Masovni odlazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine u potrazi za sigurnijim egzistencijalnim uslovima i dostojanstvenijim radnim okruženjem ne jenjava. Da je riječ o kontinuiranom i ozbiljnom problemu potvrđuje i podatak da je u subotu iz Tuzle prema Njemačkoj otputovalo 280 osoba, raspoređenih u pet autobusa, što dodatno ukazuje na duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo ukupnim ekonomskim i društvenim prilikama u zemlji.
Na ovaj trend ukazao je Almir Terzić, koji je u svom komentaru naveo da građani, kako kaže, “bježe glavom bez obzira”, jer više ne žele prihvatati radne uslove koji podrazumijevaju ponižavanje i primanja nedovoljna za osnovni život.
"To je ono što govorim – ljudi ne žele da ih vlasnici firmi ponižavaju i da rade za 1.000 KM. Vidi se to i po tome da se na poziv za čišćenje snijega za 1.050 KM od 100 ljudi javilo samo 10, a da je njih sedam odustalo već prvi dan u drugoj grupi", naveo je Terzić.
Kako je pojasnio, suština problema ne leži u samoj vrsti posla, već u odnosu prema radnicima i izostanku elementarne pravde i poštovanja.
"Pričali su mi ljudi još ranije da ih najviše boli to što oni rade za minimalac, a da djeca njihovih vlasnika za jednu noć potroše po 3.000 KM u klubovima i nargila barovima. Konobarima se, kažu, ostavljaju bakšiši od po 100 KM.
Nije problem čistiti ni ulice ni stubišta – problem je kad te neko ne plati. To, očigledno, može samo negdje drugo", istakao je Terzić.
U svom osvrtu posebno je kritikovao ranija politička obećanja koja su, prema njegovim riječima, najavljivala povratak građana u Bosnu i Hercegovinu.
"Ova vlast je govorila da će se, kada oni budu vladali, ljudi vraćati. Evo, ljudi danas odlaze organizovano, u kolonama autobusa. Jer, ništa se promijenilo nije. Kriminal i korupcija i dalje haraju", zaključio je Terzić.
Prizori sa autobuske stanice dodatno oslikavaju ozbiljnost situacije – porodice s djecom, torbe, koferi i ruksaci, te pogledi usmjereni ka izlazu iz zemlje. Za mnoge koji su tog dana napustili Bosnu i Hercegovinu, ovaj odlazak ne predstavlja privremeno rješenje, već pokušaj da negdje drugo pronađu mogućnost poštenog i dostojanstvenog života od vlastitog rada, prenosi Crna hronika.


















