Menadžeri pečalbari: Ivica Maurović na čelnoj poziciji njemačke kompanije Gealan

Ivica Maurović u globalnom biznisu PVC stolarije nalazi se više od 20 godina, a veći dio karijere proveo je radeći za njemačku kompaniju Gealan, globalnog proizvođača sustava profila za prozore i vrata, na čijem je čelu u Hrvatskoj bio skoro pet godina. Potom je otišao u Bavarsku i skoro deset godina radi na čelnoj poziciji u sjedištu te kompanije. Njegova odgovornost kao predsjednika Uprave je definiranje i provođenje strategije poslovanja, koordinacija međunarodnog menadžment tima, zadužen je za prodaju, marketing, razvoj proizvoda, odnose s kupcima, nabavu i kvalitetu, piše Lider.

Gealan ima 1.450 zaposlenika i godišnji prihod od 240 milijuna eura. U godini u kojoj je Maurović došao u Njemačku tvrtka je izgubila 27 posto prihoda uslijed recesije koja je uslijedila na svjetskim tržištima. Najveći proizvodni pogon i sjedište tvrtke su u Njemačkoj, a tvrtke kćeri s proizvodnim pogonima nalaze se i u Poljskoj, Litvi i Rumunjskoj te tri tvrtke kćeri s logističkim centrima u Rusiji, Francuskoj i Hrvatskoj. Najveće tržište im je europsko, no, iako u minornim omjerima u odnosu na Europu, Gealan izvozi u Japan, Sjevernu Koreju, Novi Zeland, Panamu, itd.

Koji su ključni faktori za napredovanje u globalnim kompanijama?

– Neovisno o lokalnoj ili globalnoj razini postoje dvije bitne teorije o napredovanju koje smatram važećima. Jedna kaže da moraš biti pravi čovjek u pravo vrijeme na pravom mjestu i činiti ispravne stvari, a druga da moraš imati nekoga u strukturi kompanije koji će prepoznati tvoj talent i pomoći ti u razvoju. Pristup globalnim tržištima ne ovisi o dobi nego o kompetencijama i traženom profilu koji posjeduje pojedini menadžer.

Koje su danas ključne vještine koje se globalno traže od menadžera?

– To su globalna perspektiva i strateško promišljanje, spremnost na preuzimanje odgovornosti u ključnim trenucima, balansiranje interesa različitih utjecajnih skupina (stakeholdera) te motivacijske sposobnosti i razvijanje talenata.

Koji je bio vaš prvenstveni motiv za odlazak u inozemstvo i kako danas izgleda vaš radni ritam?

– Moj motiv je bio izazov novog zadatka i da sebi dokažem da mogu biti uspješan i u međunarodnom okruženju. U Njemačkoj, kao što sam radio i u Hrvatskoj, radim minimalno deset sati dnevno kada nisam na putu, a često i vikendom odrađujem pripreme za sljedeći tjedan ili dovršavam ono što nisam uspio tijekom tjedna. Puno putujem jer je to prilika za komunikaciju naših internih ciljeva i prioriteta, ali i osnova za razumijevanje poslovanja i specifičnosti pojedinih tržišta i donošenje ispravnih odluka.

Što ste svojim odlaskom dobili, a što izgubili? 

– Dobio sam poslovna znanja, kompetencije i iskustvo koje nije moguće steći na lokalnoj razini, a izgubio sam na socijalnim kontaktima.

Možete li izdvojiti neke prednosti i nedostatke činjenice da dolazite s ovog podneblja?

– Nedostaci su predrasude vezane za državu iz koje ste došli, pogotovo ako je mala i tržišno nebitna. Prednosti ne bih vezao uz podneblje nego uz osobnost, autentičnost, spremnost za učenje, prilagodljivost, odlučnost i upornost.

Kako se percipira Hrvatska u globalnim poslovnim krugovima?

– Prilikom prodaje kompanije na jednoj prezentaciji u Frankfurtu pristupio mi je britanski menadžer jednog debt equity fonda i pitao me odakle sam podrijetlom. Odgovorio sam mu da sam iz Hrvatske, na što mi je rekao: ‘Mora da vas Nijemci skupo plaćaju kad ste se odlučili preseliti iz Hrvatske u Njemačku’.

Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočavate u poslovanju? 

– Smatram motiviranje zaposlenika i upravljanje promjenama najvećim izazovom u karijeri svakog menadžera pa tako i u svojoj.

Što smatrate uspjehom? 

– Mislim da uspjeh treba biti održiv i da je smisao te riječi u procesu, a ne u pojedinoj točki ili segmentu tog procesa. Svoju sam karijeru od prodajnog predstavnika u Hrvatskoj do čelne pozicije u internacionalnom koncernu gradio 13 godina.