Porast uvoza radne snage u BiH, poslodavci traže povratak domaćih radnika

U Bosni i Hercegovini primjetan je porast radnika koji dolaze iz azijskih zemalja, dok istovremeno sve više domaćih radnika odlazi u zapadne države. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, zapadni Balkan se sve više profilira kao destinacija za migrante radnike, što potvrđuje podatak o oko 100.000 izdatih radnih dozvola u protekle dvije godine, izvještava BN TV.

Strani radnici, uglavnom sa nižim kvalifikacijama, trenutno su angažovani u proizvodnji, transportu, turizmu, a najviše u građevinskom sektoru. U Republici Srpskoj na gradilištima su već godinama prisutni radnici iz Turske, Nepala, Bangladeša, Kine i drugih zemalja, koji sve više zamjenjuju domaću radnu snagu.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Danijel Egić, navodi da u Republici Srpskoj ne postoji značajna potreba za uvozom radnika, iako poslodavci traže povećanje kvota za radne dozvole.

"Mi smo prošle godine povisili kvote i u ovom momentu nismo ni pola tih kvota ostvarili. Nisam baš ni siguran na osnovu kojih parametara smo imali neke megalomanske zahtjeve naših poslodavaca. Mislim da, a i sve naše analize pokazuju da su po pitanju toga, određen broj naših radnika na Zavodu za zapošljavanje neće da radi, odnosno da radi vani. Mislim da je vrijeme da se pozabavimo tim ljudima koji su na listi Zavoda za zapošljavanje, koriste određene benefite, a na poziv poslodavca ne dolaze na posao", izjavio je Egić.

Vlasnik građevinske firme iz Pala, Ljubiša Tanić, ističe da su kvalifikacije stranih radnika često upitne, kao i njihova namjera da dugoročno ostanu i rade u BiH.
"Naš glavni zadatak, svih struktura u BiH, i Republici Srpskoj je da pokušavamo da vraćamo našu radnu snagu iz inostranstva. A, ako zaista budemo prinuđeni da uvozimo radnu snagu da pokušamo da dobijemo kvalitet, a ne da mislimo da smo kvantitetom riješili problem. U svojoj firmi nemam zaposlenu radnu snagu iz inostranstva i ne planiram da ih angažujem. Uvijek je najbolje imati sopstvenu radnu snagu, to su vam prijatelji, iz okruženja, njihov pristup radu je drugačiji. Rade u svojoj otadžbini, drugačije je kada neko izvodi radove na školi koju je pohađao, ili u koju će ići njegova djeca, ili bolnicu gdje će se liječiti njegovi roditelji, porađati njegova supruga", rekao je Tanić.

On dodaje da se danas mnogima čini primamljivije zaposliti se u zajedničkim ili javnim institucijama nego baviti se fizičkim poslovima.
"Sada je jako primamljivo da se zaposliš u zajedničkim institucijama u Sarajevu, u javnim institucijama širom Republike Srpske. Mladi komuniciraju između sebe i to postaje pravilo. Zašto bi neko išao da se bavi poljoprivredom, da ide da radi na građevini, ako može da se skloni na neke lagodne poslove da čitav radni dan provodi na računaru, na telefonima, prati silne portale i onda se zaista napravi jedan prostor gdje se stvara utisak da nam fali radne snage", kaže Tanić.

Sličan trend prisutan je i u zemljama regiona, gdje strani radnici sve češće, osim u građevini, rade i u javnom saobraćaju. Prema procjenama, ovaj obrazac uskoro bi mogao zahvatiti i BiH.

Pitanje koje se sve češće postavlja odnosi se na medicinski sektor – šta će se desiti kada strani radnici počnu preuzimati i poslove u zdravstvu. Ako se trend nastavi, za nekoliko godina moglo bi se desiti da nema dovoljno domaćih ljekara, što, kako se navodi, ne iznenađuje s obzirom na to kako nadležni vrednuju rad zdravstvenih radnika.