Zbog inflacije, odluke o minimalcu: Zatvoren centar za osobe sa mentalnim poteškoćama

Prošle je sedmice portal Objavi.ba skrenuo pažnju na probleme sa kojima se zbog rasta cijena i povećanja minimalne plate i doprinosa suočila sarajevska organizacija za pomoć osobama sa mentalnim poteškoćama i invaliditetom MENSSANA. Nažalost, jučer je na njihovoj stranici na Facebooku objavljeno kako je dnevni rehabilitacijski centar u kojem su svakodnevno radili sa preko osamdeset korisnika i korisnica, nažalost, prinuđen zatvoriti svoja vrata.

"S teškim srcem obavještavamo sve naše članove, saradnike i prijatelje da je Udruženje Menssana prinuđeno donijeti odluku koju nikada nismo mislili da ćemo morati donijeti – prekid rada našeg Dnevnog rehabilitacijskog centra (DRC)", stoji u objavi.

Iz udruženja su naveli kako ova odluka nije rezultat njihove volje, niti manjka truda ili ljubavi prema onima kojima su svakodnevno bili podrška, već surova posljedica sve nepovoljnijih okolnosti u kojima se nalaze. Povećanje minimalnih plata, rast cijena zakupnina, te izostanak adekvatne podrške od nadležnih institucija doveli su udruženje Menssana u situaciju da više nisu u mogućnosti finansirati rad centra.

Da stvar bude još gora, tokom vikenda ih je dočekao i novi teški šok – tromjesečna suspenzija međunarodne pomoći Sjedinjenih Američkih Država koju je naložio predsjednik Donald Trump. Predsjednica udruženja Menssana Ornela Čolić kaže kako tri osobe koje su zaposlene u ovoj organizaciji platu primaju iz sredstava projekta kojeg finansira USAID. Zbog prirode tog projekta, sumnjaju da će on biti nastavljen i nakon što istekne tromjesečni moratorij:

"Ovaj konkretni projekt se tiče prava LGBT zajednice koja nije u sferi interesovanja Trumpove politike, tako da sumnjamo da će se on nastaviti, a mi smo zahvaljujući sredstvima iz tog projekta bile u mogućnosti da održavamo naš dnevni centar i da radimo sa osobama sa mentalnim poteškoćama i invaliditetom."

To praktično znači da su tri osobe koje su bile na ugovoru o radu – među kojima i jedna trudnica – dobile otkaz, jer čak ni sa sredstvima USAID-a nije bilo moguće premostiti finansijsku provaliju koju je donijela uredba federalne vlade o povećanju minimalne plate i doprinosa. Postojala je mogućnost da se kroz projekt možda iznađu dodatna sredstva, ali se čini kako je sa ovom suspenzijom finansiranja projekata ona otišla u nepovrat.

Iako je svima u interesu postojanje mjesta gdje bi osobe sa mentalnim poteškoćama i invaliditetom dobijale svakodnevnu brigu i pažnju, općina Stari Grad nije imala sluha za ovaj problem. Općina Centar je uspjela ponuditi prostor od tridesetak kvadrata koji može služiti samo za osnovne aktivnosti ali ne i za rad DRC-a u punom kapacitetu. Na nivou Kantona, nadležnost se prebacuje između ministarstava zdravstva i socijalne politike.

"Nama medicinske ustanove šalju svoje pacijente na rehabilitaciju i resocijalizaciju, ali mi za to nemamo nikakva sredstva pa smo sredstva ‘navlačili’ iz drugih projekata kako bismo ovo mogli pokriti. Većinu tog posla mi smo radili bukvalno volonterski. Bilo je prijedloga da pređemo u centre za mentalno zdravlje, međutim oni su toliko potkapacitirani da u njima korisnici imaju psihoterapiju jednom u tri mjeseca, a ne da im neko drži okupacionu terapiju i slično", kaže Ornela Čolić.

Neki od zastupnika u kantonalnoj skupštini poput zastupnice Jelene Pekić su ponudili svoju pomoć u rješavanju problema, ali rješenje se ipak ne nazire.

"DRC je bio mnogo više od mjesta – bio je dom, prostor nade za osobe sa invaliditetom. Bio je mjesto gdje su snovi postajali stvarnost, a prepreke su se rušile uz osmijehe i podršku. Naši korisnici su bili naši prijatelji, naša porodica, naš razlog da svaki dan budemo bolji. Zamislite samo koliko je ovo mjesto značilo onima koji su ga posjećivali – njihovim porodicama, koji su znali da njihovi voljeni imaju mjesto gdje su prihvaćeni, voljeni i podržani. Zamislite osmijehe koji su ovdje naučili da su vrijedni, sposobni i ravnopravni", stoji u emotivnom oproštaju od korisnika objavljenom na stranici udruženja.

No, i uz sve probleme koji su u ovako kratkom roku pogodile udruženje Menssana i dnevni rehablitacijski centar, oni ne gube nadu. Uz napomenu kako se njihova misija nastavlja u svakom pojedincu kojem su pomogli, u svakom osmijehu kojeg su podijelili i u svakom koraku naprijed kojeg su zajedno napravili, upućuju poziv za pomoć i podršku koja bi značila nastavak rada na rehabilitaciji i resocijalizaciji osoba sa mentalnim poteškoćama i invaliditetom.

"Pozivamo sve ljude dobrog srca, institucije, organizacije i pojedince da prepoznaju potrebu u našoj zajednici za prostor podrške osobama s mentalnim poteškoćama i invaliditetom i da se bore za one koji su često nevidljivi u očima društva. Ako išta, možemo naučiti iz ovoga, to je da solidarnost ima moć da promijeni svijet, čak i kada sve izgleda izgubljeno", glasi njihov apel.

Nadati se da će ovaj apel naići na razumijevanje onih koji bi trebali voditi računa o interesima zajednice i da trenutne poteškoće neće označiti i definitivni kraj rada udruženja Menssana i njihovog dnevnog centra.