Šume i dalje ugrožene u cijelom svijetu, u BiH potreban državni zakon o šumama

Međunarodni dan šuma ili Svjetski dan šuma obilježava se svake godine 21. marta, a ovaj datum ustanovljen je 1971. godine kada se obilježavao kao Dan šuma, na inicijativu Evropske poljoprivredne konfederacije, kako bi se istaknula važnost drveća i brojne dobrobiti šumske vegetacije.

Šume su jedan od najraznovrsnijih bioloških ekosustava, u kojima živi više od 80 posto kopnenih vrsta. Predstavljaju prirodno stanište brojnim biljkama, životinjama, gljivama i mikroorganizmima, zbog čega imaju izrazitu slojevitost, ali i međusobnu povezanost svih članova zajednice.

Svjetski dan šuma proglasila je Generalna skupština Ujedinjenih naroda 2013. godine kako bi se ojačala svijest zajednice o važnosti šuma te doprinijelo njihovom očuvanju i održivom gospodarenju.

Svake se godine naglasak pri obilježavanju Dana šuma stavi na određenu temu, a ovogodišnja tema za Svjetski dan šuma 2025. je “Šume i hrana”.

Profesorica sa Katedre za uzgajanje šuma i urbanog zelenila Univerziteta u Sarajevu - Šumarski fakultet Mirzeta Memišević Hodžić u razgovoru za Fenu kazala je da postoje različite podjele koristi od šuma, gdje se prihodi od drveta sve manje smatraju glavnom korišću, a ostale koristi sve važnijima.

U javnosti je, navodi Memišević Hodžić, možda najpoznatija podjela na ekonomske i općekorisne funkcije šuma, koje obuhvataju sve što bi svaki stanovnik Bosne i Hercegovine nakon kraćeg razmišljanja mogao osvijestiti: čist zrak, pitka voda, šumski plodovi, zaštita od ekstremnih klimatskih pojava, sklonište u slučaju ekstremnih klimatskih pojava ili ratnih dejstava...

"Nešto novija podjela govori o regulirajućim koristima, materijalnim koristima i nematerijalnim koristima. Materijalne koristi obuhvataju prirodne i materijalne sirovine, energiju, hranu za ljude i životinje, ljekovite resurse... Regulirajuće koristi podrazumijevaju stvaranje i održavanje staništa; podršku procesu oprašivanja; reguliranje kvalitete zraka; reguliranje količine i protoka slatkih te kvalitete slanih i slatkih voda; reguliranje klimatskih procesa; reguliranje procesa formiranja i zaštite zemljišta; sprečavanje i ublažavanja rizika od prirodnih katastrofa i kriznih događaja... U svjetlu klimatskih promjena i učestalih katastrofa, regulirajuće koristi sve više dolaze u fokus. Nematerijalne koristi podrazumijevaju koristi kroz podršku procesima učenja, fizičkom i psihičkom zdravlju, razvoju identiteta pojedinaca i zajednica, održivost prirodnog nasljeđa", pojasnila je Memišević Hodžić.

Govoreći o tome kako se godišnje uništava nekoliko miliona hektara šume, istakla je da su, nažalost, šume još uvijek ugrožene u cijelom svijetu.

"I to kroz različite antropogene aktivnosti, kao što su u prvom redu masovna krčenja šuma u svrhu pretvaranja u obradive ili građevinske površine, namjerno ili nenamjerno (ali sa elementima odgovornosti pojedinaca) izazvane šumske požare koji u ljetnim mjesecima često progutaju hiljade, desetine hiljada, stotine hiljada, čak i milione hektara šuma, a naravno često ugroze i urbana naselja i ljudske živote. Tu su još i klimatske promjene i brojni drugi izazovi sa kojima se šume susreću", rekla je Memišević Hodžić.

Kada je riječ o ovogodišnjoj temi za Svjetski dan šuma “Šume i hrana”, napominje kako je poznato da u šumi postoje izvori hrane koje direktno možemo koristiti.

"Tu prije svega spadaju šumski plodovi poznati kao šumsko voće koje direktno možemo jesti (naprimjer maline, kupine, borovnice jagode, lješnjaci), šumski plodovi koje prerađujemo (naprimjer divlje jabuke od kojih pravimo sirće), jestive gljive, mladi listovi i kora nekih vrsta drveća, čije je korištenje kod nas poznato u kriznim situacijama, meso divljači i brojni drugi proizvodi šume. Međutim, utjecaj šume na izvore hrane, posebno za stanovništvo u ruralnim područjima koja gravitiraju šumama i zavise od šume, tu ne prestaje. Stabilnost šumskih ekosistema ključno je za reguliranje količine i kvaliteta vode za piće i za navodnjavanje površina pod agrikulturama. Također i za procese formiranja i zaštite zemljišta i brojne druge pojave od kojih ovisi uspješnost proizvodnje hrane u područjima u blizini šuma, koje često naseljavaju starosjedilačke zajednice orijentirane ponekad isključivo na prirodne resurse", kaže Memišević Hodžić.

Podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine već petnaest godina ne postoji zakon o šumama koji bi regulirao principe gospodarenja šumama, njihovog očuvanja, zaštite i unapređenja.

"Šumama se gospodari na osnovu kantonalnih zakona. Pored potrebe hitnog usvajanja kvalitetnog zakona o šumama na nivou FBiH, potrebna je i izrada i usvajanje zakona o šumama na nivou Bosne i Hercegovine, jer administrativna granica između entiteta ne korespondira s prirodnim kompleksima šuma", istakla u razgovoru za Fenu Mirzeta Memišević Hodžić.