Pogledajte kako izgleda novo otkriće na Jupiteru

Novi podaci NASA-ine misije Juno na Jupiteru pokazuju da na našem najvećem planetu u Sunčevom sustavu nastaju tzv. plitke munje.

Plitke munje su neuobičajen oblik električnog pražnjenja iz oblaka koji sadrži vodenu otopinu amonijaka, dok munje na Zemlji potječu iz oblaka s vodom.

Znanstvenici su također otkrili da žestoke grmljavinske oluje, po kojima je Jupiter već odavno poznat, mogu formirati tuče bogate amonijakom koje su stručnjaci prozvali mekanim lopticama (engl. mushballs). Smatra se da takva vrsta tuče skuplja amonijak i vodu iz gornje atmosfere i prenosi ih u Jupiterove atmosferske dubine, piše NASA.

Prije se smatralo da munje na Jupiteru nalikuju onima na Zemlji

Otkad su znanstvenici iza NASA-ine misije Voyager 1979. godine prvi put vidjeli blještave munje na ovom divovskom planetu, smatrali su da one nalikuju onima na Zemlji, odnosno da se pojavljuju samo u onim olujama gdje se voda nalazi u sva tri agregatna stanja – tekućem, krutom i plinovitom.

To bi značilo da se oluje na Jupiteru odvijaju na 45 do 65 kilometara ispod vidljivih oblaka i na temperaturama od oko 0 stupnjeva Celzijevih. Letjelica Voyager je, kao i sve druge misije oko Jupitera prije Junoa, vidjela munje kao sjajne mrlje na vrhovima oblaka, što je ukazivalo na to da bljeskovi potječu iz većih dubina.

No bljeskovi koje je uočila letjelica Juno na Jupiterovoj mračnoj strani govore jednu drugačiju priču.

"Kada smo prišli bliže Jupiterovim gornjim oblacima, vidjeli smo nešto iznenađujuće - manje, plitke munje koje nastaju na mnogo većim nadmorskim visinama u Jupiterovoj atmosferi nego što se prije pretpostavljalo da je moguće", rekla je fizičarka Heidi Becker iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

Becker i njezini kolege smatraju da snažne grmljavinske oluje na Jupiteru bacaju kristale vode i leda visoko u atmosferu planeta, odnosno 25 kilometara iznad Jupiterovih vodenih oblaka. Tamo se ti kristali spajaju s parom amonijaka koja otapa led tvoreći otopinu amonijaka.

Na tako velikim visinama, temperature su ispod minus 88 stupnjeva Celzijevih, što je preniska temperatura za ostanak vode u tekućem stanju.

"Na tim visinama amonijak djeluje poput antifriza, snižavajući talište vodenog leda. Time omogućava stvaranje oblaka s vodenom otopinom amonijaka", rekla je Becker.

"Nakon toga se kapljice otopine amonijaka sudaraju s nadolazećim kristalima leda i elektrificiraju oblake. Ovo je bilo veliko iznenađenje, budući da na Zemlji ne postoje oblaci sastavljeni od vodene otopine amonijaka."

Mekana tuča na Jupiteru

Znanstvenici su na Jupiteru otkrili i neobičnu tuču (nazvanu mushballs) koja se sastoji od dvije trećine vode i jedne trećine plina amonijaka.

Ove mekane loptice tuče sastoje se od gnjecavog sloja otopljenog amonijaka i leda koji je prekriven debljom ledenom korom. Ova tuča formira se na sličan način kao i ona na Zemlji – loptice postaju sve veće kako se kreću kroz atmosferu.

"Na kraju ove loptice postanu toliko velike da ih više ne mogu držati gornje struje te padaju dublje u atmosferu. Tamo ih čekaju više temperature i one se na kraju otapaju i u potpunosti ispare", rekao je astrofizičar Tristan Guillot sa Sveučilišta Côte d'Azur u Francuskoj.

"Takva vrsta tuče ovim procesom dovodi amonijak i vodu do dubokih atmosferskih razina planeta", dodao je.