Da li ćemo zanate gledati samo u muzejima

Stari zanati često služe za promociju bogate tradicije naše zemlje. Ipak, s druge strane sami radnici u ovoj oblasti, stiče se utisak, ostaju usamljeni u borbi za opstanak. Iako pomoć od države postoji, nedovoljna je u borbi sa nelojalnom konkurencijom sa inostranog tržišta. No, da li i bh. građani, usljed kontinuiranih poskupljenja, sve manje i primjećuju koliko truda iziskuje unikatni rad.

U zeničkoj Staroj čaršiji na velikom broju nekadašnjih kožarskih obućarskih i sličnih radnji danas  katanac.  Ipak, kožarka Nermana Šarić i njen muž jedini su koji nakon 30 godina opstaju. Osim unikatnih stvari veliki dio njenog posla su postali popravci.

"Često od starog napravim novo, tu postoje jakne koje su pocijepane uljepe se detalje uradimo promjenimo postave, mijenajmo rajfešluse. Ova torba je rađena na osnovu slike nisam imala šablona pa sam  napravila sebi šablon. Prihvatam se vjerujte svakog posla, nekad bude da nemaš posla u toku dana, al dobro je ja uvijek imam šta raditi  uvijek imas primis nesto prije pa da se može, al nemas musterija, nema priliva sredstava, al u suštini opstajemo", rekla je Nermana Šarić, kožarka u Zenici.

Slična situacija je i kod vareških kovača. Od nekada 7 kovačnica čekić se čuje još samo iz dvije. Ipak proizvodi oca i sina, Mije i Dražena Jozeljic došli su i do dalekog Japana. Dražen je počeo raditi kao dječak, drugi posao nije ni tražio.

"Od ovoga se može solidno živjeti, a nije se ni naviklo da se nešta bogato živi. Znači solidan fin život, može se od ovog živjet samo treba raditi posao, posao ko posao nije baš lagan ali radom i voljom može se lijepo živjeti", kazao je Dražen Jozeljić, kovač iz Vareša.

Iako država pomaže ovoj branši sa manjim porezima i sa grantovima pomoći, borba sa nelojalnom konkurekcijom sa inostranog tržišta je nekada u startu izgubljena, svjesne su zanatlije, ali i nadležni.

"Kad su u pitanju ti stari tradicionalni zanat i mi smo ove godine za obrt i stare i tradicionalni zanate izdvojili podršku od pola miliona 500 hiljada konvertibilnih maraka mislimo da je to do sada i najveća podrška u istoriji kantona ali mi ćemo nastaviti i dalje", kazao je Samir Šibonjić, ministar gospodarstva ZDK.

Prikupljajući podatke o zanatima na širem području Zenice historičari navode porazan zaključak: Zanatlije umiru, a zanat se ne nasljeđuje.

"U samoj Zenici čini mi se samo još jedna ili dvije radnje koje se bave popravkom obuće, obućari jedan sahadzija, dva znači sahadzije koje se bave tom  tradicionalnom popravkom satova. Ali to su opet zanati koji su nastali poslije Drugog svjetskog rata, međutim, oni stari zanati iz osmanskog perioda njih bukvalno i nema", rekao je Vernes Menzilović, Muzej grada Zenica.

"Beli će doći vrijeme da će to sve stat da ce to umrijet da neće biti stanovništa da neće imat ko raditi jer iz godine u godinu sve manje i manje svagdje naroda, ne samo ovdje, radnika pogotovo. Omladina nije zainteresrana za ovako nešto", naglasio je Jozeljić.

"Mislim da nema zaiteresiranih za ovaj posao ali meni je drago, maloprije sam spomenula zbog sina i snahe da oni imaju namjeru nastaviti ovu tradiciju", mišljenja je Nermana Šarić, kožarka iz Zenice.

Podatak da je, na jednoj strani Nermana jedina kožarka u Zenici, a Dražen jedini, odnosno najmlađi kovač u Varešu i govore sami u kakvom smo situaciji: Ako se nešto ne promijeni - o stvarima koje su dio historije naše zemlje, djeca će u budućnosti moći vidjeti i učiti samo u muzejima zaključuju svi.