Sanela Jenkins: Mijenjajmo se da promijenimo BiH

Rođena kao Sanela Ćatić 1970-ih u Sarajevu, Diana Sanela Jenkins je danas u svijetu priznata kao uspješna poslovna žena, lobistica i filantropkinja.

U znak sjećanja na svog brata Irnisa, koji je poginuo u opkoljenom Sarajevu, osnovala je Fondaciju Sanela Diana Jenkins, koja pomaže bolesne, izbjeglice i povratnike, a na Univerzitetu UCLA u Los Angelesu otvorila je Kliniku za ljudska prava, s ciljem da svi zločinci izađu pred lice pravde.

Njeno lobiranje za BiH u svjetskim centrima moći pokrenulo je mnoge akcije, a veliki broj svjetskih lidera, biznismena i zvijezda show-biznisa njeni su osobni prijatelji.

Koristeći mrežu poznatih i uticajnih ljudi, bila je ključna osoba u razrješavanju velikog broja poteškoća s kojima se susretala BiH, ali i neke druge zemlje pogođene političkom krizom, siromaštvom ili elementarnim nepogodama.

Sanela nesebično svoj novac ulaže u projekte za pomoć ugroženim, a u Sarajevu je osnovala kompaniju Bosnian Natural Resources Investment (BNRI), putem koje nastoji privući strane investicije za pokretanje razvojnih projekata u BiH.

Za svoj humanitarni angažman višestruko je nagrađivana, a posljednji put u septembru u svom rodnom gradu, gdje je dobila nagradu Isa-beg Ishaković 2013. u kategoriji “domoljublje”.

Živi na adresama u Londonu, Los Angelesu i Malibuu.

Gospođo Jenkins, u svijetu Vas cijene ne samo kao uspješnu poslovnu  ženu, već i kao briljantnu lobisticu i osobu koja radi na umrežavanju (networking). Kako ste  u tome uspjeli i šta je potrebno da jedna osoba postane dobar lobista?

- Nisam sigurna da postoji tačan odgovor na ovakvo pitanje, međutim mogu vam reći šta mene inspiriše. Imala sam priliku sretati se sa prvim ljudima američke politike, kao sto je predsjednik Bill Clinton i mnogi drugi.

Sretala sam se, također, sa ljudima iz poslovnog svijeta, show-biznisa itd. I samo sam koristila priliku i otvoreno govorila ko sam, odakle sam i šta treba raditi za našu domovinu, prije svega zbog nepravde koja nam je počinjena.

Koliko su lobiranje i umrežavanje važni za jednu državu i kako, po Vašem mišljenju, BiH stoji na tom planu?

- Naravno da je to jako važno jer znate ono - nije važno ko ste, nego koga znate. Mislim da smo uradili mnogo, ali na tome treba raditi konstantno. Naša mreža u svijetu raste i sretala sam uticajne ljude u Americi, zapadnoj Evropi, Turskoj itd.

Uvjerena sam da će ta mreža biti jača u budućnosti, s tim što u ovom momentu ne možemo očekivati puno od države, jer je u njenim strukturama dosta onih koji bi je voljeli vidjeti kako se raspada. Naš zadatak je to ne dozovoliti i pomoći zemlji, a ne obrnuto.

U političkim krugovima permanentno se negira državnost BiH, aktivno se govori o njenoj dezintegraciji. Šta se u svijetu lobiranja i networkinga može uraditi na sprečavanju dezinegracije BiH i uništenju jedne od najvećih multinacionalnih zajednica u Evropi?

- Neće baš lako ići sa raspadom BiH. Glavna prepreka je, ipak, većina u BiH, koja voli svoju zemlju, a druga prepreka je što treba obezbijediti podršku velikih sila i velikog broja zemalja koji bi podržali takav scenario. To u ovom momentu nije moguće, ali ne smijemo spavati, nego raditi na njenoj integraciji i jačanju. Zato su važni i mreža i lobiranje o kojem smo pričali.

U BiH ste osnovali kompaniju i rekli da ste spremni ulagati i dovesti investitore, ali da Vam trebaju projekti. Da li Vam je već ponuđen neki projekat i kako, inače, ocjenjujete kvalitet projekata u BiH?

- Nisam još dobila nešto što bi me interesovalo i što je čisto i bez komplikacija. Bilo je kontakata sa mojim prijateljima koji vode kompaniju, ali još nismo nista realizovali. Tu ćemo biti i dalje i čekati, jer sam kompaniju osnovala zbog BiH i da uradim nešto i na tom planu.

U koje grane biste ulagali i da li postoji objektivna mogućnost da investitor u BiH, bez većih administativnih i političkih prepreka, ostvari neki poslovni cilj?

- Još, nažalost, nismo otvoreni za investicije. Administracija je vrlo komplikovana, procedure su spore i to odbija investitore. Vjerujem da će se to mijenjati i da će biti više investicija i sa istoka i sa zapada. Svima trebamo otvoriti vrata i omogućiti im da posluju i vrte novac, a tada se puni budžet i povećava standard.

Političari godinama govore o BiH kao zemlji bogatoj prirodnim resursima, vodom, rudama, drvetom, turističkim atrakcijama... Kako biste to iskoristili da imate šansu da upravljate ili utječete na političke odluke u BiH?

- Razumijem i naše političare, jer nije to baš tako jedostavno. Imamo komplikovanu ustavnu strukturu i vrlo je teško napraviti ubrzane promjene. Ali, kad bih imala čarobni štapić, pojednostavila bih sve - otvaranje kompanija, smanjenje poreza, smanjila broj dokumenata koji su potrebni za dozvole, projekte itd.

Mnogo je ideja i vjerujem da bi tako mnogi uradili. Ali, kažem vam, razumijem, nije to ni jednostavno u komplikovanoj zemlji. A komplikovano je jer je struktura BiH narušena agresijom i genocidom, pa je tako skrojena i unutrašnja administracija.

Na Zapadu se dosta ulaže u dobrotvorne svrhe i osnivanje fondacija poput Vaše. Andrew Carnegie, jedan od najvećih američkih industrijalaca, kazao je da čovjek koji umre bogat, a da njegovo bogatstvo nije produktivno iskorišteno, umro osramoćen. Kako ubijediti bogate ljude da čine ono što ste Vi učinili i zbog čega ste odlučili svoj novac podijeliti sa drugima?

- Nisam sigurna šta bih vam odgovorila na ovo pitanje. Valjda se treba roditi čovjek da nije škrt, a onda će biti u stanju i da dijeli.

Ono što vam mogu obećati da će moja fondacija i dalje aktivno djelovati u BiH i pokušati da pomogne što je više moguće. Do sada smo uspješno završili veliki broj humanitarnih projekata i sigurna sam da na tome nećemo stati.

Svesrdno ste se založili, ne samo lobiranjem, nego i finansijski, za puštanje na slobodu člana Ratnog predsjedništva BiH Ejupa Ganića, koji je uhapšen 2010. u Londonu i generala Armije BiH Jovana Divjaka, koji je uhapšen godinu kasnije u Beču. Koji su bili vaši motivi da to učinite?

- Uradila sam sve za Bosnu i Hercegovinu, a u saradnji sa predsjednikom dr. Harisom Silajdžićem, njegovim tadašnjim kabinetom i mojim prijateljima Admirom Pašićem, Adnanom Kapom i Adnanom Pašićem. Naravno, dio cijele priče su bili i Damir Arnaut, sadašnji ambasador u Australiji, zatim Sven Alkalaj, ministar vanjskih poslova BiH u to vrijeme, Haris Hrle, tadašnji ambasador u Austriji i još neki hrabri ljudi koje ja i ne znam.

Iskreno, nisam znala ni gospodina Ganića niti čika Jovu, ali na zahtjev predsjednika Silajdžića i prijatelja uradila sam sve, iako su me advokati savjetovali da to ne radim. U ovakvim situacijama treba biti hrabar i slušati srce, a srce je reklo "sve za BiH".

Otvoreno o identitetu

BiH je na političkoj i informativnoj mapi svijeta uglavnom ucrtana kao krizno područje. Šta je potrebno učiniti da se taj negativan imidž promijeni?

-  Mi se moramo mijenjati da bi se promjenila Bosna. Moramo biti nekad malo više pozitivni na pozitivne stvari, voljeti zemlju i raditi za nju, bez obzira na to gdje se nalazimo na planeti. BiH se, kao priroda, ne mora mijenjati, jer je raj na planeti, samo je mi moramo predstavljati kako zaslužuje.

Među rijetkim ste usješnim osobama na globalnom planu koja otvoreno pokazuje svoj patriotizam i neustrašivo se bori na polju ljudskih prava i pravde. Kako se u visokim diplomatskim krugovima, u kojima ste prisutni i uticajni, gleda na to?

- Mislim da trebamo biti ono što jesmo i ne stiditi se svog identiteta, onda vas svi cijene. Ja sam Bošnjakinja, državljanka Bosne i Hercegovine. Borim se za sve Bosance i Hercegovce, uključujući Bošnjake, Srbe, Hrvate, Jevreje, Rome i sve druge.

U isto vrijeme se borim protiv nepravednih, pa ko god da su i gdje god da su.

Poštujem sebe i svoj narod, a poštujem isto tako i druge, pa očekujem da se i mene poštuje. Ne stidimo se više ko smo, nemamo kompleks, makar ga ja nemam i dignutog čela kažem ko sam i kome pripadam. Za taj naš ponos je poginulo 200 hiljada ljudi, silovane su žene, ubijana djeca, ali nismo kleknuli.

Znam da je sad popis u BiH i valjda nećemo biti pognute glave. Svako u BiH treba da jasno kaže ko je, a ja sam Bošnjakinja i kao takva nastupam u svijetu, u Hollywoodu, u New Yorku, Washingtonu, Parizu i ne dam nikome da me gleda kao da sam manje važna.

Ako se ne stide Francuzi, Nijemci, Talijani, Malajci, Amerikanci, zašto bih se ja stidila što sam Bošnjakinja?

Kad se tako ponašate u visokim krugovima vas gledaju sa uvažavanjem.