Upozorenje iz INZ-a: Ponovno registrovano bjesnilo je neizlječivo i smrtonosno

Krajem maja u referentnom državnom laboratoriju je, nakon šest godina, dijagnosticirano bjesnilo kod leša lovačkog psa s područja općine Srebrenica (RS).

Jedna od najstarijih bolesti, za koju se zna više od 4.000 godina, bjesnilo ili bjesnoća (Rabies ili Lisa) je teška i po ljude smrtonosna zarazna bolest zoonoza, jer je njeno liječenje nemoguće i ishod je fatalan.

Ljudi su ipak uspjeli razviti uspješne mjere prevencije koje uključuju edukaciju stanovništva, vakcinaciju pasa i mačaka, testiranje ulovljenih divljih životinja, te njihovo obavezno testiranje na prisustvo virusa bjesnila.

I posljednji registrovani slučaj, 2014. godine, također je bio slučaje zaraženog psa, a u proteklom periodu uspješno su provođene mjere vakcinisanja životinja, navodi se u saopćenju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

Svi obolijevaju - i umiru

Preporuke stručnjaka su da se vrše vakcinacije, kako bi se izbjegla mogućnost širenja bolesti sa divljih na domaće životinje, a onda na ljude. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO) godišnje u svijetu od bjesnila umire 59.000 ljudi, od čega 40 posto djeca mlađa od 15 godina.

Od bjesnila mogu oboljeti svi sisari. Lisice, vukovi, rakuni, tvorovi, lisice, šišmiši, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisari, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo. Životinja se zarazi virusom putem pljuvačke, najčešće tokom ujeda zaražene životinje.

Kako navode iz INZ-a, ujedom bjesne životinje (psa, lisice, vuka i dr.), oboljeva i krupna stoka koja uključuje konje, goveda, ovce, koze, svinje i dr. One međusobno gotovo nikad ne prenose bjesnilo.

Ovisno o životinjskoj vrsti, glavnom nosiocu virusa bjesnoće i životnom prostoru u kojem se održava infekcija, mogu se razlikovati četiri epizootiološka oblika bolesti od kojih su najvažnija dva - urbana bjesnoća, koju uglavnom šire psi, a manje mačke.

Pojavljuje se u onim zemljama u kojima je veterinarska kontrola pasa slaba, te silvatična bjesnoća, vezana je za šumske životinje (lisice, vukovi ali druge) i ona predstavlja stalni rezervoar infekcije.

Kod ljudi bolest se javlja u dva različita oblika, oba objašnjiva činjenicom da virus napada nervni sistem. Prvi znaci bjesnila kod čovjeka javljaju se obično pošto su rane od ujeda već zarasle.

Ako je rana bila na licu, znaci bjesnila mogu se javiti već četrnaestog dana posle ujeda, ali ako su rane na prstima noge, do pojave prvih znakova bjesnila može proći i dva mjeseca.

Za to vreme rana zaraste kao i svaka druga rana. Ponekad se oko ožiljka javljaju bolovi, "mravci", peckanja, a sama rana je neosjetljiva.

U INZ-u napominju da je prevenciji ove bolesti potrebno posvetiti posebnu pažnju obzirom da je njen ishod - smrtonosan.

Tri su važna aspekta prevencije bjesnila, izbjegavanje kontakta sa bolesnim životinjama, posebna pažnja i izbjegavanje potrebna kod osoba izloženih pojačanom riziku od izlaganja virusu, te prevencija infekcije u osoba koje su bile izložene virusu.

Prevencijom do sigurnog okruženja

Preventivno djelovanje kod životinja podrazumjeva suzbijanje ove zaraze kod divljih i domaćih životinja putem vakcinisanja, registracija/obilježavanje, čipovanje i vakcinacija nevakcinisanih pasa i mačaka poznatih vlasnika i obilježavanje svih nevakcinisanih pasa i mačaka preko veterinarskih stanicam, zatvaranje/izolacija pasa i mačaka poznatih vlasnika, u cilju sprječavanja kontakta sa psima i mačkama lutalicama ili susreta sa divljim životinjama mogućim izvorima zaraze, hvatanje i zbrinjanavanje pasa i mačaka lutalica, te izbjegavanje dodira nepoznatih životinja, pogotovo onih koje se neobično ponašaju.

Veterinarskoj inspekciji se mora prijaviti svaka na bjesnilo sumnjiva životinja, u slučaju ujeda, životinju treba držati u izolaciji radi desetodnevnog posmatranja, životinje iz kuća, stanova i dvorišta obavezno voditi isključivo na povodcu, sa korpom na njušci.

Osobe koje su su profesionalno ugrožene virusom bjesnila (veterinari i veterinarski tehničari, šumski radnici, lovci, lovočuvari, preparatori, laboratorijski i terenski radnici) trebali da se unaprijed zaštite vakcinom protiv bjesnila.

Ako dođe do ujeda ili ogrebotine od životinje, bez obzira da li je ona zdrava ili zaražena virusom bjesnila ranu treba odmah isprati vodom i sapunom, razblaženim deterdžentom ili alkoholom, a nakon toga odmah se javiti ljekaru, u cilju sprječavanja zaraze virusom bjesnila, navode iz INZ-a.