"Bijeli grozd" za prvo mjesto Vinariji Vukoje iz Trebinja

Na imanju Principovac u Iloku, Hrvatska, u sklopu  G.E.T. konferencije o eno-gastro turizmu u petak, 16. februara 2018. godine, "Podrumima Vukoje 1982" iz Trebinja je dodijeljena titula najboljeg u regiji, Regional Trophy, čime je završena ove, četvrta po redu, međunarodna konferencija o eno-gastro turizmu.

Ovim su "Podrumi Vukoje" dobili priznanje od petstotinjak eno-gastro znalaca i turista  koji su,  glasanjem, nominovali 19 renomiranih vinarija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Slovenije za ovo takmičenje, a prvo mjesto i "Bijeli grozd" dodijelili ovoj vinariji iz Trebinja, te je proglasili najboljom vinarijom i sa turističkog aspekta za 2018. godinu.

Konkurenciji pretendenata za Regional Trophy po zemljama učesnicama je izgledala ovako:

Hrvatska: "Vuglec breg", Škarićevo; "Maneghett", Bale; "Korta Katarina", Orebić i "Iločki podrumi", Ilok.

Slovenija: "Puklavec", Family Wines; "Movia", Ceglo i "Šćurek", Plešivo.

Bosna i Hercegovina: "Podrumi Vukoje", Trebinje; "Brkić", Čitluk i "Zadro", Domanovići.

Crna Gora: "Plantaže", Podgorica; "Castel Savina", Herceg Novi i "Kopitović", Brčeli

Srbija: "Zvonko Bogdan", Palić; "Aleksandrović", Vinča i "Kovačević", Irig

Makedonija: "Chatean Kamnik", Skoplje; "Chatean Sopot", Veles i "Popova Kula", Demir Kapija.

Pored "Podruma Vukoje 1982" koji su osvojili prvo mjesto i "Bijeli grozd, drugo mjesto dobila je vinarija "Vuglec Breg" iz Hrvatske, treće je pripalo "Kopitoviću" iz Crne Gore, četvrto hrvatskim "Iločkim podrumima", a peto mjesto pripalo je vinariji "Kovačević" iz Srbije.

"Podrumi Vukoje 1982” se, već četvrtu deceniju, bave ograničenom proizvodnjom vrhunskih vina i alkoholnih pića. Vinarija se oslanja na moderne tehnologije, kontrolisane procese fermentacije i tradicionalne metode odležavanja vina u hrastovim barrique bačvama u podrumima koji se nalaze osam metara ispod površine zemlje. Na dva lokaliteta gazduju vinogradima  ukupne površine 30 hektara na kojima rastu autohtone i internacionalne sorte vinove loze..

 "Vinska galerija Vukoje" je moderan objekat kojeg je prošle godine posjetilo preko 50 hiljada gostiju. Lociran je na vrhu ove vinarije i predstavlja ključni portal za ulazak u vinski svijet kojeg već godinama, na temeljima koje je postavio njegov otac, gradi Radovan Rašo Vukoje.

Ovaj višenamjenski objekat sa restoranom koji ima 300 mjesta, vinotekom, tapas barom i dva lounge-a uvodi vas u mirise, tradiciju i jedinstvenost velikog kulinarskog bogatstva  kojeg nude veliki regionalni kuhari koji sljubljuje Vukojeva vina i svoje kuharske vizije činivši tako  Hercegovinu i Trebinje nazobilaznom turističkom destinacijom.

Prilikom primanja nagrade u Iloku Vukoje je naglasio da je ovaj objekat bio ujedno i njegov najveći izazov jer se, lociran na uzvišenju iznad Trebinja, a udaljen svega 200 metara od samog centra ovog istočnohercegovačkog grada, sam po sebi nametnuo kao posebna niša u "Podrumima Vukoje 1982". "

"U mojoj viziji, prije nego što je izgradnja i počela, taj objekat je trebao da na moderan i do tada opozitan način, objedini sve ono što je tradicija u Hercegovini , moderno u okruženju, a ključno u mom svijetu gastronomije, vinogradarstva i vinarstva. Tu, prije svega, podvlačim  "Carske vinograde" koji se nalaze na lokalitetu Ušće, mjestu gdje se, na krajnjem istoku Hercegovine, rijeka Sušica spaja sa svojom sestrom Trebišnjicom. Te vinograde, koji su udaljeni od Trebinja  10 kilometara,  krajem XIX vijeka Austrougarska monarhija proglasila je najpogodnijim za žilavku pa je tu, te daleke 1894. godine, podigla čuvene vinograde sa kojih je ekskluzivno vino otpremano na carski dvor u Beču", naveo je Vukoje.

Nakon uručivanja nagrade u Iloku, koju je  "Podrumima Vukoje 1982" uručila je Marina Budimir, gradonačenica Iloka, Radovan Vukoje je postao "udarna vijest" ovog događaja pa je staloženo odgovarao i na pitanja ostalih novinara koji su bili prisutni na ovom događaju.

U suštini me je zanimao nastavak ove priče pa sam ga zamolio da,  nakon "presice",  dođe do stola gdje je već sjedala nekolicina kolega novinara kojima više ne prija gužva na "prvoj liniji novinarske fronte". Dok smo čekali ovog profesionalnog vinara koji je diplomirao u Srbiji nakon čega je proveo i tri godine u Italiji inspirišući se starim vinskim majstorima i usavršavajući svoje formalno obrazovanje počeli smo da "guglamo"  šta zaista radi ovaj mladi čovjek. Nije nam trebalo puno vremena, ali ne zbog brzine interneta nego zato što nam se Radovan ubrzo priključio i mirno nastavio tačno tamo gdje je i stao prilikom govora nakon dobijanja "Bijelog grozda".

"Tu, u sredini carskih vinograda nalazi se i "Vinogradareva kuća", gdje vas tokom vrelog hercegovačkog ljeta očekuje osvježenje dvaju rijeka, Trebišnjice i Sušice, naša vina i hercegovački Slow Food, spoj aromatičnog bilja, mesa i sira odnosno svega onoga čega u Hercegovini ima onoliko koliko to okolnosti dozvoljavaju. Ako glumci pozorište zovu "daskama koje život znače" onda mi, vinari iz Hercegovine, imamo "kamen koji život znači", smije se Vukoje.

 Dalji razgovor vodi se uz njegova vina koja nam se bolje "sliježu" od gomile informacija  koje ni diktafoni više ne bilježe jer priča je iz pravca novinar -sagovornik otišla u smjeru srdačnog i otvorenog razgovora pa nam je pristojnost nalagala da pogasimo elektroniku i pokušamo sve to zapamtiti.

Uglavnom, fudbalskim riječnikom rečeno, ovogodišnji Iločki vinski lauerat postigao je go u gostima, na teškom i zahtjevnom terenu pobrao aplauze navijača svih ekipa i direktno se plasirao u finale. Pored tih Carskih vinograda svoj tim "trenira" i na vinogradima u Zasad polju koji su podignuti uz samo korito rijeke Trebišnjice na najboljem lokalitetu koji se nalazi na samom ulazu u Trebinje. Tu su, na površini od 25 hektara, zasađene sorte vranac, žilavka, cabernet sauvignon, chardonnay, pinot noir, sirah, muskat, merlot, tamnjanika i malvasia dubrovačka.

Posebno je emotivan prema restoran “Villa Pergola”  kog naziva  eno-gastronomskim remake-om svoje porodice. Prije dvije godine ta porodična storija se nastavila sa novim eno-gastronomskim pričama iz starog restorana u kom je sve i počelo 1982. godine (Otud i ova kombinacija brojeva u imenu ove vinarije).To su priče u koje je ovaj vješti vinski pripovjedač utkao Hercegovinu, njene okuse i boje, mirise kamena i Mediterana, a tek onda konzumiranje vina i hrane. Pričajući ih na taj način Radovan je ispričao i priču o “Villa Pergola” remake-u priče o restoranu “Košuta” kojeg je otvorila njegova porodica prije više od tri decenije.

Zaključujem da je na mjestu gdje se danas nalazi “Villa Pergola” počela i priča o vinima uz koja se danas veže ova porodica i nabrajanje svih međunarodnih nagrada koje je dobila vinarija “Podrumi Vukoje 1982”.

Znajući sve ovo ovogodišnji "Bijeli grozd" i prvo mjesto otišao je u prave ruke, a organizatori G.E.T. konferencije planiraju nagradu "Bijeli grozd" proširiti  i na Austriju i Mađarsku pa će biti zanimljiv i rezultat Vukoja i u takvoj konkurenciji.

Ovogodišni G.E.T. trajao je dva dana, a osim o vinarstvu uticajni  turistički stručnjaci i predstavnici značajnih turističkih institucija iz Hrvatske i Slovenije govorili su o trendovima i izazovima u turističkom sektoru kako bi se potakla važnost jačanja saradnje javnog i privatnog sektora za održivi razvoj eno-gastro turizma.