Pandemija korona virusa je donijela u svijetu "novu ekonomsku normalnost", a nakon toga i rat u Ukrajini. Pandemiju je obilježila ubrzana digitalna transformacijom i prelazak iz offline poslovanja na online poslovanje. Slijedi nova ekonomska transformacija. Ovaj put energetska.
Kakva je nova ekonomska normalnost, kakve transformacije slijede i kako će se svjetska dešavanja odraziti na ekonomiju u BiH za Akta.ba govorio Denis Berberović, docent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
U posljednje vrijeme sve više koristimo pojam nova ekonomska normalnost. Kakva je to nova ekonomska normalnost na koju je uticala pandemija, a sada i rat u Ukrajini?
- Rekao bih da mi prolazimo paralelno kroz dvije nove ekonomske normalnosti. Prva, kako smo je nazvali, nova ekonomska normalnost podrazumijeva digitalizaciju u svakodnevnom poslovanju. Od prodaje putem webstranica i društvenih mreža, preko narudžbi proizvoda, plaćanja, održavanja sastanaka pa do tzv. remote working ili rada od kuće, što je posebno popularno među pripadnicima Generacije Z (rođeni 1995-2010).
Pazite, rad od kuće nije omogućio samo izvoz usluga (npr. IT usluga) već i izvoz radne snage a da ta radna snaga ostaje u državi. Radnici ne moraju fizički otići iz zemlje, što značajno povećava fleksibilnost radne snage. U tome vidim šansu i za naše radnike, i za privrednike, ali i za društvo. Dakle, sve su to opcije koje su postale široko prihvaćena u vrijeme pandemije. Ta rješenja su postojala i prije pandemije, no imali smo nisku stopu prihvatanja takvih rješenja među privrednicima i potrošačima. Tradicionalni obrasci ponašanja su jednostavno bili sigurniji, jer su nam bili poznati. No, pandemija je uzrokovala krizu koja je tradicionalne obrasce poslovanja onemogućila, te su se zbog toga nova rješenja naprosto morala prihvatiti. Privrednici i potrošači su bili prisiljeni da izađu iz svojih komfor zona i prihvate brojna IT rješenja u svojim svakodnevnicama.
Nakon nepune dvije godine onda dolazi još novija ekonomska normalnost, najnovija ekonomska realnost rekao bih, a koja je uzrokovana ratom u Ukrajini. Naime, prije mjesec dana EU je Versajskom deklaracijom obznanila stratešku odluku da će se uz energetsku efikasnost u budućnosti fokusirati i na energetsku nezavisnost! To znači da će privreda i potrošači u godinama koje dolaze biti na razne načine stimulisani da koriste sve više kako samoobnovljivih tako i nezavisnih izvora energije, izvora energije koje mogu naći u vlastitom neposrednom okruženju (kao što su vode, sunce, vjetar, itd.). Dakle, pored samoobnovljivosti u jednačinu se ubacuje i faktor nezavisnosti proizvodnje vlastite energije. S obzirom da živimo u vremenu kada se skoro svakodnevno pojavljuju novi, inovativni načini eksploatacije resursa kako bi se dobila energija za privredu i domaćinstva, vjerujem da će se taj inovativni proces sada samo ubrzati. Politički cilj EU je da njene zemlje članice postanu energetski nezavisne ili samostalne, a za to je potreban tzv. bottom-up pristup – promjena obrazaca ponašanja mikroaktera privrede: privrednika i potrošača. I nemam apsolutno nikakve sumnje da ćemo te promjene ubrzo početi viđati na terenu.
Svjetska privreda ulazi u proces nove transformacije. U BiH smo još uvijek na relativno niskom nivou digitalne transformacije, a na pragu smo novih transformacija. Može li BiH i kako sustići svjetske transformacije?
- Rekao bih da mi imamo visok transformacioni potencijal, ali nisku transformacionu sposobnost. Obrazložiću ukratko. Mi smo mala i otvorena privreda. Zbog svoje otvorenosti u prilici smo da budemo uključeni u svjetske trendove, što znači da su naši privrednici u prilici posmatrati nove poslovne koncepte, absorbovati ih, a potom i primijeniti. Institucionalna i transportna infrastruktura, kao što su državne institucije, agencije, telekomunikacione mreže, putevi, aviosaobraćaj isl., također su dovoljno razvijeni za ovako malu privredu. Imamo i kvalitetno obrazovanu radnu snagu, a to argumentujem činjenicom da je vrlo tražena na najzahtjevnijim tržištima rada u svijetu, kao što je njemačko tržište rada. Dalje, zbog te „veličine“ naše privrede, u prilici smo vrlo brzo da se prilagodimo svjetskim trendovima.
Evo sa pandemijom smo vidjeli da su se privrednici i potrošači vrlo brzo prilagodili. I zato smatram da imamo vrlo visok transformacioni potencijal. No, iskorištenost tog transformacionog potencijala je niska. I tu dolazimo do naše transformacione sposobnosti, a to je koliko smo u stanju iskoristiti naš transformacioni potencijal. Tu najvažniju ulogu ima institucionalni i zakonski okvir. Skupštine, ministarstva, sudovi, inspekcije, agencije, sve su to institucije koje bi trebale svojim radom pripremiti put, postaviti oznake pored puta za privrednike da izađu na inostrano tržište i ostvare značajnije rezultate. Tako bi se povećala iskorištenost transformacionog potencijala. Nažalost, to se ne dešava. Evo za vrijeme pandemije smo vidjeli koliko je institucionalni i zakonski okvir nesposoban da iskoristi taj naš transformacioni potencijal. Našim transformacionim potencijalom upravlja vlast koja uglavnom nije u stanju motivisati i podržati privrednike da podignu iskorištenost transformacionog potencijala i da se uključe u značajnijoj mjeri u svjetske privredne tokove. Postoje naravno sposobni pojedinci u politici, ali to su izuzeci. Tek kad takvi budu pravilo, onda ćemo moći očekivati da institucionalni okvir bude prijateljski nastrojen autoritet privredi.
Nama su potrebna strateška, dugoročna i sistemska rješenja. Znam da je ovo uobičajena profesorska priča, ali to je ono što nam treba. Uostalom, moj zadatak među ostalim je i da ponavljam (govori kroz smijeh). Konačno, da biste doživjeli transformaciju, potrebno je imati potrošače koji su otvoreni prihvatiti nove obrasce kupovine i potrošnje, privrednike koji su otvoreni prihvatiti nove obrasce poslovanja, i vlast koja je otvorena da podrži takve inovacije. Nažalost, potrošači i privrednici nemaju takvu podršku. Najbolji primjer je IT industrija koja je u zadnjih pet godina enormno narasla, to je samonikla industrija, izvozno je orijentisana, opslužuje najrazvijenija svjetska tržišta. Zamislite koliko bi postigli da su imali sistemsku podršku? Naše vlasti tu industriju prije svega ne razumiju, a da ne govorimo o tome da li su u stanju pratiti ih i podržati.
Dočekali smo izlazak iz pandemije i privreda u našoj zemlji je konačno živnula, ali sada slijede novi izazovi. Koliko svjetska dešavanja mogu biti prilika za privredu u našoj zemlji?
- Pandemija COVID-19 je specifična vrsta krize. U ovoj krizi nije došlo do fizičkog uništavanja imovine, što se inače dešava u krizama izazvanim prirodnim nepogodama, kao što su poplave, požari, zemljotresi. Znamo da su neki poslovni subjekti zatvoreni, ali ova kriza je dovela uglavnom do zamrzavanja brojnih poslovnih procesa koji su odmrznuti nakon prolaska opasnosti virusa. Zato su se privrede brzo i vratile i ostvaren je značajan privredni rast u svijetu u rekordnom roku. Gdje se stalo, tu se nastavilo, nije se moralo ništa na novo graditi, ulagati.
Novi tektonski poremećaj se desio 24. februara ove godine kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. U pitanju su dvije značajne ekonomije koje svjetsko tržište opskrbljuju esencijalnim resursima, kao što su žitarice, energenti i metali. Od cijena tih roba zavise sve ostale cijene. S obzirom na to da je na svjetskom tržištu prisutan nedostatak pomenute robe, Bosna i Hercegovina bi teoretski mogla iskoristiti priliku i tržištu ponuditi ono što proizvodi (npr. žitarice).
Nažalost, u praksi će to biti još jedna od prilika u nizu koje naši privrednici, konkretno poljoprivrednici, ne mogu iskoristiti s obzirom na to da nemaju sistemsku podršku. Naši poljoprivrednici su nažalost onemogućeni da iskoriste tržišne prilike u BiH, a da ne govorimo o regionalnom ili čak svjetskom tržištu. No, naši inovativni privrednici bi tu mogli ostvariti uspjeh. Ukoliko bi ponudili komercijalna rješenja za ostvarivanje energetske nezavisnosti mogli bi računati na podršku EU institucija, jer su takva rješenja njima potrebna.
Nova normalnost je izgleda skuplja. Cijene u svim sektorima rastu iz dana u dan. Šta nam slijedi?
- Ne treba zaboraviti da mi prolazimo kroz duplu inflaciju – prvo je jedan inflatorni val izazvala pandemija, pa je na te povećane cijene došao novi inflatorni val izazvan ratom u Ukrajini. Kako svari trenutno stoje, slijedi nam daljni rast cijena, što usporava privredni rast, a neke privrede bi moglo odvesti i u recesiju. MMF je upravo objavio prognozu da će doći do usporavanja globalnog ekonomskog rasta sa 6.1% (2021) na 3.6% (2022/2023). Prema istom izvoru, inflacija jače pogađa zemlje u razvoju (8.7%), nego razvijene zemlje (5.7%).
No, lično mislim da su to čak i optimistične prognoze, a njihovo ostvarivanje zavisi od toka rata u Ukrajini. Ukoliko se taj rat ubrzo ne okonča, nakon ljeta ulazimo u tešku zimu. Nadam se da nas ljetni period neće dovesti do prevelikog opuštanja, pa da se na jesen zabrinemo kako ćemo zimu progurati. Jesen i zima su period kad značajno raste tražnja za hranom i energentima, te ako ovo proljeće i ljeto ne iskoristimo za unaprijeđenje vlastite poljoprivredne proizvodnje i kreiranje zaliha, bojim se da ćemo opet prolaziti kroz neizvjestan i stresan period, suočeni sa daljnim rastom cijena.
Pojačat će se pritisci na poslodavce i vlast za povećanjem plaća, a s obzirom na smanjenu potrošnju i sveukupnu cirkulaciju novca u privredi, upitno je da li i u kojoj mjeri će to biti moguće. Isprazniće se javni budžeti poprilično zbog predizborne rastrošnosti vlasti. Do izbora niko neće spominjati stezanje kaiša. Nakon izbora slijedi zaokret u priči i ponašanju. Vlast će postati naprasno štedljiva.
Hoće li se zemlje sve više okretati vlastitim izvorima kako bi se smanjila poskupljenja i osigurala neovisnost? Da li je to rješenje za “najnoviju ekonomsku normalnost”, kako je zovete?
- Kompetentne vlasti će svoje zemlje zasigurno okretati vlastitim izvorima sa ciljem ostvarivanja neovisnosti. Nekompetentne vlasti će i dalje čekati da se nešto desi, da neka donacija stigne. Roba i resursa na svjetskom tržištu će biti, ali po kojim cijenama!? Zna se ko će platiti, pa baš zbog toga se vlast pretjerano ne brine. Na kraju će to sve građani platiti, bilo direktno iz vlastitih džepova, bilo indirektno kroz javne budžete, što je također novac građana.
No, da završimo ipak u optimističnom tonu. Bosna i Hercegovina je resursno bogata država – voda, zrak, zemlja, rude, šume, sve su to vrijedni prirodni resursi kojima raspolažemo. Do nas je u kojoj mjeri ćemo te resurse efikasno ali i održivo koristiti. A rekao bih da ova najnovija ekonomska normalnost, tj. fokus na energetskoj nezavisnosti, našim privrednicima i građanima u tom smislu otvara brojne mogućnosti.
Opet podsjećam, u tome leži naš transformacioni potencijal, što je "conditio sine qua non" ako želite bilo kakvu transformaciju. Inovativna rješenja će biti dobrodošla, i ako su kvalitetna, izvori finansiranja će se lako naći. Prema tome, pozivam sve privrednike, a posebno inovatore, da rade na rješenjima koja bi se fokusirala na efikasnu i samoobnovljivu upotrebu izvora energije, a koji bi uz to osiguravali i nezavisnost tih izvora, dakle da ne zavisimo od drugih. Upravo ovih dana za Akademiju nauka i umjetnosti BiH počinjem sa jednim zanimljivim projektom kojeg vodi emeritus prof. dr. Anto Domazet. U pitanju je studija koja bi trebala pokazati kako općinski načelnici u Kantonu Sarajevo vide potencijal i sposobnost svojih općina da odgovore na zahtjeve koje nova, ali i najnovija ekonomska normalnost pred njih postavlja.
Razgovarala: Elvedina Obuća
