit će i novih tržišta'', kaže Brkić.

Ljudi prođu pola svijeta da bi došli na mjesto gdje se proizvodi vino koje oni vole ili žele probati. Uz to ako imate dovoljno pameti, kao lokalna zajednica, da tu činjenicu shvatite i u skladu sa tim razvijate jedan vid turizma, učinili biste jedan korak da napravite vrhunski brend, navodi naš sugovornik.

O tome koliko je iskorištena veza turizma i vinarstva u BiH za promociju vinske kulture kaže i puno i malo.

"Ako se uzme u obzir gdje smo bili prije 15-tak godina, učinjeno je nešto u tom smislu. Jedna odlična stvar koja je napravljena je bila projekt Vinske ceste Hercegovine. Ali ako znamo kako to rade drugi, a mi koji se time bavimo putujemo i vidimo što drugi rade, onda ne možemo biti zadovoljni, jer mogli smo puno, puno više", navodi Brkić. 

Smatra da bi se moglo puno dobroga napraviti u ovoj oblasti, ali da se mora napraviti plan i vidjeti što želimo i što možemo. Lokalna zajednica mora usko surađivati sa vinarima i turističkim djelatnicima i slušati njihove prijedloge i u skladu sa tim i djelovati.

''Budućnost vinarstva u Hercegovini ovisi od nas samih. Tu mislim na sve one koji utiču na ovu branšu. Možemo biti sami vrh u kvaliteti u Europi, a možemo biti i samo dno. Ja bih volio ovo prvo, ali ...'', kaže Brkić.

D.K.