Ukloniti ambroziju prije nego postane problem svima

Ambrozija, u narodnom rječniku poznata i kao fazanuša, fazanka, limundžik ili partizanka je jednogodišnja biljka, visoka metar do metar i po, osim kao korovska biljka sve više problema zadaje i oblasti zdravstva, zbog svojih izraženih alergenskih sposobnosti, navodi se u saopćenju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

Ova biljka je iz Sjeverne Amerike u Evropu uvezena kontaminiranim pošiljkama sjemena različitih poljoprivrednih kultura, a u našoj državi je rasprostranjena do te mjere da je u fokusu posmatranja i istraživanja zakonodavnih, zdravstvenih i ekoloških institucija. Klija i niče krajem aprila i u maju, u našim uvjetima, a tokom istraživanja provedenog 2018. INZ je utvrdio da se nalazi i širi u svim općinama i gradovima ovog kantona.

Izgled, opasnosti i mjerenje

Stablo ambrozije je uspravno, razgranato i gusto prekriveno sitnim dlačicama. Listovi su jajolikog oblika dugi 5-10 cm, nasuprotno raspoređeni, posuti dlačicama, te razdijeljeni u uske režnjeve. Cvjetovi ambrozije su glavičasti, žućkasti na vrhovima i skupljeni su u duge grozdaste cvasti. Sjeme ambrozije je izrazito otporno pa može preživjeti i do 30 godina, a da sačuva klijavost.

"Ambrozija cvjeta od kraja jula do sredine oktobra, proizvodeći polen u dugom vremenskom periodu. Svaka biljka u toku vegetacije oslobađa ogroman broj polenovih zrna, koja izgledaju kao kugle sa šiljcima i imaju dobre aerodinamičke osobine, zbog čega se vazdušnim strujama mogu prenositi na udaljenosti do 300 kilometara",  ističe rukovodilac Zavoda za zaštitu bilja u INZ Kasim Velić.

Polen ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergenata. Kod osjetljivih osoba može doći do crvenila očiju, suzenja i svraba očiju, zapušenja nosa, svraba nosa, kihanja, kašlja, piskanja u prsima, otežanog disanja, astme, kao i drugih alergijskih manifestacija. Veoma je važno naglasiti da takvi bolesnici imaju smanjenu radnu sposobnost ili djeca - sposobnost učenja, smanjena im je koncentracija, nervozni su i uopšteno imaju smanjen kvalitet življenja. Prag koji izaziva alergijske reakcije je vrlo nizak-manji od 20 polenovih zrna po metru kubnom zraka.

"INZ je lani (2020.) kupio i instalirao aparat "uzorkivač polena" koji hvata polen i spore aktivno usisavajući deset litara zraka u minuti, što je okvirna količina udisaja odrasle osobe. Time se dobija reprezentativan uzorak polena svih biljaka, a od tada se putem izvještaja i preporuka stanovništvo redovno informira o prisutnosti polena u zraku na području Zenice i okoline", ističe Velić.

Štetnost za poljoprivredu i stanovništvo

Štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika, jer ona zahvaljujući izuzetno jakom korijenovom sistemu i bujnoj vegetativnoj masi, iz zemlje iznosi velike količine hraniva, prouzrokujući time njegovo osiromašivanje.

Osim toga, ambrozija lako zasjenjuje i guši gajene biljke, zbog čega prouzrokuje značajno smanjenje prinosa i kvalitet zakorovljenih usjeva, a nisu rijetki slučajevi da prouzrokuje i potpun gubitak prinosa. Zbog svoje izuzetno velike reprodukcijske moći, veoma brzo se i intenzivno širi, i to kako na poljoprivrednim, tako i na nepoljoprivrednim površinama. Smatra se da je brzina migracije biljke na nova područja između šest i dvadeset kilometara godišnje.

"Juli je period intenzivnog vegetativnog rasta ambrozije, a time i njenog lakog uočavanja i prepoznavanja u okolišu, ali i njenog najlakšeg uništavanja, prije nego procvjeta. Najefikasniji način suzbijanja je direktno čupanje iz korijena dok je još mlada, posebno poslije kiše. Na većim površinama preporučljivo je suzbijanje vrlo niskim košenjem, do pet centimetara od tla, dok je upotreba hemijskih sredstava za suzbijanje uglavnom vezana za uzgoj poljoprivrednih kultura, napominje Velić.

U INZ navode da su Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine mjere za sprječavanje širenja i uništavanje ambrozije dužni provoditi svi, od vlasnika i korisnika (obrađenog i neobrađenog) poljoprivrednog, šumskog, građevinskog  zemljišta, šuma i lovišta, subjekti koji upravljaju vodotocima i kanalima i površinama uz vodotoke i kanale, koji održavaju površine uz javne puteve, ceste i željezničke pruge.

Za suzbijanje su zaduženi i subjekti koji upravljaju nacionalnim parkovima, parkovima, grobljima i drugim zelenim površinama, te vlasnici i korisnici zapuštenih zemljišnih površina pored puteva, staza, kao i utrina, degradiranih pašnjaka, zapuštenih parkova, iskrčenih mjesta u šumama i drugo