Nekada su plaćali porez na njih, a danas i da žele da plate, ne bi pronašli dovoljno orguljaša koji bi mogli da sviraju u svim crkvama i katedralama širom Bosne i Hercegovine. Iako su 200 godina prisutne u BiH, nikada nisu doživjele zasluženu popularnost. Malobrojni pijanisti, danas zato čuvaju ljubav, i muzikom hrane duše zaljubljenika u kraljicu instrumenata.
Zvuk orgulja odveo nas je do Kraljeve Sutjeske, gdje se nalaze najstarije pozitiv, ili male orgulje u BiH. Najstarije velike orgulje nalaze se u Samostanu u Tolisi.
U Kraljevoj Sutjesci, upravo za najstarijim orguljama čekao nas je profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu Bartolomej Stanković.
“Odsvirao sam Vam ričardkar Franje Bosanca za kojeg se smatra da je najstariji kompozitor sa područja BiH. Kao franjevac Bosne Srebrene radio u tadašnjoj Mletačkoj republici. Smatra se jednim jednim od utemeljitelja instrumentalne muzike. Rođen je 200 godina prije Baha, napisao je preko 150 ričardkara ja sam odsvirao jednu transkripciju za orgulje”, priča nam ovaj profesor.
Orgulje su u Kraljevu Sutjesku stigle 156 godina. Napravljene u orguljarskoj radionici Šandor u Budimpešti. Danima su putovale do Kraljeve Sutjeske, a na tom putu su pojedina svirala oštećena, što se i danas vidi. Najstarije sačuvane velike oruglje nalaze se u Tolisi.
“Kada su prve orgulje stigle u BIH. Imamo informacju da je početkom 19 vijeka, fojnički samostan nabavio orgulje koje su u tadašnje vrijeme zasmetale islamu, tada je nastao veliki problem, da kaurska muzika smeta obavljaju religijsku potrebu islamu. I onda su fratri plaćali veliki porez da bi mogli smatrati na orguljama”, kazao je Stanković.
Orgulje imaju jedan manual, i tek nekoliko registara kojima se bira ton, za razliku od velikih orgulja koje se nalaze na koru. One su iz zagrebačke tvornice Heferer stigle su ovdje početkom 20 vijeka, tridesetak godina nakon prvih. I one, kao i male pozitiv orgulje imaju mehaničko upumpavanje vazduha u cijevi, ali i dograđeni električni sistem koji omogućava sviranje bez pomoćnika.
Bartolomej pojašnjava da je orgulje ranije bilo moguće svirati isključivo paralelno sa mehaničkim upumpavanjem vazduha. U slučaju malih orgulja, to se radilo ručno.
“One su restaurirane, i kutiju za električno upumpavanje zraka nabavio je fra Marijan Petričević. Ona je omogućila da možemo svirati bez pomagača”, pojasnio je naš sagovornik pokazujući na kutiju koja se nalazi tik do orgulja.
U BiH nema školovanih orguljaša
Orgulje se u BiH skoro uvijek nalaze u katoličkim crkvama i katedralama, a koriste se uglavnom za potrebe mise. Broj orguljaša može se izbrojati na priste. A onih koji su profesionalni orguljaši praktično nema. Ipak, nade ima, jedna od njih je Dario Vučić, još jedan profesor i pijanista, samo na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. On je u vrijeme snimanja naše priče, sa dvojicom kolega komponovao za orgulje u crkvi presvetog trojstva na Dolac Malti.
“To je krenulo kada sam bio dječak, u toku rata, kada je jedan, sada moj kolega Mario Andrić otišao na studije u Beč. Ja sam tada pjevao u Zboru mladih u Katedrali, svirali smo laganu muzku, sintisajzeri, trube. Kada je Mario otišao u Beč, postavilo se pitanje ko će svirati u periodima kada se u crkvi sviraju samo orgulje. Ja sam bio najškolovaniji, tada sam bio šesti muzičke, osmi osnovne”, priča kroz osmjeh Dario.
Pojasnio nam je i razliku između orguljara i orguljaša, orguljar kaže popravlja i pravi, a orguljaš svira. Dodaje i da orguljara u BiH nema, te da je za potrebu popravki ili montaže orgulja potrebno zvati brojeve u Hrvatskoj ili Sloveniji.
“Koliko znam, nema ni orguljaša u BiH koji su školovani, nas pet, šest svira orgulje, manje koncerte poslije misa, sviramo orgulje za veće blagdane, ali profesionalnih orguljaša koji prave veće koncerte i koji se brave orguljskom pedagogijom nema”, rekao je sagovornik N1.
Vučić pojašnjava da je Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu u jednom periodu omogućila studentima da kao predmet izučavaju i orgulje.
“Svi smo mislili da će to biti studenti koji sviraju pri crkvi, ili žele svirati u crkvi, međutim prijavili su se i studenti drugih religija, oni koji uopšte ne vjeruju, ali i studenti koji nemaju predznanje klavira”, priča Vučić.
Dodaje, da je prva generacija bila sjajna, te da su studenti organizovali i koncert, vjerovatno prvi na gradskom groblju Bare. Inače, pored akademije Bare su jedno od rijetkih mjesta van crkava i katedrala koje posjeduju orgulje.
Orgulje u Livnu
Kosovski fratri naručili orgulje, samo da budu veće od livanjskih
Novi vazduh u orguljarstvo BiH udahnule nove orgulje u livanjskom samostanu na Gorici. U sklopu renoviranja crkve, kupljene su nove orgulje, i to najveće u BiH. Impzantne, sa tri manuala i 41 registar.
“Kada smo vdijeli kako to sve lijepo sjeda, i likovni kritičari koji nas prate, oni su nam davali prijedloge i sugestije, dali su nam prijedlog da nabavimo orgulje za crkveni hor. Nismo znali da su najveće, išli smo na to da se to estetski dogodi, ali kada smo čuli da su najveće ne mogu reći da nam nije drago”, priča fra Marko Ešegović, gvardijan franjevačkog samostana na Gorici u Livnu.
Orgulje danas jesu najveće u Bosni i Hercegovini, ali ne i na Balkanu, iako su jedno vrijeme i to bile.
“Sada više nisu, jer su kod istog orguljara radili Biskupija prištinska, i kada su oni čuli, mislim da je to istina, otišli su kod Škrabla i rekli da naše imaju 41 registar, rekli su e mi ćemo malo veće”, priča nam fra Marko Ešegović.
Iako su orgulje impozantne, u Livnu ne postoji niti jedan profesionalni orguljaš. Čast da ih svira pripala je Iliriji Trboglav Popović, nastavnici muzičkog koja dobro poznaje klavir.
“Kao što se za automobil kaže da ima svu opremu, to se može reći i za ove orgulje”, rekla je Ilirija Trboglav Popović.
Za Iliriju koja je ranije svirala na električnim, malim orguljama u manjim crkvama, iskustvo sviranja na ovakvom instrumentu je nezamjenjivo.
“Zvuk je prebogat, taj 41 registar, bile su najveće na Balkanu. Taj 41 registar daje takve mogućnosti kombinovanja da je to nešto veličanstveno”, priča nam Ilirija. Više od 200 godine zvuk orgulja može se čuti u BiH. Iako se smatraju kraljicom instrumenata, orguljarstvo u muzičkom životu zemlje nikada nije zaživilo.
