Pauza / KULTURA I FILM

Filmovi o Rimu koji su postali kult

01.09.2018. 11:20 / Izvor: Nezavisne novine

Teško je započeti gotovo ikakvu priču o Rimu, jer on je jedan od onih gradova koji zauzimaju toliko posebno mjesto na must see listama da mu treba posebna lista.Pariz, Rim, Njujork… gradovi su u koje se ljudi zaljube i prije nego što ih posjete, oni su toliko utkani u savremenu kulturu i kulturu umjetnosti uopšte da se bez njih roman ili film gotovo ne mogu ni zamisliti i koje osjećamo toliko poznatim, kao da smo živjeli tamo.

"Italija nikada neće biti normalna zemlja. Zato što je Italija Italija. Da smo normalna zemlja ne bismo imali Rim."

To možda ne zvuči preobećavajuće kada izgovori premijer, ali je činjenica da neka drugačija zemlja i drugačija nacija definitivno ne bi imale ovako haotičnu, magičnu, posebnu prijestonicu.

Nekada prosto nedostaje riječi da se opiše Vječni grad, njegov haos i kombinacija haosa, savremenog brzog tempa i duha prošlosti koji stoje rame uz rame. Rim je savršen grad za veliki ekran, jer na njemu izgleda još i ljepše, ako je to uopšte i moguće. Iz tog razloga je filmska kinematografija prepuna sjajnih ostvarenja, zbog kojih ćete se zasigurno još više zaljubiti u ovaj grad.

"Ladri di biciclette" (Kradljivci bicikala)

Kako to obično biva, nakon kraja II svjetskog rata i kolapsa vladajućeg režima, italijanski reditelji su okrenuli leđa velikim temama, vizijama autoriteta i istorjiskim fantazijama o velikoj naciji, koje su morale da se ovekovječe i na filmskim ekranima, i zadobili su mnogo više slobode da se bave sasvim drugačijim temama. Neorealistička kinematografska škola je doživjela svoj vrhunac u ovom ostvarenju, koje oslikava priču siromašnog čovjeka u potrazi za svojim biciklom, kroz cijeli Rim. U izvjesnom smislu, grad postaje jedan od glavnih likova takođe, a kadrovi su snimljeni tako da likovi konstantno djeluju kao da su u sjenci istorije tj. arhitekture koja ih okružuje.

"Roman Holiday" (Praznik u Rimu)

Uz Odri Hepbern i Gregorija Paka, "Praznik u Rimu" je apsolutni klasik, koji je vjerovatno svako barem jednom odgledao, bilo iz nostalgije prema atmosferi i modi ove decenije, bilo zbog romantične priče o princezi i njenom bježanju, bilo zbog samog magičnog grada.

"La Dolce Vita"

S razlogom je smatran jednim od najsavršenijih rimskih filmova. Ovo remek-djelo možda i najpoznatijeg italijanskog reditelja Federika Felinija je trosatna tura, istraživanje, put kroz sve ono što bi zaista mogao biti "sladak život". Pojava nove ikonografije, nove estetike posebno je uočljiva u sceni kod Trevi fontane, kada Anita Ekberg u pozi koja je postala ikonična i dio pop kulture, krsti Marsela Mastrojanija u novi svijet. Osuđivan od konzervativnih grupa u vrijeme objavljivanja, "La Dolce Vita" ostaje jednako šokantno i snažno ostvarenje i danas.

"Le notti di Cabiria" (Kabirijine noći)

Ovaj film daje pogled na Rim iz druge perspektive, s mnogo niže ljestvice, budući da prati prostituku Kabiriju, koju glumi rediteljeva žena Đulijeta Masina - u potrazi za pravom ljubavlju kroz mračne ulice grada… ili života. Felinijev Rim je manje sceničan i idiličan, a više dinamična pozornica za izrazito jake karaktere i likove. Dubok film i pun iznenađenja, "Kabirijine noći" su manje poznat Felinijev film, koji zaista zaslužuje pažnju.

"La ragazza che sapeva troppo" (Devojka koja je znala previše)

Smatran prvim giallo filmom - italijanski triler, žanr koji obično podrazumijeva lijepu djevojku koju neko prati, ovaj film kao da predviđa klaustrofobiju filma "Don't Look Now". Sasvim drugačiji od Felinijevog Rima, Rim giallo filmova je Rim paranoje, klaustrofobije, tenzije, lavirint straha i opasnosti. Događaji koji prijete da dovedu u opasnost američku turistkinju Noru Davis počinju negdje kod Španskih stepenica, izgrađenih u 18. vijeku da bi se najlakše dospjelo do crkve Trinità dei Monti. U skladu sa simbolikom stepenica i obližnjom crkvom, Davisova silazi niz stepenice, simbolično, uz veoma malo nade da će se spasiti od opasnosti.

"The Talented Mr. Ripley" (Talentovani gospodin Ripli)

Met Dejmon u ulozi života, kao naizgled šarmantan lik, ali ipak latentni sociopata i Rim koji je zapravo prava zvijezda filma, kroz nezaobilazne snimke vožnji vespom kroz uske ulice i zadivljujućih prizora gradskih džez klubova.

"La grande bellezza" (Velika ljepota)

Kao i Felini, i Sorentino gleda Rim očima autsajdera budući da je sam iz Napulja. Film je prepun rimskih arhitektonskih poslastica, ali su posebno intrigantne scene performansa u parku. U njemu su satkane scene velikih zabava, u Getsbi stilu koje Toni Serviljo posjećuje, i one nude vrata za jedan paralelni univerzum. Za Rim pun pretjerivanja, luksuza, trošenja, razbacivanja. Prestilizovani portret Rima, bogatog, prelijepog, nakinđurenog i njegovih likova koji su u stvarnosti uprkos svom sjaju duboko nesrećni. Pobjednik u kategoriji za "Oscara" za najbolji filma na stranom jeziku 2013. ovaj film se definitivno mora pogledati, ne samo zbog Rima, već cjelokupne priče i tema koje otvara.

PODIJELI:

TAGOVI:

Rim

filmovi

kult

tradicija

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Viber 060 3315503 ili na mail urednik@akta.ba ili putem Facebooka i podijeliti ćemo je sa hiljadama naših čitatelja.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Pauza