Mostar je dao svjetsku kremu nogometa

Blaž Baka Slišković je u Saudijskoj Arabiji. Vahid Vaha Halilhodžić u Alžiru. Dok jedan vodi saudijski klub, drugi je na čelu reprezentacije Alžira. Slišković je imao zapažen učinak na izborničkoj klupi svoje države – BiH, a Vaha je na crnom kontinentu, takoreći, na domaćem tlu.

Sjetimo se da je Vaha predvodio Slonove s Obale Bjelokosti na čelu s Didier Drogobom u pohodu na mundijal u Južnoj Africi. I kad ih je doveo do pred cilj – uslijedio je usud svakog trenera – otkaz!

Sjećanje na uspjehe

Duško Bajević trenutačno se nalazi u Mostaru gdje je na zasluženom odmoru. Princ s Neretve je glavna karika u normaliziranju situacije u domaćem nogometu, odnosno NS-a BiH. O njemu kao igraču, manje-više, sve je poznato…Novinari su ga kumili titulom džentlmena u kopačkama, odnosno princa s Neretve. Kao trener proveo je plodne godine u svom matičnom klubu, a najduži trenerski staž imao je u vreloj Grčkoj gdje je vodio gotovo sve najkvalitetnije klubove, pa čak i najljuće gradske rivale.

Franjo Kulje Vladić je u Mostaru, od 1. kolovoza je ponovno u igri jer je preuzeo jednu od mlađih kategorija u Zrinjskom. Igrač je to za kojeg se vežu nevjerojatne priče sa zelenog travnjaka. Kulje je, kažu u Mostaru, na treningu u okladu s vrha šesnaesterca od deset pokušaja znao pogoditi gredu gola svih deset puta u gotovo isto mjesto. I zašto je onda čudno što su za Vladićeve lopte, koje bi dao u pas ili u for, govorili da imaju oči. Igrao je savršeno, poigravajući se sa samim sobom na oduševljene brojnih poklonika.

Enver Marić je u Njemačkoj. Mačka na golu. Imao je nevjerojatan refleks. Jedan od najboljih čuvara mreže u posljednjih četrdesetak godina u regiji. Poslije igračke karijere uspješno je nastavio i u trenerskim vodama, a najduže vremena proveo je u Herthi iz Berlina. Iako prilično narušenog zdravlja, Mara svaku priliku iskoristi za dolazak u Mostar. Boro Primorac već dugi niz godina sjedi tik uz Arsena Wengera na klupi slavnog Arsenala iz Londona. Meho Kodro je u Španjolskoj i često dođe u Mostar. Još je u svježem pamćenju njegova principijelnost i čvrst karakter. Kao izbornik BiH nije htio sagnuti glavu pred “moćnicima” iz kompromitiranog NS-a BiH. Jedan je od najboljih golgetera koji je nosio dres Veleža, poslije čega je otišao u Španjolsku i najdublji trag ostavio u velikoj i slavnoj Barceloni. U El-Clasicu je potopio i kraljevski Real sa svoja dva pogotka. U Španjolskoj je igrao još za Alaves, Real Sociedad i Tenerife.

Semir Tuce je u Švicarskoj i to u Luzernu, gdje je nakon odlaska iz Veleža i okončao igračku karijeru. Sead Kajtaz je u Mostaru. I on je u timu novih ljudi u reformiranom Nogometnom savezu BiH. Ako se u Savezu bude snalazio kao na terenu gdje je bio virtuoz u kopačkama, našem nogometu može se predvidjeti lijepa budućnost.

Popis jako dugačak

Goran Jurić je igrao polufinale Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine s reprezentacijom Hrvatske. Poslije Veleža, nosio je dresove Crvene zvezde, Celte iz Viga, NK Zagreb, Hrvatskog dragovoljca, NK Croatia, japanske Yokohame. Njegov prezimenjak Predrag Jurić zabijao je nezaboravne golove glavom u dresu Veleža.

Karijeru je u španjolskom Celta Vigu poslije Veleža s uspjehom nastavio i Vladimir Vanja Gudelj, još jedan od igrača koji je u nogama i u glavi imao sve što treba imati jedan nogometaš. Sergej Barbarez je u Njemačkoj, a vrlo često je u Mostaru i BiH.

Poput Bajevića i Kajtaza, i Barbarez ima svoju ulogu kao ambasador pri NS-u BiH u procesu normaliziranja situacije, i jedna je od glavnih `violina` Ivice Osima. Bila su ovo kratka podsjećanja samo na određen broj imena velikih nogometaša iz Mostara i njihove domete i trenutačni status.
Taj popis je svakako i duži i širi, a bez namjere da netko bude izostavljen ili preskočen, nogometnu stvarnu bajku u Mostaru u posljednjih 40 godina ispisalo je još na desetke nogometaša koji nisu spomenuti u ovom tekstu. I tko onda ima pravo nešto prigovoriti na činjenicu da se u Mostaru uvijek igrao najbolji, najatraktivniji, najefektniji i najljepši nogomet u cijeloj regiji? Jednostavno, tu se nema što zamjeriti.