Pustoš u centru Banjaluke: Šta će biti sa kompleksom starim 144 godine?

Nekadašnji banjalučki gigant, Fabrika duvana, i nakon pet godina od zatvaranja proizvodnje formalno postoji, ali ćete na licu mjesta u samom centru grada zateći samo čuvara, i to iz druge kompanije. Ovaj kompleks, na jednoj od najljepših lokacija, sada ,,krase“ vidno zapušteni pogoni, sa oštećenim prozorima, koji su, kako nezvanično saznajemo, “platili” tokom iznošenja mašina, piše BL portal.

Postojala je nekad i Sindikalna organizacija Fabrike duvana, ali nakon isplaćenih otpremnina, ni nje više nema.

Jedan od izvora BL portala tvrdi da vlasnici fabrike u Banjaluku dolaze jednom mjesečno, kao i da traže način kako da kompleks od 22.964 kvadrata isparcelišu i prodaju, ali ih u tome sprečava jedna stvar – on je pod zaštitom.

"Kompleks Fabrike duvana nalazi se na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika“, potvrđuju iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Iz Vlade Republike Srpske o fabrici šalju samo podatke iz ugovora, sklopljenog prije skoro deceniju.

“Vlada Republike Srpske je 9.4.2013. godine potpisala Memorandum o razumjevanju sa „Bulgartabak Holdingom” iz Bugarske i dala saglasnost da većinski vlasnik banjalučke Fabrike duvana „Antonić trade” d.o.o. Laktaši, može fabriku prodati ovoj kompaniji. Memorandum o razumijevanju  odnosio se na period od pet godina. Sve odredbe ugovora su ispoštovane, investitor je zadržao proizvodnju pet godina, i, u međuvremenu, postao 100 odstotni vlasnik“”, kažu iz Vlade za BL portal.

Ekipa BL portala je više od mjesec dana pokušavala da kontaktira sadašnjeg vlasnika fabrike, tačnije, firmu “Bulgartabac” iz Bugarske, ali uzalud.

Duško Vujičič, šef obezbjeđenja Fabrike duvana, objasnio je da zvanične izjave bez odobrenja iz Bugarske ne može davati i obećao da ćemo imati priliku da lično razgovaramo sa rukovodstvom. Ipak, sve je ostalo na obećanju, pa odgovori na pitanja kakvi su im dalje planovi i sa fabrikom i sa atraktivnim zemljištem koje se nalazi nedaleko od sjedišta Narodne skupštine i Vlade, a u čijoj blizini su i dva značajna vjerska objekta, nisu stigli.

Odgovor je zato stigao iz Gradske uprave, ali u jednoj rečenici. Iz Grada ni riječi o bilo kakvoj viziji, želji ili namjeri kako da se sačuva zdanje najstarije banjalučke fabrike koja je izgrađena davne 1888. godine, za vrijeme Austrougarske monarhije.

“Vlasnik Fabrike duvana je bugarska firma “Bulgartabac” sa 100 odsto učešća u vlasništvu“”, jedino je stajalo u odgovoru Grada.

Advokat Dario Sandić, prije nekoliko mjeseci pokušao je da peticijom na društvenim mrežama apeluje na javnost i pošalje poruku da bi kompleks Fabrike duvana mogao postati na neki način Fabrika kulture, odnosno da se ovaj prostor pretvori u pozorišnu salu, koncertnu dvoranu i atelje.

"Područje gdje se nalazi Fabrika duvana predstavlja vrlo privlačnu nekretninu za banjalučke neimare, s obzirom na to da se radi o centru grada sa izgrađenim objektima. Ne bi me čudilo da se u narednom periodu odluči da se tu grade stambene zgrade ili hotel, kao što je to slučaj sa zemljištem preko puta fabrike“, kaže Sandić za BL portal.

Sandić napominje da su u većini zapadnih zemlja pogoni ugašenih fabrika prenamijenjeni u prostore za život i rad umjetnika. Dodaje da Banjaluka ima potrebu za Fabrikom kulture, jer sve postojeće kulturne ustanove u gradu su pravljene namjenski za jednu djelatnost. Uz sve to, Studentsko pozorište nastupa u podrumu, a ništa bolja nije ni situacija sa muzičarima i slikarima koji vježbaju i rade po stanovima ili iznajmljuju prostorije.

“S obzirom na to da je Fabrika duvana privatno vlasništvo, dovoljno je da Grad ili Republika donesu odluku da će ove nekretnine kupiti za potrebe kulture. Nakon toga bi bilo potrebno da se donese regulacioni plan kojim bi se postojećim objektima promijenila namjena, kako bi se mogli koristiti za potrebe kulture. Pretpostavljam da bi se veliki broj umjetnika priključio”, navodi Sandić.

Sa idejom da Fabrika duvana u Banjaluci postane Fabrika kulture saglasna je i direktorica Dječijeg pozorišta Republike Srpske, Ljiljana Labović Marinković. I ona, kao dugogodišnji kulturni radnik, napominje da je to područje zaštićeno, kao i da sve što su generacije prije nas ostavile treba sačuvati.

"Tehnološki razvoj podrazumijeva da nešto staro može u intepalaciji sa novim da doprinese slavlju nasljeđa, a promoviše nove vrijednosti, što  je za svaku pohvalu. Divim se idejama da na takav način gradimo Banjaluku, čuvajući  spomeničke vrijednosti. Ne mogu da utičem na odluke i planove za koje postoje stručni ljudi što se tiče vizulenog identiteta grada, nisam arbitar, ali kao čovjek koji živi i radi za umjetnost radovala bih se da  jedan takav objekat bude u funkciji kulture“, kaže Marinkovićeva za BL portal.

Napominje i da svaki ćošak i svako mjesto može da bude Fabrika kulture.

"Nasljeđe je suština i prosvjećenjem njega ulažemo u budućnost“, zaključuje direktorica Dječijeg pozorišta Republike Srpske.