Godišnji odmor: Prilika da se nadoknadi propušteno

Ljetni period je uglavnom vrijeme godišnjeg odmora, tokom kojeg se regeneriramo nakon prethodnih radnih dana i mjeseci. To je uistinu bitan period za zdravlje tijela i duha, jer tada obnavljamo svoje snage. Stalnim činjenjem, razmišljanjem, govorenjem, djelovanjem, i stalnom akcijom na svim razinama, trošimo dosta energije, kako fizičke tako i psihičke. Vrijeme odmora je vrijeme u kojem nastojimo obnoviti i povratiti tu potrošenu energiju. Stoga je veoma važno kako provodimo ljetni godišnji odmor i činimo li u to vrijeme aktivnosti koje nas istinski i duhovno i moralno preporođivaju.

U svijesti i praksi bosanskohercegovačke radne klase, čak i one koja to nije aktivno, ukorijenjen je mit o godišnjem odmoru kao neizostavnom periodu odmaranja te, uglavnom, nerađenja “ničega”. A mnogi stranci bi rekli da je odmaranje jedna od stvari koju Bošnjaci najbolje znaju. Nismo apsolutni ljenjivci, pa bismo godišnji odmor trebali imati i ne bismo ga smjeli propustiti. I, ma šta on značio (uglavnom boravak u prirodi, izležavanje na jezeru, vikendici ili, pak, lokalnom riječnom ušću), trebao bi biti neizostavni dio godišnjih planova.

Ono što godišnji odmor čini tako važnim i dražesnim upravo je prilika da pratimo vlastiti ritam; nemamo ograničenja poput buđenja u određeno vrijeme, vremena određenog za izlazak iz kuće, zadataka koje moramo izvršiti u određenom roku i sl. Već time se otklanja velika količina stresa i grča, te se počinjemo opuštati. Iako je to vrijeme kada se, kako mi to volimo reći, odmaramo od svega, i kada nismo baš raspoloženi za saslušavanje bilo kakvih savjeta i uputa (jer upravo od toga se odmaramo), ipak je dobro znati na koji to način najbolje doprinosimo svom socio-psihološkom bioritmu i u vrijeme ljetnog godišnjeg odmora.

Optimalan odmor najmanje deset dana

Trebamo priznati da većina ljudi na godišnji odmor odlazi kada je pri kraju radne snage i u fazi skore psiho-fizičke iscrpljenosti. To je, prema mišljenju mnogih naučnika znanosti o čovjeku, psihologe, neurologe, terapeute, veoma pogrešan početni stav. Oporavak je brži što je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je odmor potrebno organizirati prije nego što se pojave znakovi umora, a ispitivanja su pokazala da je bolje organizirati više kraćih nego manji broj dužih odmora.

Tako se prilikom organiziranja godišnjeg odmora preporučuje odmor od najmanje deset dana u jednom dijelu. Također, svaka tri mjeseca preporučljivo je uzimati kraće odmore od nekoliko dana ili, nakon šest mjeseci, jedan duži odmor u trajanju od najmanje sedam dana. Korištenje, pak, predugog godišnjeg odmora (više od trideset dana) pokazalo je kod većine korisnika negativne efekte na radnu sposobnost. Naime, bio im je potreban duži period prilagodbe nakon povratka na posao a radni elan je bio znatno umanjen.

Većina ljudi najveći dio godišnjeg odmora provede u pasivnom odmaranju, koje podrazumijeva prekidanje radne aktivnosti i relativno dug period mirovanja (sjedenje, ležanje-izležavanje, spavanje). Taj vid odmaranja koristan je kod jednostavnih, a fizički teških poslova, jer se na ovaj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za vrijeme teškog rada opterećene.

Iako je većini upravo pasivni oblik odmora najčešći način opuštanja i odmaranja, stručnjaci i naše tijelo ipak bi radije birali dugoročniji i efikasniji oblik odmora, a to je aktivno odmaranje, koje se provodi fizičkim razgibavanjem tijela, šetnjama, sportskim aktivnostima, ali i duhovno-intelektualnim relaksacijama. Dakle, aktivni odmor podrazumijeva odmaranje od jedne aktivnosti radeći drugu aktivnost.

Pasivni vid odmora je lokalnog karaktera i fizički nas odmara za kratko vrijeme (u narednih nekoliko sati, eventualno dana), dok je aktivno odmaranje ono što na duži period “puni baterije” naše radne energije i istinski doprinosi regeneraciji našeg duha i tijela.

Odmarati se radeći

Svi smo bar jednom čuli ili pročitali da se od neke aktivnosti najbolje odmara misleći o nečemu drugom i radeći nešto drugo, a stručnjaci su u tom mišljenju jednoglasni.

Naime, mnogo je relaksirajućih aktivnosti, a usto i višestruko korisnih, koje nas mogu osloboditi nastalog umora i povratiti nam radnu snagu. Među prve od njih ubrajaju se različite tjelesne aktivnosti, kao što su trčanje, hodanje, šetanje, te mnoge druge sportske aktivnosti. Osim toga, itekako su važne različite duhovno-intelektualne relaksacije poput meditacije, razmišljanja u tišini, čitanja lijepe književnosti. Naročito su dobar izvor nove energije porodična okupljanja i prijateljska druženja.

Ljetni godišnji odmor je veoma dobra prilika za unapređenje porodičnih odnosa i obnavljanje prijateljskih veza, koji su često potisnuti u toku radne zazuzetosti.

Porodična putovanja, izleti, ručkovi, razgovori i druženja mogu biti odličan način ugodnog i korisnog odmora. Prijateljska okupljanja i druženja putem organiziranja nekih društvenih igara ili drugih akcija također mogu biti veoma dobar i produktivan način opuštanja. Godišnji odmor je prilika da se nadoknadi ono što je prethodno propušteno ili što je, zbog svakodnevne prezauzetosti, nedovoljno urađeno.

Znati iskoristiti odmor

Slobodno vrijeme (vikend, blagdan, godišnji odmor) ima iste potencijale kao i radni dan, samo ga treba htjeti i znati višestruko iskoristiti. Stoga, Dženana Husremović, profesorica na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kaže da svaki vid slobodnog vremena, pa tako i godišnji odmor, može imati itekako pozitivne funkcije, koje se ostvaruju kreativnim i pravilnim izborom aktivnosti kojima popunjavamo to slobodno vrijeme.

“Važno je da to budu aktivnosti koje pojedincu pomažu u optimalnom razvoju njegovih dispozicija i sklonosti u obogaćivanju osjetila te jačanju voljnih svojstava, što doprinosi cjeloživotnom upotpunjenju ličnosti”, istakla je Husremović.