Iako školuje stručnjake, BiH bez strategije za razvoj zrakoplovne industrije

Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, na usmjerenju za zračni saobraćaj, školuje buduće stručnjake za poslove u regulatornim, operativnim i tehničkim segmentima avio-industrije. Njihovi diplomanti rade širom BiH i Evrope , u kontrolama letenja, aerodromskim službama, aviokompanijama, obrazovanju, pa čak i u vojnim i policijskim strukturama, piše Avaz.

No, u zemlji koja još nema pilotsku akademiju, sistemsko obrazovanje budućih pilota i avio-inženjera ostaje ograničeno na entuzijazam pojedinaca i neformalne saradnje s aeroklubovima.

Fakultet bez kokpita

"Naši studenti završnu praksu obavljaju na Međunarodnom aerodromu Sarajevo i lako pronalaze posao i van BiH. Ipak, školovanje za pilote, mehaničare i dispečere trebalo bi se integrirati kroz specijalizirane programe", ističe Edvin Šimić, doktor tehničkih nauka iz oblasti zrakoplovnog saobraćaja.

Dodaje da bi izmjenama nastavnog plana trebalo omogućiti studentima da, osim akademske diplome, dobiju i praktične licence: za pilote, dispečere, operatore dronova.

"U Sarajevu postoji ozbiljan interes mladih za avio-industriju, ali nedostaje formalna povezanost s institucijama koje mogu obezbijediti infrastrukturu i praksu. Fakultet ima brojne ugovore o saradnji s industrijom, od aerodroma do regulatornih tijela i koristi ih kako bi studentima omogućio posjete, projekte, predavanja i kontakte sa sektorom", navodi Šimić.

Aeroklubovi, koji u Evropi često služe kao inkubatori znanja, kod nas opstaju uz minimum podrške. U BiH godišnje do pet osoba završi školu za pilote motornog aviona, dok jedriličarsku obuku prođe njih desetak.

"Školovanje za privatnu pilotsku dozvolu (PPL) na jednomotornom klipnom avionu u školi letenja Izet Kurtalić u Visokom, košta između 6.000 i 8.000 eura. Cijena zavisi prvenstveno od operativne cijene leta zrakoplova na kojem kandidat obavlja obuku. Nažalost sve se finansira iz privatnih sredstava. Iza svakog leta stoji ogroman trud klupskih članova i instruktora", objašnjava Šimić.

Školovani kadar

Iz Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH (BHDCA) priznaju da nemaju strateški plan za razvoj formalnog obrazovanja u ovoj oblasti jer im to – kako navode – nije u direktnoj nadležnosti. Ipak, ističu da su otvoreni za saradnju sa školama i fakultetima koji žele razvijati nastavne programe.

"BHDCA trenutno podržava trening organizacije kroz sertifikaciju i nadzor, kao i edukaciju instruktora i ispitivača, tako što organizuje seminare osvježavanja znanja za sve kategorije ovlaštenih lica, kako bi iste zadržali aktivnim, a njihovi troškovi bili svedeni na minimum. U budućnosti planiramo dodatne projekte podrške", navode iz Direkcije.

U zemljama poput Slovenije, Hrvatske i Austrije, letenje je, ne samo inženjerski poziv, nego i turistički proizvod. BHDCA navodi da će podržati svaki projekat u ovoj oblasti, svjesna razvojnog potencijala i koristi za lokalne zajednice te će se pobrinuti da se te aktivnosti odvijaju na bezbjedan način.

BiH danas ima školovane kadrove, predane instruktore i sanjare koji nisu odustali. Ono što nema – jeste sistem. A bez sistemske podrške, domaće zrakoplovstvo teško može poletjeti.

Zrakoplovstvo u BiH ne treba da bude karta u jednom pravcu, dovoljno je da neko konačno kaže da ovdje počinje let a ne bijeg.