Termoelektrane Tuzla i Kakanj godišnje emituju približno 122.000 tona sumpor-dioksida, 14.000 tona azotnih oksida, 6,8 miliona tona ugljen-dioksida i oko 2.000 tona prašine. Upravo zbog posljedica koje ovakva postrojenja ostavljaju lokalnim zajednicama, gradovi i općine dobijaju posebne naknade. Nova revizija pokazuje, međutim, da sistem još ne osigurava da se njihov puni potencijal koristi za smanjenje posljedica zagađenja. U Tuzli je od 15,15 miliona KM raspoloživih od 2023. do 2025. godine potrošeno 9,28 miliona KM.
Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH analizirao je upravljanje naknadama od termoelektrana u Tuzli i Kaknju, odnosno lokalnim zajednicama koje su direktno izložene posljedicama proizvodnje električne energije iz uglja.
Razmjere problema najbolje pokazuju podaci o emisijama. Prema podacima koje revizori navode pozivajući se na Nacionalni plan smanjenja emisija za BiH, TE Tuzla i TE Kakanj zajedno godišnje emituju približno 122.000 tona SO₂, 14.000 tona NOₓ, 6,8 miliona tona CO₂ i oko 2.000 tona prašine.
Revizori navode da je kvalitet zraka u Kaknju i Tuzli ozbiljno narušen te da ove lokalne zajednice karakterišu visoke koncentracije zagađujućih materija koje često prelaze zakonom propisane granične vrijednosti.
U Tuzli degradirano više od 250 hektara zemljišta
U Tuzli je, prema podacima iz revizorskog izvještaja, više od 250 hektara plodnog zemljišta trajno degradirano odlaganjem pepela i šljake, a na tim prostorima deponovano je oko 30 miliona kubnih metara otpada.
U Kaknju je na sličan način degradirano oko 100 hektara zemljišta.
Revizori upozoravaju da deponije pepela i šljake mogu sadržavati teške metale poput arsena, olova i žive, koji mogu kontaminirati tlo. Negativni uticaji bilježe se i na površinske i podzemne vode, dok rad termoelektrana podrazumijeva i veliku potrošnju vode te ispuštanje tehnoloških voda.
Upravo zbog takvih posljedica naknade koje termoelektrane plaćaju lokalnim zajednicama trebale bi služiti poboljšanju životnih uslova stanovništva i smanjenju štetnih uticaja na okoliš i zdravlje.
Tuzli bilo dostupno 15,15 miliona KM
Grad Tuzla je tokom tri analizirane godine imao na raspolaganju ukupno 15.150.100 KMod naknada termoelektrane.
Potrošeno je 9.278.090 KM, što znači da je na kraju posmatranog perioda razlika između ukupno raspoloživih i utrošenih sredstava iznosila oko 5,87 miliona KM, odnosno 38,76 posto.
Posebno se izdvaja 2025. godina. Tuzla je tada raspolagala sa 5,41 milion KM, a potrošila 2,57 miliona KM, pa je52,54 posto raspoloživih sredstava ostalo neutrošeno.
Grad je revizorima kao razloge naveo dinamiku uplata i neizvjesnost u pogledu visine sredstava, dugotrajne postupke javnih nabavki te složene i višefazne procedure dodjele i realizacije novca.
Najveći iznos neutrošenih sredstava odnosio se upravo na infrastrukturne projekte i grantove za energetsku efikasnost, navode revizori.
Trećina potrošenog novca direktno za okoliš i energetsku efikasnost
Za razliku od Kaknja, struktura potrošnje u Tuzli pokazuje znatno veću povezanost naknada s okolišnim projektima.
Od ukupno utrošenih sredstava, oko35 posto usmjereno je direktno na zaštitu okoliša i energetsku efikasnost, 49 posto na komunalnu infrastrukturu, u okviru koje su također realizovani projekti koji doprinose zaštiti okoliša, dok je oko 16 posto otišlo na lokalni ekonomski razvoj.
Samo za projekte iz oblasti zaštite okoliša i energetske efikasnosti Tuzla je izdvojila 809.065 KM u 2023, 1.481.538 KM u 2024. i 970.014 KM u 2025. godini – ukupno oko3,26 miliona KM.
Najveći pojedinačni rashod predstavljali su grantovi za energetsku efikasnost, na koje je utrošeno 29 posto ukupnih sredstava.
Novac je korišten i za razvoj sistema daljinskog grijanja, što doprinosi smanjenju korištenja individualnih ložišta, te vrelovodnu i putnu infrastrukturu i održavanje javnih objekata.
Dio sredstava korišten je i za izgradnju Centralnog gradskog groblja Drežnik. Revizori navode da taj projekat nije direktno povezan sa zaštitom okoliša u užem smislu, ali je realizovan na prostoru nekadašnje deponije šljake i pepela, čime je omogućena sanacija prostora i njegovo stavljanje u novu funkciju.
Problem nije samo koliko se troši, već znamo li šta je time postignuto
Revizija, međutim, ukazuje na mnogo širi problem od same realizacije novca u Tuzli. Ne postoji dovoljno transparentan i sveobuhvatan sistem kojim bi javnost mogla vidjeti ne samo gdje je novac potrošen nego i šta je njime konkretno postignuto.
Informacije o korištenju naknada rascjepkane su u više izvještaja, a dio izvještaja Grada Tuzle nije javno dostupan. Nije propisana obaveza izrade jednog sveobuhvatnog izvještaja o naknadama, niti postoje dovoljno precizne procedure i indikatori kojima bi se mjerili rezultati.
Iako izvještaji Tuzle sadrže određene podatke o efektima budžetske potrošnje, revizori su utvrdili da nedostaje sistematsko mjerenje stvarnog doprinosa projekata poboljšanju stanja okoliša.
To praktično znači da se mogu znati iznosi i projekti, ali je mnogo teže odgovoriti koliko je potrošeni novac smanjio zagađenje zraka, vode i tla ili poboljšao život stanovnika?
Zbog toga je Ured preporučio Tuzli i Kaknju da uvedu sveobuhvatne godišnje izvještaje, jasne indikatore uspješnosti i metodologiju za mjerenje efekata, te da rezultate tih analiza koriste pri budućoj raspodjeli novca.
Kakanj potpuno drugačiji primjer
Koliko postojeći sistem ostavlja prostora lokalnim zajednicama da novac raspoređuju različito pokazuje poređenje s Kaknjem.
Dok je Tuzla 35 posto potrošenih naknada direktno usmjerila na zaštitu okoliša i energetsku efikasnost, Kakanj u iste tri godine iz naknada od termoelektrane za ovu oblast nije izdvojio nijednu marku.
